P i s a t i . . . 

Jednom davno, šalim se, ne tako davno, ali ipak, u prošlom stoljeću, na trećoj godini faksa počela sam raditi u novinama. U to vrijeme još nije bilo mobitela, a postojala je "soba za internet" s tri kompjutora koja je koristila cijela redakcija najčitanijih dnevnih novina i fotografi su razvijali slike za tisak s filmova - možda ipak fakat davno...

Uglavnom, nevjerojatno iskustvo je rad u novinarstvu, a ja sam se u tom poslu zadržala deset godina. No, već me nakon tri godine počeo mučiti besmisao svega. U međuvremenu sam iz dnevnih novina prešla raditi u tzv. celebrity li/f/estyle magazin... vrlo poučno i životno iskustvo, ali frustracija mi je samo rasla zbog osjećaja da pišem o nebitnim stvarima. Koga briga 'ko koga ispod kojeg drveta i zašto, kakva je ova ili ona haljina. Bila sam očajna. I svako malo ispitivala Tarot kada je vrijeme da odem raditi nešto duboko i smisleno, pisati prave stvari - recimo duhovne poruke ili Tarot savjete - a u krizama identiteta sam se čak pitala čak trebam li ja uopće pisati ili možda nešto drugo.  

Znam, suludo, s obzirom na činjenicu da sam prvu knjigu počela pisati sa šest godina. O seksu. Pisala sam je rukom, a za ilustracije izrezivala slike iz magazina. Časna riječ. Evo zašto: u to vrijeme, krenula sam u školu i baš se potezala tema o seksualnosti kao predmetu koji se treba slušati. Moja mama je bila najglasnija oko toga, tvrdila da je to nužno i organizirala peticiju da se seksualnost kao predmet uvede u nastavu. Ali naravno... Ništa od toga. Tako sam ja dobila od nje na dar "Enciklopedije seksualnog razvoja od 6 do 18", svezak od pet knjiga, podijeljenih po dobima. I odlučila prenijeti uvide drugima - kad već nemaju nastavu, napisat ću im ja knjigu od onoga što sam shvatila :D Normalno, nije me dugo držao entuzijazam, ali samo kažem... postojala je inicijativa. 

Da skratim, zapravo... jasnije mislim kada pišem. Zapravo sam totalni zen kad pišem. Ovako kad pričam, živa euforija. Ljudi to vole, moji prijatelji grcaju od smijeha i zabavno je, ali ruku na srce, bolje pričam za perom. Mislim jasnije. Viša Ja. Toliko neka Super Ja, da ponekad pomislim da sam jednostavno zapisničar neke Više Svijesti, a ne pisac. Znam, to sad zalazi u temu tko smo i što prenosimo, tko i kako, ali da ne otvaram novo područje - poanta je, oduvijek pišem. 

No, kako to biva s umom, on sumnja. Pa sam tako i ja sumnjala kada sam bila mlada - negdje u 21, u jeku očaja nad spoznajom da novinarstvo nije "to" jer u njemu nije suština lijepo pisanje nego samo prijenos informacija... srela sam jotish astrologa. Ja njemu Tarot, a on meni jotish, da razmijenimo. Kako su istraživanja najbolja kada su usmjerena prema nekom pitanju, ja sam njega pitala koja je moja DHARMA, svrha, zašto sam na Zemlji, koji je moj posao. I sjećam se, jasno je kao sad, izvadio kartu s nacrtima, a preko nje flomasterom uzduž svih margina napisao: PISATI!!! PISATI!!! PISATI!!!

Došlo mi je da ga izljubim i plakala sam od ganuća. Kao ok, nisam luda. I tako... U ovdje i sad, ja pišem Tarot divinacije, sajt, uvde, knjige, dijaloge uma, igre... Zato... hvala, što čitate, i nadam se da prenesene riječi, zapravo ono iza njih što ide kroz njih - znače. 

COPYRIGHTS: www.elementi.info DESIGN: Dea Devidas 2010. - 2019.

  • Facebook
  • YouTube
  • Instagram