Search
  • Dea Devidas

Hvala, jer Jesam

Tako često zahvaljujemo... na Svjetlu, ali ne i tami.... koja Život čini cjelovitim, jer nas gura prema svom iscjeljejnju u Svjetlosti, tako što je se želimo osloboditi, rasvijetliti...

Kako bismo ikada naučili korake plesa, one naprijed i unatrag (jer su i oni dio figura), bez tuge, boli, rana i straha? Pa ipak, nisu ugodni, ali scenarije smo ionako sami stvarali, prije nego smo u tijelo došli. I točno smo, kao vrhunski kemičari, odabrali pravu količinu jednog, drugog trećeg... u sebi... da nas pokreće, kad dođe pravo vrijeme. Pogledajte – bismo li ikada, bez boli čežnje, iskusili ljepotu ljubavi? Znamo, pritisak pokreće rast. Pa, ipak - teško zahvaljujemo. Lako, na onome što je lijepo i ugodno, i što nas čini sretnim. Ali na onom drugom.... I kad razumijemo, prije kažemo da „opraštamo“, nego zahvaljujemo, jel tako? E, pa, došlo je vrijeme za skok dalje. Stvaran. Dijelom zbog toga što je suštinska, iskrena zahvalnost najiscjeljujući i najblagoslivljajući stav za dušu i čovjeka. Ali i stoga jer su pročišćujuće frekvencije toliko jake da se i najkompleksnije karme – u odnosima i obrascima – de facto čiste za nekoliko dana (dok bi prije to trajalo mjesecima). Zapravo je jednostavno: krenete u ritmu svog srca. Ne treba vam neka duboka kontemplacija – vi JEDNOSTAVNO ZNATE što vas boli, ili muči. Jer, ono što nas „smeta“ ostaje u nama.... koliko treba. Nije važno traje li trauma godinama ili danima, tu je, bila skrivena – u smislu da ne pričate prvom prolazniku o njoj – ili javna, na način da je postala dio persone kojim se osoba drugima rado predstavlja, čak možda ponosi kroz iskaz „žrtve-heroja“. I nema veze. Sve je dio učenje, razvoja – Igre. No, u njoj – važno je znati stati, i zahvaliti. Pa, igrajmo se, u zahvanlosti.


Stoga, HVALA.... Počinjemo tako da prodišemo malo. Jednostavno, stanemo. IZDAAAAHHH... A onda, pogledamo, oko sebe – čega se bojimo, na koga ljutimo, tko nas plaši... Pa kažemo: „Hvala oluji, i vjetru što nas čisti. Bez njega nikada ne bi svježi zrak disali... Hvala tami, na noći, bez nje nikada ne bismo sjaj zvijezda osjetili/vidjeli....“ i krenemo, od svojih oluja, svojih noći. Primjeri: hvala, za početak, SuPutnicima – koje srećemo kroz svoj Rad - na svojim primjerima, i hvala Životu na Iskustvima zahvaljujući kojima možemo ovo dijeliti na Elementima:

• Hvala Majci što me je naučila da je ne trebam fizički. Za njenog života, nismo se družile previše, nismo stigle. Ona je radila, ja divljala po disko klubovima. No, čim je tijelo napustila, shvatila sam da me pripremala za to. Da smo se tako dogovorile, davno prije nego smo se u tijelo spustile. I hvala joj što me tako inicirala u ljubav bez veze, vezanosti. Da volim duh i svjetlo, a ne tijelo. (Tajana L., 34, Zagreb) • Hvala Ocu što me naučio slobodi. Zamjerala sam mu što „ne brine o meni“. Što je nestao iz mog života i nije ga bilo kada sam ga trebala. A sada znam da se pojavljivao u ključnim trenucima. Kad sam mislila da ga trebam, da je došao – postao bi moja štaka. Moja ovisnost o tuđoj pomoći bi bila podržana. Ali me naučio biti slobodna. Hvala (Ivana B., 28, Osijek).

Uvijek je mudro zahvaliti Roditeljima. Biramo i dogovarmo Scenarije Života, poput pažljivog pisca, a zatim ih igramo, u ulogama. Duši je svjedeno, dobila zadatak da odigra ulogu ubojice ili ubijenoga. Kroz iskustva, Život Iskušava – tako se razvija. Pa sve ono što u obliku čovjeka prolazimo, nekad ljuti i ogorčeni jer smo „ranjeni, ostavljeni, prevareni“ – dio je rasta. Vrijedi stati i pogledati ga, vidjeti ono iza scenarija. Namjeru i rezultat razvoja....

A zatim je važno zahvaliti Braći i Sestrama. Ne brinite ako ih nemate u krvnom srodstvu, direktno od fizičkih roditelja. Imate ih u Životnoj vezi, i najčešće ih prepoznajete u obliku najbližih prijatelja. Nije nužno, ali se često događa. Sve u svemu, velika se uloga igra s njima. Na razini inkarnacije, često se napravi dogovor među njima – kao u školi: „sister, tebi bolje ide matematika, daj ti riješi ovaj ispit, a ja ću tebi hrvatski, zadaćnicu napisati...“. Tako se nekako podijeli dio karmičkog tereta. Stoga zahvalite i onoj braći i sestrama kojih više nema u vašim fizičkim životima, jer je karma otpuštena, a vi slobodna bića. A onda, zahvalite Neprijateljima: fokus, snaga, disciplina... sve te vrijednosti aktivira borba. Kako biste znali moć svog mača da ga nikada niste trebali isukati? O tome, možda, najdublje govori princip Shanija/Saturna, kojeg si svi boje k'o Vraga kad im se po natalnim kartama šeta. Jer, Shani uči kroz strah – nema vrdanja. Strah vas je i frka, toliko da dođete do onog „ok, idem nešto raditi sa sobom... ili što da dam/učinim/napravim da se oslobodim ovoga“. Shani Sharanam – zahvaljujem Tuzi jer me Čisti.

I, naposlijetku, zahvalimo Smrti. Bez nje, ne bismo na život bili tako osjetljivi. Bez nje se, kao stablo od jeseni do proljeća, ne bismo prepoRađali. Bez nje, bismo umrli. A s njom, sa sigurnošću možemo vjerovati u Život Vječni. Stoga Smrti, hvala Ti – na VJEČNOSTI.

COPYRIGHTS: www.elementi.info DESIGN: Dea Devidas 2010. - 2020.

  • Facebook
  • YouTube
  • Instagram