Search
  • Preneseno

Solfeggio Frekvencije


Vibracija i zvuk mogu biti iskorišteni, kao i većina drugih stvari, ili sa pozitivnom ili sa negativnom namjerom. Kada se koristi negativno, postaje ništa više od kontrole i manipulacije. Svijet je izgrađen na kontroli i manipulaciji načinom na koji komuniciramo jezikom.

Te su se izvorne frekvencije zvuka očigledno koristile u Drevnim Gregorijanskim Koralima, od kojih je najpoznatija veličanstvena himna svetom Ivanu Krstitelju, uz mnoge druge za koje crkvene vlasti kažu da su izgubljene prije mnogo stoljeća. Za napjeve i njihove posebne tonove, vjerovalo se da mogu donijeti izvanredne duhovne blagoslove kada se pjevaju u jednoglasju tijekom svetih Misa. Ove snažne frekvencije ponovno je otkrio dr. Joseph Puleo kao što je opisano u knjizi dr. Leonarda Horowitza 'Iscjeliteljski Kodovi Za Biološku Apokalipsu'.

Šest Solfeggio Frekvencija uključuju:

UT – 396 Hz – Oslobađanje Krivnje i Straha RE – 417 Hz – Razrješavanje Situacija i Stvaranje Promjene MI – 528 Hz – Transformacija i Čuda (Popravak DNK) FA – 639 Hz – Povezivanje/Odnosi SOL – 741 Hz – Buđenje Intuicije LA – 852 Hz – Povratak Duhovnom Redu

Primjerice, treća nota, frekvencija 528, odgovara noti MI na ljestvici i potječe od fraze 'MI-ra gestorum' što na latinskom znači 'čudo'. Zadivljujuće, ovo je istovjetna frekvencija koju genetski biokemičari koriste kako bi popravili strganu DNK – genetski nacrt na kojem se temelji život!

Na početku stoljeća, svjesnost o DNK ušla je u kolektivnu svijest svijeta. Mi smo se utjelovili u ovo ljudsko iskustvo kao božanska bića s nacrtom, skupom uputa. Znamo da je samo vrlo mali postotak (3%) tih uputa odgovoran za stvaranje naše fiziologije. Carl Sagan piše da je većina naše genetske informacije (oko 97%) neiskorištena DNK. On to naziva 'genetsko smeće'. Je li moguće da većina onoga što mi jesmo još uvijek leži neaktivno kao naš ljudski potencijal? U staroj paradigmi religije, 'potencijal' je ostao tajna ljudskom umu, stoga smo iskovali mističan termin zvan 'DUH'. 'Duh' je bilo nešto odvojeno od onoga što smo mi bili, nešto što nismo imali i nešto što se moglo doseći jedino preko sistema većine religija. Stara paradigma i njezina premisa tvrdi da smo mi započeli (život) kao biologija u maternicama naših majki. Telliard de Chardin nam kaže da mi nismo ljudsko biće koje pokušava doseći duhovno iskustvo, nego, bolje, da smo duhovna bića koja imaju ljudsko iskustvo. Ovaj pomak u razumijevanju uzrokuje golemu razliku u načinu na koji doživljavamo sebe u ovom tro/četverodimenzionalnom prostorno-vremenskom kontinuumu.

Citat Alberta Einsteina kaže: 'Što se materije tiče, svi smo bili u krivu. Ono što smo nazvali materijom je energija, čija je vibracija toliko snižena da je postala zamjetljiva našim osjetilima. Materija ne postoji.' Vjerujem da je ono na što se ovdje doista misli to da na najdubljoj razini mi nismo odvojeni, kao tijelo, kao duh, kao duša – mi smo jednostavno energetska bića. To je razina svijesti koja nam je otvorena i iz koje izranja nova paradigma u svrhu iscjeljenja svekolikog odvajanja. Popularni izraz, 'Božansko je u meni' – čini 'mene' odvojenim od Božanskog. Predložio bih pomak u izreci ka: 'Božansko, KAO ja', kako bi se uklonilo odvajanje. Dok se odmičemo od genetike i kocepata kao što su Duša, 'Srodne Duše' i 'Posao Duše', krećemo se iza fizičkih dijagnoza, u sasvim novo polje kvantne fizike. U tom novom polju, gdje se svijest doživljava kao ujedinjeno polje gdje je 'sve' također i sve ono drugo – nema ograničenja. Ne postoji 'ovo' ili 'ono'; ne postoji 'ti' ili 'ja'. Postoji samo čisto polje svjesnosti – svijesti. Ja sam riješio dihotomiju o 'mi nismo tijelo' promijenivši svoju percepciju genetike u energetiku – shvaćajući da nije bilo zamišljeno da mi zanemarujemo svoju fiziologiju, nego da spoznamo tijelo kao energiju, koja vibrira na vrlo zgusnutoj frekvenciji.

Popravljanje DNK

Kvantna fizika je otkrila da ne postoji prazan prostor u ljudskoj stanici, nego da je to plodonosno, elekro-magnetsko polje mogućnosti i potencijala. Kao i u Zenu, i ideji postajanja 'prazan poput zdjele'. Istočnjačke religije (uključujući Bibliju) o tome govore kao o PRAZNINI – Ničemu što je SVE – Utrobi Stvaranja. Znamo da su informacije pohranjene unutar stanica našeg tijela, i kada naiđe prava rezonanca i oslobodi tu informaciju ona postaje naslijeđena informacija, odnosno naslijeđeno ZNANJE – koje dolazi iz istinskog Sebstva. To je razlog zbog kojeg mnogi od nas skaču s jednog na drugi podražaj tražeći ono što će odjeknuti (rezonirati) u nama.

DNK je postala dio kolektivne svijesti kada je CNN producirao specijalnu emisiju o 'Genome Project-u' 2000. godine. Kako sam nastavio sa svojom strašću proučavanja DNK, prisustvovao sam radionici dr. Roberta Girarda iz Kalifornije na temu aktivacije DNK. Njegov se rad usredotočio na korištenje određenih frekvencija kako bi se aktivirala DNK i ja sam počeo održavati radionice aktivacije DNK. Na tim radionicama, dobio sam članak koji je izvještavao da biokemičari koriste frekvenciju 528 Hz kako bi popravili ljudsku DNK. Članak je tvrdio da se radi o akordu 'C'. Kada sam to pročitao, pomslih, 'Sve što trebam napraviti je otići do piana ili nekog drugog instrumenta i odsvirati 'C' i onda bismo u DNK radionici bili u mogućnosti popraviti DNK.'

No, nije bilo tako jednostavno, jer sam otkrio da regularni 'C' kojeg svi poznajemo u ovoj kulturi (koji potječe iz dijatoničke ljestvice do, re, mi, fa, so, la, ti, do) nije bio 528 Hz frekvencijski 'C' opisan u članku. Umjesto toga, otkrio sam da regularni 'C' vibrira na frekvenciji od tek 512 Hz, i da je 'C' od 528 Hz koji se koristi u popravljanju DNK bio dio drevne ljestvice nazvane Solfeggio ljestvica. Štoviše, razlika među ljestvicama je postojala zbog različitih metoda ugađanja koje su se primjenjivale u drevna vremena, nasuprot ovima koje su u širokoj upotrebi danas. Kasnije ćemo istražiti tu razliku između načina na koji stvaramo glazbu danas u odnosu na način na koji smo ju prije koristili, i kako je ta jednostavna promjena napravila golemu razliku.

Kako sam saznao za Drevne Solfeggio Frekvencije

Otkrio sam da je ta drevna ljestvica dio 6-tonskog ljestvičnog slijeda elektro-magnetskih frekvencija zvanih Izvorna Solfeggio Ljestvica iz knjige 'Iscjeliteljski Kodovi Biološke Apokalipse' dr. Leonarda Horowitza. Te posebne frekvencije ponovno je otkrio dr. Joseph Puleo, koji ih je primio kroz predivno iskustvo za koje bi neki rekli da je bilo mistično. Te frekvencije nisu ništa novo, ali one su nešto vrlo staro. Podijelio sam informaciju o tim frekvencijama sa svojom prijateljicom glazbenicom koja je u svom domu imala studio. Nakon pregledavanja informacija, odlučila je da bi voljela eksperimentirati sa tim frekvencijama u obliku glazbe za meditaciju. Ona je poznavala i Jonathana Goldmana (autora knjige, 'Iscjeliteljski Zvuci') koji je znao za te frekvencije, i koristio ih u svojoj glazbi kao primjerice, na CD-u 'The Lost Chord' (Izgubljeni akord). Prema Johnu Beaulieu, u knjizi 'Glazba i Zvuk u Iscjeliteljskim Umijećima', 'Oblik je varljivija komponenta zvuka. Zvučni oblici se mogu vidjeti izlaganjem medija kao što su pijesak, voda ili glina konstantnoj zvučnoj vibraciji.' Vibracija Glazbe Sfera: 'Svaka stanica pulsira, odbija i u međudjelovanju je sa akustičnim oscilacijama medija. Čak i Zemlja i Sunce vibriraju u jednoglasju na temelju glavnog ritma od 160 minuta. Svaka se glazbena nota, stoga, sjedinjuje sa ne-čujnim notama viših oktava, i svaka simfonija sa drugim simfonijama koje mi ne čujemo, iako čine naše stanice da osciliraju, a moguće i rezoniraju. Čak i DNK ima svoju vlastitu melodiju. Glazbena priroda molekularne materije od atoma do galaksija sada je priznata od strane službene znanosti.'

Kako su se Solfeggio Frekvencije izgubile? Te snažne frekvencije bile su predane crkvi prije mnogo godina u vrlo duhovne svrhe. To je bilo u vrijeme kada je crkva bila predivno mjesto gdje su se okupljali ljudi iz sela. Crkva je služila kao društveno, političko i duhovno mjesto. Ljudi bi došli na Misu, koja se u to vrijeme održavala na latinskom(dok se nije pojvaio Vatikan II). Kada ljudi pjevaju na latinskom ili koriste glazbene tonove, to je vrlo moćno, jer zvuk prolazi kroz sve ograničene misaone forme, i u dublje razine podsvjesnog – pristupajući uvidima izvan sistema vjerovanja.

Vibracija i zvuk mogu biti iskorišteni, kao i većina drugih stvari, ili sa pozitivnom ili sa negativnom namjerom. Kada se koristi negativno, postaje ništa više od kontrole i manipulacije. Svijet je izgrađen na kontroli i manipulaciji načinom na koji komuniciramo jezikom. Razni tekstovi, kao što su Biblija, govore o važnosti pukog reproduciranja zvuka – bilo da se radi o napjevima, bubnjanju, ili govorenju u jezicima (kao što to čine karizmatični fundamentalisti), to su sve tek različiti načini na koje ljudi mogu doprijeti do dubljih dijelova njih samih. Uvjeravam vas da su Solfeggio vilice za ugađanje još čišći oblik primjene toga sa pozitivnom namjerom.

Prema profesoru Williju Apelu, 'Porijeklo onoga što se danas naziva Solfeggiom ... proizlazi iz srednjovjekovne himne Ivanu Krstitelju koja ima tu neobičnost da su prvih šest redaka glazbe započinjali pojedinačno na prvih šest uzastopnih nota ljestvice, i stoga je prvi slog svakog retka pjevan notom koja je bila jedan stupanj viša od prvog sloga retka koji joj je prethodio. Stupnjevima su se ti slogovi povezivali sa svojim pripadajućim notama i s obzirom da je svaki slog završavao na samoglasniku, otkriveno je da su se neobično prilagodili za vokalnu upotrebu. Stoga je 'Ut' umjetno zamijenjen sa 'Do'. Guido od Arezzoa bio je prvi koji ih je prilagodio u 11. stoljeću, a Le Maire, francuski glazbenik 17. stoljeća dodao je 'Si' za sedmu notu ljestvice, kako bi dovršio niz.'

Daljnja istraživanja ukazuju na to da je 'Si' kasnije postao 'Ti' Te su promjene značajno izmijenile frekvencije koje su pjevale mase. Izmjene su također oslabile duhovni učinak crkvenih himni. Iz razloga što je glazba sadržavala matematičku rezonancu frekvencije su bile u stanju duhovno nadahnuti čovječanstvo da bude što više 'nalik Bogu', a izmjene su također utjecale i na promjene u pojmovnoj misli, na taj način još više udaljavajući čovječanstvo od Boga.' Drugim riječima, kada pjevate Psalam, to je glazba za uši. Ali izvrono je bilo zamišljena da ona također bude i glazba za dušu, ili 'tajno uho'. Tako su, mijenjajući note, visoke matrice misli i do određenog stupnja zdravlje, postali uprljani. Sada je vrijeme da se povrate te nestale note. Oduvijek sam znao za do, re, mi, fa, so, la, ti, do. Nisam shvatio da je to zapravo druga, prilagođena ljestvica. Izvorna Solfeggio ljestvica je bila: UT, RE, MI, FA, SOL, LA

Gledajući definicije svakog izvornog sloga, koristeći se skrivenim zapisima iz Websterovog rječnika i izvornih grčkih Starozavjetnih knjiga, ustanovio sam da te izvorne frekvencije mogu biti korištene za: Pretvaranje tuge u radost, pomaganje osobi da se poveže sa svojim Izvorom kako bi stvarala čuda, popravljanje DNK, povezivanje sa duhovnom obitelji, rješvanje situacija i razvijanje intuitivnosti, i, konačno, za povratak duhovnom redu. Kroz glazbu, ti tonovi mogu pomoći svim kanalima da ostanu otvoreni i da održavaju slobodan protok životne sile (Chi) doslovno kroz sistem čakri. Je li to ono što što su onih šest elektro-magnetskih frekvencija, umetnutih u 'izgubljene' himne i Gregorijanske korale, trebale postići?

Još jedan razlog zbog kojeg su se ove Drevne Solfeggio Frekvencije 'izgubile' bio je promjena u praksi ugađanja tijekom povijesti. Standardna metoda ugađanja posljednjih 200 godina se poprilično razlikuje od metoda ugađanja koje potječu iz antike pa sve tamo do 16. stoljeća. Te drevne metode koristile su sistem ugađanja poznat kao Pravedna Intonacija (Just Intonation). Praksa ugađanja koja je prilagođena zapadnjačkim kulturama 16.,17. i 18. stoljeća, i današnjici, poznata je kao Dvanaest-tonska jednaka temperatura (ili na engleskom – Twelwe-Tone Equal Temperament) (temperament – odstupanje od čistoće intervala).

Objašnjenje temelja ovih sistema ugađanja je previše složeno da bi se u njega ovdje ulazilo, ali sljedeći citat iz knjige Davida B. Doty-a, 'The Just Intonation Primer' bi trebao dočarati ograničenja na koje je glazba svedena.

'U osnovi, glazba je stavljena u kutiju ograničenja. Iako je teško objasniti kvalitete intervala Pravedne Intonacije onima koji ih nikada nisu čuli, riječi kao što su jasnoća, čistoća, glatkost i stabilnost prvo padaju na pamet. Navodno konsonatni intervali i akordi Dvanaest-tonske jednake temperature, zvuče grubo, nemirno ili blatnjavo u usporedbi.'

U mnogim slučajevima, pjevanje američkih Indijanaca temelji se na Pravednoj Intonaciji. Pjevanje zvuči monotono, ali mi otkrivamo da se unutar monotonog zvuka nalaze više-dimenzionalne harmonije. Kako te različite vrste tonova utječu na naše zdravlje? Posljedično, s obzirom da je sva glazba u našem suvremenom svijetu (od reklama do modernih himni i simfonija) komponirana koristeći ljestvicu Dvanaest-tonske jednake temperature, sve one imaju vibracijska ograničenja. Kao rezultat toga, vibracijska frekvencija tonova moderne glazbe može stvoriti situacije kao što su 'ukalupljeno razmišljanje', nabijene i potisnute emocije; i nedostatak svijesti baziran na strahu – što se sve onda manifestira u fizičkim simptomima bolesti. To je u suprotnosti sa glazbom stvorenom pomoću ljestvice Pravedne Intonacije, koja stimulira vibraciju proširene kreativnosti, lakše rješavanje problema i holističko zdravlje. Opet, trebalo bi napomenuti da iako postoje moderne note koje približno odražavaju Solfeggio tonove, one nisu iste frekvencije kao drevni tonovi. Primjer: Solfeggio tone, Mi vibrira na 528 Hz. Najbliži usporedni, moderni ton je C, iznad srednjeg C, koji vibrira na 512 Hz. Naše istraživanje ukazuje da vibracijske frekvencije sadržane u Solfeggio tonovima sadrže te izvorne iscjeliteljske potencijale.'

David Hulse, preuzeto sa : http://novavizija.blog.hr/

#frekvencija #zvuk #solfeggiofrekvencije #znanje

830 views

COPYRIGHTS: www.elementi.info DESIGN: Dea Devidas 2010. - 2020.

  • Facebook
  • YouTube
  • Instagram