Search
  • Elementi

Svjetlosni dan: Svetkovina obilja

Midsummer, odnosno Litha, blagdan je koji slijedi nakon Beltanea. To je ljetni solsticij. Slavi se 21. lipnja, na prvi dan ljeta. Ovo je doba kada su priroda, njena plodnost i snaga na svome apsolutnome vrhuncu i samim time kraju, pošto iza ovoga razdoblja ciklus lagano ponovno kreće "silaznom" putanjom. Priroda je okupana u plodnosti Boga i Božice. Ovo je doba pogodno za magijske rituale gotovo svake vrste.

Na taj se dan slavi festival nazivan "Feast of Faery". Isto tako, ovo doba trebali bi iskoristiti zagledavši se u sebe te vidjeti kako smo iskoristili svoje potencijale i obavili i ostvarili predhodne planove i htijenja.Lavanda, kamilica, ruže, ljiljani te ivančice, cvijeće su ove blagdanske svečanosti. A boje koje ga obilježavaju su plava, zelena i žuta. Ovo je vrijeme kada je Sunce u naponu svoje snage. Apolon pravi mjesto Dionizu, Oziris Setu, Baal Motu, Hrastov kralj Svetom kralju, sir Gaawain Zelenom vitezu, a Mračnog Boga mijenja Bog Svjetlosti. Ovo je festival vatre u kojemu je Rogati Bog na vrhuncu svoje snage kao Kralj ljeta okrunjen ružama. Svjetkovina je to Božice Ljubavi i Smrti koja je spremna za sjedinjenje s Bogom. Vrijeme je kad je sve u cvatu, vrijeme između sađenja i žetve. Točan datum ovog festivala varira ovisno o položaju Sunca od dvadesetog do dvadeset i trećeg lipnja. Ovaj festival druidi su nazivali Alban Hefin, Kelti i vještice ga nazivaju Litha, Asteci Festival Sunca, a kršćani slave dan Ivana Krstitelja. Ovo je vrijeme Rogatog Boga, Kralja Hrasta, Boga Sunca, Baldura, Marsa, Nergala. Božica je predstavljena kao ljetna mladenka, Aine od Knockaine, Kupala, Majka Priroda, Afrodita, Erycina, božica-nimfa ljeta Astarte/Anatha, Božica ljubavi i smrti i Vesta, za koju se pale vatre. Litha je svetkovina obilja, plodnosti, raznolikosti, ljepote prirode. Vrijeme je to za jake čarolije i muške rituale, obraćanje duhovima prirode, a sve te rituale najbolje je raditi u sumrak. Slavi se uz vatre, pjesme i gozbe, cijele noći gore svijeće i procesije hodaju s upaljenim bakljama. Nose se krune od cvijeća i pleše oko vatre. Oltar se ukrašava cvijećem i svijećama, a rituali se odvijaju u poljima. Pije se medovina i prave kolači od meda ili kukuruzni kruh s medom i maslacem. Koriste se svi falični instrumenti, mačevi, palice, athame i biljke poput ruža, vrijeska, hmelja... Hmelj je simbol ove svjetkovine. Pruska posluga imala je običaj brati hmelj na ovaj dan i vješati po jednu biljku za svakog člana obitelji. Vjerovalo se da ćeš ako biljka ne procvjeta, uskoro oboljeti i umrijeti. Biljka bi se vezala u snopić i stavljala u jasle kamo će za vrijeme žetve biti stavljene žitarice. Taj snop hmelja predstavljao je božicu Kupolu kojoj su se seljaci molili za dobru žetvu. Tu je također i imela koju su Kelti, druidi i Skandinavci skupljali u ovo doba. Bijeli cvjetovi bazge simbol su Božice i koriste se, zajedno s crvenom kaduljom, u ljubavnim čarolijama. Vatre koje se pale u ovo doba godine predstavljaju nebesku vatru. Koriste se svijeće svijetlih i pastelnih boja, žute i zlatne. Vatre se pale za zdravlje, plodnost, ljubav, kao žrtva i za duhovno pročišćenje. Radi se o drevnoj tradiciji Europe. Vatre se pale na povišenim mjestima i lože se hrastovim drvetom. Te vatre bi trebale otjerati zmaja koji uzrokuje bolesti. Pepeo vatre koristi se u čarolijama za plodnost. U nekim dijelovima Engleske ove se vatre koriste za blagoslov jabuka. U nekim krajevima Njemačke mladi ljudi skaču preko vatre da bi lan narastao tako visoko koliko mogu skočiti. Pale se vatrena kola koja se zatim koturaju prema vodi, simbolizirajući putanju Sunca. Ovo je vrijeme za čarolije protiv povreda i lošeg vremena. Amajlije se stavljaju u polja i oko drveća radi plodnosti, i na kuće da bi ih se zaštitilo. U nekim dijelovima Francuske ljudi dok skaču kroz vatru drže u rukama grančice lješnjakova drveta. Te se grančice zatim vješaju na vrata staja. Mugwort koji se skupi za ove noći ima magičnu moć ako se nosi u obliku krune jer štiti od glavobolja i problema s očima. Ponekad se baca u vatru, a u Francuskoj se nosi u obliku vijenca kao zaštita od duhova, magije, loše sreće i bolesti te godine. U Češkoj je običaj u ovo doba brati divlji timijan za čarolije plodnosti. U drevnim vremenima komorač se koristio za tjeranje zlih duhova. Sjeme paprati u ovo vrijeme ima magična svojstva. Bere se tako da se ispod stabljika prostru bijela platna na koje se sjeme stresa. Nijedna sjemenka ne smije biti dodirnuta rukom. Tako ubrane sjemenke imaju moć učiniti čovjeka nevidljivim i daju mu sposobnost da razumije govor životinja. U Češkoj postoji vjerovanje da će čovjek koji se popne na planinu noseći u ruci procvjetalu paprat pronaći blago skriveno u zemlji koje će mu se ukazati obasjano plavičastom svjetlošću. U Švedskoj se imela stavlja na strop kuće ili u staju da bi se oduzela snaga trolovima. U Švedskoj se drvo koje se koristi za svetkovinu zove maj stanger, i sastoji se od ravnih grana, često u obliku čovjeka, s rukama i nogama. Kite ga mjesne djevojke, lišćem, cvijećem, komadićima odjeće i ljuskama od jaja. Na vrhu drveta je velika zastava. U Češkoj se najčešće koristi drvo bora ili jele i kiti se cvijećem, vjenčićima i crvenim vrpcama. Kad se zapali krijes, momci i djevojke se tim vjenčićima nabacuju kroz vatru. Parovi triput skaču kroz vatru držeći se za ruke. Neki od vjenčića se čuvaju i pale za vrijeme oluja ili se daju oboljelim ili steonim kravama. Kraj rituala predstavlja ubojstvo Kralja kojemu se tijekom svjetkovine odaju počasti, ali koji završava proboden kopljem, što je kraj njegove vladavine. Njegovom smrću osigurava se plodnost usjeva i preživljavanje naselja.

U mnogim je narodima bio običaj mladi par u prvom mjesecu braka hraniti hranom i pićima koji su se bazirali na medu, jer se vjerovalo da med ima magično djelovanje na plodnost i začeće. Stoga je lipanj i u današnjim kulturama ostao tradicionalan mjesec za vjenčanja, a prvi mjesec nakon vjenčanja je ostao «medeni mjesec», iako se mnogi ne bi sa time složili...Stari Kelti, i njihovi svećenici Druidi su slavili Alban Heruin, «Svjetlost obale», dan u sredini između proljetnog ekvinocija (Alban Eiler ili «Svjetlost zemlje») i jesenskog ekvinocija (Alban Elfed ili «Svjetlost vode») na način da su okrunili Kralja Hrasta, simbolizam plodnosti i bogatstva, rodne žetve. Na dan krunjenja, Kralj Hrast preuzimao bi svoj mračni aspekt i posato Sveti Kralj, Bog godine koja nestaje, obzirom da bi nakon tog praznika dani postajali kraći.Galska ceremonija ljetnog solsticija bila je Svečanost Epone, božice- kobile koja je simbolizirala plodnost, suverenost i poljoprivrede, a prikazivana je u liku žene koja jaše kobilu. Stari Germani, Slaveni i Keltska plemena u Europi su slavili solsticij paljenjem krijesova. To su bile festivala vatre i ljubavne magije, kada bi parovi mladih ljubavnika preskakivali vatru. Vjerovalo se da će usjevi narasti toliko visoko koliko je visok njihov skok preko vatre. Duhovi vatre su mladim djevojkama pokazivali njihove buduće muževe, a sve prisutne štitili od demona i zlih sila. Simbolizam vatre je imao i funkciju simpatetske magije - plamen i njegova jačina su davali podršku Suncu, tako da ostane snažno kroz cijeli period rasta usjeva i zagarantira im bogatu žetvu. Rimljani su u razdoblju od 7-15 lipnja slavili Vestalije, festival u čast Veste, boginje Zemlje. U to doba je dozvoljavano i udatim ženama da ulaze u hramove Veste, u kojima su tijekom godine boravile samo Vestine svećenice, Vestalke. Šveđani na dan Midsommera ili Sonnwenda postavljaju usred sela drvo koje ukrašavaju. Oko njega plešu seljani, a djevojke i žene se ritualno kupaju u obližnjim rijekama sa ciljem da urodu osiguraju kišu. Dolaskom kršćanstva, mnogi se od ovih poganskih rituala gube, no neki poprimaju kršćansko ruho i nastavljaju se. Nekoliko dana nakon ljetnog solsticija, 24. lipnja, slavi se Sveti Ivan Krstitelj, na navodni dan njegova rođenja, što samo po sebi predstavlja kuriozitet, jer se praznici ostalih kršćanskih svetaca slave na dan njihove smrti. Katolička Enciklopedija tumači da je «Sveti Ivan bio prožet Duhom Svetim još u utrobi svoje majke... stoga njegovo rođenje treba slaviti kao dan trijumfa». Ivanje se slavi svega nekoliko dana nakon ljetnog solsticija, baš kao što se i Božić slavi tri dana nakon zimskog solsticija... I današnji neopoganski kultovi, naročito Wicca kult koji se djelomično zasniva na starim Keltskim vjerovanjima i obredima, slavi ljetni solsticij. Wiccani priznaju osam dana slavlja godišnje. Četiri su minorni sabbati i dešavaju se na dane solsticija i ekvinocija, a ostali su glavni sabbati koji se dešavaju na dane na polovici između solsticija i ekvinocija. Sabbat ljetnog ekvinocija naziva se Praznik Lithe, a slavi se noć prije, u svitanje ili u samo podne, za vrijeme astronomskog solsticija. Za njih, Midsummer je vrijeme kada je Sunce na vrhuncu svoje moći, Zemlja je zelena i u sebi sadrži obećanje bogate žetve. Božica Majka je u obličju žene u poodmakloj trudnoći, a Bog je na vrhuncu svoje muškosti, zaogrnut zlatnim plaštem.

U keltskom je jeziku, kao i u svim starim indoeuropskim jezicima, Sunce ženskoga roda - ona. Ženski je aspekt aktivan, Sunce oplođuje, nosi i daje život, a njen simbol često se povezuje sa simbolom Stabla svijeta. Drvo i Sunce pripadaju trima svjetovima istodobno - podzemlju ili svijetu mrtvih, zemlji, svijetu živih, te nebu, svijetu bogova. Stoga vam sretan, iako kišan, Sunčev Suncostaj koji podsjeća da je Sunce uvijek tu, i iza oblaka, donoseći plodnost, svjetlo i ljubav. Najavljujući, kao i u Tarotu, vrijeme cjelovitog uspjeha.



446 views

COPYRIGHTS: www.elementi.info DESIGN: Dea Devidas 2010. - 2020.

  • Facebook
  • YouTube
  • Instagram