Search
  • Dea Devidas

Bljesak Blizanskih Vatri

Ponekad su energije prošlih inkarnacija, u kombinaciji s multidimenzionalnim iskustvima duše (kojih se čovjek sjeća tj. osjeća ih i u Ovotjelesnoj stvarnosti) toliko jake da se u jednom susretu pokrene energija davno/nekad/u drugoj stvarnosti (do)življene ljubavne romanse.

Nekad je dovoljan upravo „okidač“ pohranjene memorije, odnosno sjećanje koje se može sasvim fizički osjetiti, kao vrtnja u trbuhu, snažne senzacije, čak i „sudar“ dviju nevidljivih kugli oko čovjeka – svrha mu je buđenje snage i znanja (čak i konkretnih informacija) iz tog Postojanja (može biti vezano uz druga fizička inkarniranja i/ili bivanje Duše u paralelnim stvarnostima koje se odvijaju istovremeno na višim tj. drugim nivoima/dimenzijama). A svrha im je, naravno, pouka Osvještenja koja pokreće daljnji Razvoj Svijesti, do viših razina, odnosno one Jedne – gdje sve jednostavno Jest. Upravo o tome, lirskije, pjeva sjajni Zvonko Bogdan u svojoj (totalno ZEN) pjesmi „'Ko te ima, taj te nema“: stih ide „al' dotaknu se linije života, dve sudbine kao jedna traju, il' se ne dodirnu, al' jedna za drugu dobro znaju“... Sličan scenarij opisuje i divni Paulo Coelho u knjizi „Brida“ govoreći o susretu jednog od likova sa Srodnom Dušom koji se, kao i cijela ljubavno-energetska razmjena, odvio tijekom jednog poslijepodnevnog razgovora.

I, u tome poanta - naš um (u stvari, Razum, programiran nadiđenim očekivanjima o braku te cijelim „dok-nas-smrt-ne-rastavi“ konceptom) očekuje da susret sa Srodonom Dušom znači vjenčanje (potpis, prsten, pečat), kredit, djecu i... kako već ide neka holivudska priča. Može biti, ali ne mora jer se u postojećem ubrzanju stvari i okretaju frekvencije, odrade odnosa među ljudima odvijaju urnebesnom brzinom. Tako je moguže živote energetski odraditi ne nekoliko tjedana, a kod ljudi koji energetski rade na dizanju osobne frekvencije /vibracije Svijesti, čak i nekoliko dana. Naravno, ne treba umanjivati ljepotu rasta kroz trajan odnos:postoje Blizanske Vatre ili Srodne Duše koje imaju zadatak razvijati se zajedno (u uzašašće i u njemu), no postoje i Bljeskovi Susreta kroz koje se odrađuju važne epizode za razvoj pojedinca.

Sjajnu priču o tome otkrio je Ki Tarot u Divinaciji za Janu S. (32.) koja je, susrevši se s nečim što je nazvala „Fantomskom romansom“ samoinicijativno predložila da objavimo njezin slučaj. Jana je umjetnica, iskusna reiki majstorica te osoba koja radi na sebi intenzivno, već godinama. Stoga je ovako postavila pitanje: „Postoji čovjek kojeg sam vidjela jednom u životu. Pri susretu s njim, osjetila sam kao da su se dvije nevidljive kugle, njegova i moja, dodirnule, i lagano nas odbacile unatrag. Odmah mi je rekao da me voli, a ja sam osjećala istinitost riječi. I iskreno sam mu odgovorila isto. Rekao je da među nama ne može biti ništa klasično jer je oženjen. Gorila sam od želje da s njim budem makar na tren, ali nisam odgovorila na njegovo preklinjanje da odemo jer imam muža kojeg stvarno volim. Kasnije se nikada nismo vidjeli, i osjećam da nećemo. Ono što želim od Tarota je odgovor na pitanje zbog čega ga još uvijek osjećam i ponekad jako želim, a prošlo je više od pola godine od tog susreta. Kakve prošle živote dijelimo, i mogu li se vidjeti paralelna postojanja?

Vau. Koja Svijest i Stav. I Izazov. Jer, tema je vrlo delikatna. Naime, priča o prošlim životima danas je već silno uvriježena. Vedski mudraci stoljećima govore kako duša mijenja tijelo kao kaput, u svrhu svog Vječnog Postojanja te igre kroz Fizičku Stvarnost jer jedino u njoj može iskusiti, pa tako i odraditi zadatke. Postoje pojedinci koji su marljivo istraživali podatke dobivene regresijom, pa otkrili svoje grobove iz prošlih inkarnacija... Postoje znanstvenici koji tvrde kako postoje tri molekule koji prenosimo sa sobom iz jedne inkarnacije u drugu. Ulaskom duha u tijelo, one se smještaju u korijen kralježnice, srce i pinealnu žlijezdu zbog čega tehnike dizanja energije, koje aktiviraju te molekule, aktiviraju i sjećanja na prošle živote.

Mnogo je definicija reinkarnacije... poanta im je da se radi o procesu kojim se najbožanskiji dio čovjeka u određenim periodima pojavljuje na Zemlji i u drugim dimenzijama, kroz različite periode povijesti te tijela brojnih naroda. Priču, više manje, svi znaju: besmrtni dio koji putuje iz tijela u tijelo – Božansko biće/Više ja - boravi izvan vremenske dimenzije te treba tjelesna „kola“/hram da bi iskusilo prostor i vrijeme. Nakon smrti fizičkog tijela, Besmrtno Biće se vraća u bezvremenske sfere, integrira iskustvo doneseno iz materijalnog postojanja u svoju bit, sa svrhom sveukupnog razvoja. Također, bira novi tip iskustava potrebnih za daljnji rast. Tako, vremenom, ostvaruje seriju utjelovljenja kako bi doživjelo fizički svijet, gdje djeluje zakon bumeranga poznat kao zakon karme tj. „što siješ, to žanješ“.

Stoga ljudi većinu „iracionalnih“ prepoznavanja tumače prošlim životima, i u pravilu rečenicom „bili smo... ovo-ili-ono“. No, što ako nismo bili, nego jesmo, ovdje i sad, istovremeno - pitanje je koje postavljaju znanstvenici sa stavom holografskog svemira. Ako smo nešto bili, znači da smo bili, završili i gotovo je. Završeno. Otpušteno. No, ako se još uvijek sjećamo tj. osjećamo dimenziju kao živu (kroz osjećaje koje nam netko izaziva ili misli, stanja....) – znači da još uvijek jesmo. Definitivno nismo u tijelima kojih se „sjećamo“ – Kleopatre, ratnici, svećenici, kurve.... – ali iskustva se ne samo sjećamo, nego ga trenutno osjećamo. To, dakle, znači da nismo bili, nego još uvijek jesmo! Ali gdje, u kojoj stvarnosti? Odgovara se samo - u nekoj drugoj dimenziji.

Duše iz Akashe – sveukupnog zapisa svog Postojanja – odabiru energetsko-vibracioni obrazac kao svoj zapis učenja. Dakle, ne moraju nužno „preuzeti“ ulogu Kleopatre (tijelo u povijesno-lokacijskom specifikumu) nego jednostavno energetski sklop – paket emocija, misli, stanja.... A sa sklopom dolazi sjećanje na cijelo iskustvo. To objašnjava zbog čega se, na seminarima regresoterapije, nađu barem tri Mozarta, dva Hitlera i tako redom.... (to, doduše, objašnjavaju i teorije o podjeli Monade na Grupe i Obitelji duša, ali da ne širimo temu, FOKUS: poanta je da danas i kvantna fizika to potvrđuje - čovjek jest multidimenzionalno biće). Priču o ljubavnim romansama iz prošlih inkarnacija koje još uvijek imaju značaj, skeptičan um može pripisati koincidencijama i maštanjima... No, toliko različitih ljudskih iskustava i priča, pokazuju da je u pravu fizika: mi Jesmo multidimenzionalna bića, s Vječnim Postojanjem u atomima. Dakle, u životu moje klijentice, ovako se odvila ta priča: prije pola godine srela je Damira i.... odmah rezonirala. Zadrhtala, prepoznala, osjetila da se nešto neobično događa. Rezonirala kad Ga je prije pola godine srela. A rezonirao je i on. Susreli su se nakon Valentinova, kada je on došao u posjet obitelji u Hrvatskoj te otišao u Dubrovnik na sastanak s nekim uglednicima. Ona je „slučajno“ bila u Dubrovniku, dogovarati prodaju slika nekim hotelima. Jednu od slika je upravo pokazivala, kada je prizor privukao čovjeka koji je bio Njegov kolega. Za par trenutaka im se priključio On i.... kugla. Oboje su, priča Jana, lagano zateturali, rukovali se (iako je, veli, imala osjećaj da ga odmah može zagrliti) te je svatko nastavio svojim putem. Za četiri sata su sreli nasred Straduna, i tada se dogodio nastavak.

„Molim te, povedi me, uzmi me, nije do seksa, ovo među nama je duhovna alkemija“ govorio je, priča Jana. Tresla se, razjapljenih usta, bez teksta. Što je, dodaje, za nju rijetkost jer je elokventna i uvijek ima repliku iz rukava. Iako je pred njom klečao, činio je to kao kralj. Rekao joj je da je voli. „I ja tebe volim“ mu je odgovorila. Neznancu, kojeg je prvi put vidjela. Ali tvrdi da je to iskreno osjetila. I, kaže da joj se muškarac nikada nije tako božanski nudio – otmjeno, istovremeno ponizno i dostojanstveno. Kao Kralj.

„Razumijem, ako nećeš, ali mogu voditi ljubav s tobom i preko interneta. Ma, mogu preko zvijezda... nije u tome stvar...mi postojimo na mnogo više razina od ovog tijela – njegove su riječi koje su joj ostale do danas odjekivati u ušima.

„Tih pet, deset minuta... bilo je izvan vremena. Sekunda, koja traje – eonima. Još je osjećam. Ta energija... Njega i ja, bez teksta...“ govori, još uvijek zbunjena. No, kada se nagnuo i poljubio je ljepše nego itko ikad, sjetila se svog muža i brzo urazumila. „Slušaj... mogu ti... pokloniti sliku... nazovi me“ – izmucala je, priznaje, dala mu broj i šmugnula. A onda je dva dana, kaže, radila SVE što zna – s reikijem, yogom, meditacijama... - da ga izdiše, izbriše iz sistema, učini što god i kako god, kako bi se stvar maknula iz etera. Ali ništa od toga. Priča kako se kajala jer nije iskoristila priliku, pa idući tren zahvaljivala Bogu što to nije učinila jer „ima feeling“ da bi je njihova energija spržila (kao i njen brak).


No, nije imala mira – istražila ga je svim mogućim kanalima: shvatila da je popularan među ženama, u čemu rado uživa. Pa, ipak, nije odoljela – poslala mu je mail, da zahvali na Trenutku koji joj je bio prekrasna razmjena blagoslova. Njegov odgovor je bio služben i nekako hladan. Logično, rekla je, stvar ega – ipak ga je odbila. Odlučila mu je ne pisati, no uslijedila su tri mjeseca kada ga je silno osjećala. Primjećivala je znakove njegove pojavnosti – upoznavala bi nove ljude s kojima je nekako dolazila na temu tijekom koje bi sugovornici izronili s pričama o njegovim znanstvenim postignućima. Zatim bi ispalo da je u periodima u kojima ga je intenzivno osjećala, on bio u posjetu Hrvatskoj. Pa joj se javljao u snovima...Naravno, postoji mogući milijun objašnjenja – od najciničnijeg „Što se babi htilo, to joj se i snilo“, preko psiholoških o aktiviranju podsvjesnih želja i njihovoj projekciji, do energetskog(čista fizika) – koje govori o rezonanciji do koje dolazi kad dvije čestice emitiraju istu vibraciju na istoj frekvenciji. Kojim god tumačenjem se razum zadovoljio - a Jana je iskusni yogi i sve je mogućnosti pretresla – činjenica je da postoji još nešto u čemu je „kvaka“.


Tarot je rekao ovako: S muškarcem kojeg je srela dijelila je dva fizička iskustva, a od toga im je za ovaj susret ključno ono koje je bilo i fizički intenzivno: iz njegove trenutne, a njezine prošle inkarnacije! A ova ostala – „nefizička“ zajednička iskustva u drugim dimenzijama još traju i, mjereno lokalnim zemaljskim vremenom, bit će prisutna tri mjeseca, energetski. Bez fizičkog susreta. No, „prat“ će je sve dok ne integrira glavnu lekciju njegove poruke (ondje i onda, kao i sada), a ta je, među ostalim, da je GENIJALNA. No, idimo redom. Tarot je pokazao da su se prvi puta sreli 1973. godine u Frankfurtu, kada je ona imala 17, a on 24 godine. On je bio na magisteriju matematike te u grad došao u akademsko-slobodarskom duhu – malo istraživati i puno se zabavljati. Ona je, pak, živjela stihijski, od novca kojim joj je otac financirao studij književnosti u Munchenu. Zvala se Lynne i bila mršava, plavooka i plavokosa – naizgled plaha, no suštinski opasna. Zračila je vitalnošću, iako je bila samodestruktivnog karaktera: pretjerivala je s marihuanom i LSD-em, smatrala da su samoubojice najhrabriji ljudi na svijetu, voljela Edgara Allana Poea i filozofiju ništavila. Dopala mu se čim ju je vidio – bila je drugačija od svih žena koje je znao. Samo na prvu nanosekundu je bila „plaha i plavokosa“. A odmah zatim bezobrazna do bola – bezobrazno cinična, inteligentna, drska... bezobrazno neodoljiva. Sreli su se u vlaku, cijelim putem do Munchena strastveno raspravljali o svrsi i smislu svemira, življenja i umiranja, slobodne volje i determinizma... te proveli najintenzivniju, najpurpurniju i najdublju noć, te narednih sedam dana života. On se zaljubio, i znao da je to – to. Da je našao ženu svog života. Pjesnik u duši pomaljao se iza matematičarskih naočala te joj je čak rekao kako će, najbrže što može, obaviti ono što ima u Cambridgeu te se opet vratiti, da koliko god mogu uživaju zajedno. A onda će se, kad ona diplomira, vjenčati i preseliti u Britaniju gdje je on dobivao posao.


Za Lynne, to tada nije djelovalo kao dobra opcija: govorila je da mrzi pravila, strukturu i da u životu ne želi djecu te da, više od ičega mrzi Imperiju. Bila je, naime, bijesna na svoju obitelj, bogate Britance, a ponajviše na oca kojeg je krivila za ranu majčinu smrt. A njemu je, pak, Velika Britanija bila bajna – u nju je došao kao hrvatski student stipendist te bio oduševljen slobodom koju zemlja pruža. Ma, vjerojatno bi ona i preživjela povratak, vjerojatno bi sve učinila za ljubav, vjerojatno bi bilo drugačije da nije doručkovala, ručala i večerala LSD, kavu i travu. No, to su samo nagađanja... uglavnom, kada joj je iznio svoj zaljubljeni plan, cinično ga je ismijala i ispratila komentarom da je svejedno jer ih u kojoj god kombinaciji Smrt ionako sve čeka. Energetski, to je bio oboma šok, silan. Takvo razdvajanje, nakon takvog Ujednjenja, boli fizički i na svim razinama. Svako kidanje auričnih spojeva je bolno, no neka su bolnija. Pogotovo ovakva. No, dok je ona toga bila mutno svjesna, prebuntovna, divlja i omamljena da bi suvislo zaključivala, On je patio godinama poslije toga. Zapravo, čak i za vrijeme njihovog susreta u Ovotjelesnoj stvarnosti, kada im se dogodila „kugla“. Priča romanse, završila je tada – on je, iako zaljubljen, bio povrijeđen, ali i uvrijeđen, te je (sasvim očekivano) uronio u svoj akademski posao. Bio je slomljen, da, ali utješila su ga putovanja u orijentalne zemlje i joga. Nakon pet godina se vjenčao sa ženom u koju se iskreno zaljubio, također plavokosu i plavooku, premda malo krupnije građe od Lynne. Napredovao je u profesiji, stekao priznanja i ugled te svjesno zaboravio davnu mladenačku avanturu. Pa, ipak, većina žena koje ga i danas okružuju je neka od Lynne verzija – sa svjetlijim ili tamnijim plavim uvojcima, ubojito inteligentna i bezobrazno šarmantna. A Lynne je, pak, završila nešto prije njega. Naime, kada je otišao, nastavila je živjeti u kaotičnoj autodestrukciji - godinu dana kasnije, u svojoj osamnaestoj, izišla je iz tijela. U saobraćajnoj nesreći koju je prouzročila, vozeći nesigurno i pod utjecajem opijata. Ovaj dio priče, Jana je zapanjeno komentirala.


„Astrologija mi je, prije nekoliko godina, pokazala da sam u zadnjem životu rođena u Britaniji, a umrla u masovnoj saobraćajnoj nesreći u Njemačkoj. Imala sam navodno osamnaest godina. No, astrologica je bila zapanjena jer sam se četiri godine kasnije rodila, kao ja sad. Rekla je da duše neko vrijeme „odmaraju“ tj. ne inkarniraju se tako brzo. Nova tijela tako brzo dobiju jedino duše koje imaju velik zadatak i veliku misiju, a iz nekog je razloga ne ispune“ – ispričala je. Potvrdila je, također, snažan naboj kojeg ima – a prema kojem zna da s pričom rezonira. Rekla je, tako, da mrzi Njemačku, da joj je jezik grozan, da ne podnosi prirodne znanosti (pogotovo matematiku) te da se ježi od samoubojstava, droge te „mračnjaka“. Osim toga, iako joj automobil treba zbog čestih putovanja, nije položila vozački ispit. Pokušala je, kaže, nekoliko puta, ali su je uvijek zaskakali prizori krivnje i umiranja, kao da je nekoga ubila.


Iscjeljivala je slučaj reikijem te ostalim energetskim znanjima, ali i dalje je nevozač. Osim toga, brojke su bile frapantne: ispalo je da se čitav život ponaša kao da pripada generaciji iz Lynne vremena - sve njezine ozbiljne veze i prijatelji, pripadnici su tog godišta, a ne njezini ovotjelesni vršnjaci. S kojima, kako je potvrdila, oduvijek ne zna što bi pričala („više sam im k'o mama, ili jako starija sestra“). I, da, priznaje da je oduvijek „alergična“ na nježne plavuše. Odnosno, veli ta rasna brineta naglašeno ženskih oblina, na žene koje se „furaju da su slabe i krhke“. Pa ipak, jednu istost s Lynne ne može negirati: svjesna je svoje temeljne odlike kojom se, kaže, čak ponosi. A ta je - da je bezobrazna. Bezobrazno drska, odvažna i - magnetična. Bezobrazno bezobrazna ili, bolje rečeno, brutalno iskrena.


Analiza svakog detalja regresotretmana (Tarot ili nekog drugog) može biti zanimljiva i poučna avantura, no u slučaju Blizanskih Vatri nije potrebna jer su najvažnije stvari Vatri njihova PORUKA te INICIJACIJA. Upravo tome, u stvari, služe Blizanske Vatre: njihovo ime zvuči čarobno, pa je naš programirani um sklon zamisliti uz njih neko strastveno vjenčanje. No, to se u pravilu s Vatrama ne događa. One ne žive zajedno u braku, u ovotjelesnoj stvarnosti (O tome lijepo priča metafora Rade i Krishne u vedskoj literaturi: oboje su imali svoje zakonske i voljene supružnike, no u svojim su srcima imali posebno, najuzvišenije mjesto Jedno za Drugoga/odnosno Sebe u Drugome). Uglavnom, Blizanske Vatre nisu ljudi koji nam se dopadnu, pa nakon hodanja i upoznavanja slijedi Vjenčanje. Tome (u najboljem slučaju) služe Srodne Duše: njihova je uloga rasti zajedno, kroz životne scenarije i odrađivati stvari, skupa se razvijati, pa možda nadrasti te dalje krenuti. To ovisi o individualnoj i zajedničkoj karmi (ulogama/učenju/zadacima), te dharmi (svrsi osoba i odnosa).Vatre, pak, ne bi lijepo gorjele „vjenčane“ (po tradicionalnim kanonima uma). Naprosto bi se „spržile“ – toliko je jaka njihova energija, prejaki su svaki za sebe. Toliko su jaki da se mogu prepoznavati i osjećati kroz dimenzije, desetljećima nakon susreta, u stvari cijelog života. No, Vatre imaju drugi zadatak, a taj je onaj ISCJELJENJA. Zato se tako silno privlače, prepoznaju odmah (na prvi pogled) i tresu zauvijek. Zbog toga su momentalni susreti s njima. Obično ne traju dugo (uvrh glave mjesec dana, i to je puno). To Iscjeljenje je povezano s Inicijacijom koja se automatski događa pri susretu Blizanaca. Neminovno se uvode u dublju i višu razinu razumijevanja Stvarnosti. A – osim energijom, trešnjom, bljeskovima očiju te ostalim intenzivnim manifestacijama prepoznavanja – ključ koji ih provodi kroz vrata drugih dimenzija (tzv. INICIJACIJA) je njihova uzajamna PORUKA.


Moja klijentica je ovo potvrdila: kaže kako mu je samo imala potrebu reći da se više čuva i manje troši, te da je to kao suluda ponavljala.

- Pitao me što želim od njega, i ja sam samo rekla „da budeš miran“. Ponavljala sam mu „čuvaj energiju“ kao da je to neka mantra, nisam mogla stati. S druge strane, ispričala je kako mu je od njega ostala u svijest ucijepljena jedna glavna replika, a ta je „snažna si u tri...“

Na prvi pogled, to djeluje banalno. Svatko svakome dnevno, po tko zna koliko puta, govori ovakve stvari. No, tajna je u energiji iza ključnih riječi. Ona iscjeljuje dubinske nivoe. Jana je to osjetila: kaže da je poruka za nju bila toliko snažna (ako ju je mentalno oduvijek znala) da joj je trebalo neko vrijeme da je integrira. A skupa s porukom, došlo je do otvaranja viših spoznajnih razina – iako je oduvijek bila „slaba s brojkama“, odjednom su je počele privlačiti vedska matematika i sveta geometrija.


Sve u svemu, Vatra je oddjelovala. A u tome je i glavna njezina svrha: vraća strast u život, a pokrećući čovjeka na novu razinu, diže i oplemenjuje sve oko njega. No, multidimenzionalnost odnosa je ostala – samo više nije bila nemirna i prožeta nejasnoćama, nego je napokon „sjela“. Pa plamti mirno, kao prava, Sveta Vatra. Inspirirajući izdaleka, potiho, a momentalno. Kako treba.

COPYRIGHTS: www.elementi.info DESIGN: Dea Devidas 2010. - 2020.

  • Facebook
  • YouTube
  • Instagram