Search
  • Elementi

Teorija 7 žlijezda


Drevni taoisti shvatili su da ljudsko tijelo ne može preživjeti ako nema stalnog optoka energije koja hrani njegova tkiva i organe. Uvidjeli su da čovjek ostaje u dobrom zdravlju dok god postoji ravnoteža energije koja kola kroz organizam; čim se ta energija iscrpi ili oslabi, čovjek postaje osjetljiv na bolesti.

Velik dio energije koja nam je potrebna dolazi iz hrane koju uzimamo i zraka koji dišemo. No, kao kod luksuznog automobila, i naš organizam mora biti savršeno “uštiman” da bi dobro funkcionirao i izvukao maksimum iz primljene energije. Tijekom stoljeća, ljudi su došli do spoznaje da su sedam žlijezda u organizmu - koje vedska tradicija povezuje sa čakrama - zapravo energetski centri zaduženi za reguliranje protoka energije u pojedinim sustavima ljudskoga tijela. Nabrojit ćemo tih sedam žlijezda, odozdo prema gore: 1. Spolne žlijezde - prostata i testisi kod muškarca/jajnici, maternica, vagina i grudi kod žene. Te su žlijezde odgovorne za lučenje hormona, seksualnu energiju, seksualne reakcije i razmnožavanje. Spolna žlijezda također se naziva i “peć” jer je u njoj smještena “vatra” koja proizvodi energiju kojom se napaja ostalih šest žlijezda. Skup ovih žlijezda naziva se “Kuća esencije”. 2. Nadbubrežne žlijezde, smještene iznad bubrega. One sudjeluju u radu bubrega, kostiju, koštane i leđne moždine. (Kortizon uništava nadbubrežne žlijezde i izaziva anemiju i slabljenje kostiju.) Sustav nadbubrežnih žlijezda naziva se “Kuća vode”. 3. Gušterača, koja se također naziva “Kuća transcendencije”, igra važnu ulogu u nadzoru čitavog probavnog sustava, što među ostalim uključuje i kontrolu tjelesne temperature i količine glukoze u krvi. Na primjer, ako je gušterača slaba i ispušta izlučevine (tj. inzulin) u krvotok, on će neutralizirati šećer u krvi i izazvati bolest koja se zove hipoglikemija, koja se sastoji u nedovoljnoj razini šećera u krvi. Osoba koja pati od hipoglikemije ima potrebu za hranom, naročito slatkom: te tvari ulaze u krvotok i stimuliraju gušteraču, što dovodi do novog smanjenja razine šećera u krvi. Nakon te prve faze, postoji rizik da će se razviti šećerna bolest, dijabetes (odnosno hiperglikemija). Ako do toga dođe, gušterača počinje odumirati. Poznato je da su osobe koje pate od šećerne bolesti ovisne o injekcijama inzulina: te injekcije neutraliziraju glukozu u krvi, ali ne pomažu aktiviranju probavnog sustava. Osim toga, kod hiperglikemije se krv zgušnjava i postaje teža, što uvelike utječe na cirkulaciju. Srce mora uložiti veći napor, tako da dijabetičari uglavnom pate i od srčanih smetnji. Naposljetku, budući da je svih sedam žlijezda međusobno povezano, loš rad gušterače izaziva neravnotežu nadbubrežnih žlijezda, koja opet utječe na spolne žlijezde i bubrege. 4. Timus (prsna žlijezda) upravlja radom srca i cirkulacijskim sustavom. Njezino se stanje može provjeriti pritiskom na točku između dviju bradavica. Ako je ta točka osjetljiva, timus ne radi dobro, što znači da ni cirkulacija nije normalna. Ta se žlijezda zove “Kuća srca”. 5. Štitnjača se brine za metabolizam stanica i nadzire rast. Štitnjača se naziva i “Kuća rasta”. 6. Hipofiza ili “Kuća inteligencije” upravlja pamćenjem, mudrošću, inteligencijom i razmišljanjem. Smještena je u dnu lubanje, usred jedne male udubine. 7. Životna žlijezda ili “Kuća duha” svojim izlučevinama djeluje izravno na druge žlijezde. Smještena nasuprot trećem oku, u središtu glave, ta žlijezda predstavlja psihičko i duhovno središte tijela. Samo ljudi imaju tu žlijezdu; jedino oni vjeruju u Boga i imaju potrebu i želju da održavaju tu vjeru. Intuicija i svijest također su povezane s tom žlijezdom. Zamislite sada da su sedam žlijezda posude međusobno povezane žilama ili cijevima. Količina tekućine (energije) koju će dobiti svaka pojedina posuda (žlijezda) ovisi o svima ostalima. Stoga, ako u posudi A (spolne žlijezde) ima dovoljno tekućine, ta će se tekućina polako raširiti žilama i doprijeti do ostalih šest žlijezda. Naprotiv, ako se posuda C (gušterača) ubrzano prazni zbog neke rupe u posudi, svaka od preostalih žlijezda morat će se odreći dijela svih rezervi da bi se uspostavila ravnoteža sustava. Način na koji tekućina kola u žlijezdama veoma podsjeća na način kako energija kola u organizmu. (U anatomiji se tih sedam žlijezda zove “endokrine žlijezde” (s unutrašnjim izlučivanjem).Endokrinologija je relativno nova grana medicinskih znanosti i istraživači tu imaju još dosta za otkriti. Ipak, drveni mudraci namrijeli su nam veliku količinu znanja o strukturi, prirodi i cilju endokrinog i obrambenog sustava.) Stanje slabosti ili osjetljivosti na bolesti nastaje kad u nekom od tjelesnih sustava (u ovom slučaju su to žlijezde) dođe do nedostatka energije. Da bismo prevladali slabost, nije dovoljno samo uspostaviti ravnotežu protoka energije, nego moramo energetsku razinu organizma podići do maksimuma. Dr. Alexis Carrel, dobitnik Nobelove nagrade, tvrdio je da je sustav žlijezda “kotač života” i da ako se taj kotač okreće bez zastoja, neće se pojaviti nikakav problem koji bi mogao obustaviti procese u stanicama, koji su vječni. Nakon iscrpnih pokusa, Dr. Carrel zaključio je da je svaka stanica u početku besmrtna. Ona ostaje besmrtna dok god ne dođe do trovanja zagađenim zrakom, nedostatkom kisika, zagađenom hranom i prevelikom količinom kiseline u organizmu. (Budući da kiselina može uništiti čak i nehrdajući čelik, nije teško zamisliti njezin učinak na organizam. Kiseline se u organizmu skupljaju kad jedemo slatku hranu, koja se pretvara u kiselinu. S druge strane, sam organizam mora proizvesti ogromne količine kiseline za peterosatni rad probavnog sustava, koliko je potrebno da bi se probavilo crveno meso, naročito ako je pripremljeno na roštilju). U stvari, ljudi umiru jer ne znaju paziti na sebe i tako se truju. Spolne žlijezde čine osnovu žljezdanog kompleksa; sustavi koji su dio tog kompleksa podržavaju jedni druge, i to odozdo prema gore. Ako prvih šest žlijezda nije dokraja napunjeno, ne može biti puna ni sedma žlijezda, Kuća duha. Nije teško zamisliti da bi kirurško vađenje jednog od žljezdanih sustava dovelo organizam u stanje trajnog manjka i neravnoteže (zapadna medicina smatra svaku od sedam žlijezda posebnom i neovisnom, dakle odvojivom od ostalih. Ali u taoističkoj filozofiji amputacija žlijezde smatra se zločinom, jer baca organizam u posvemašnju neravnotežu, što otvara Pandorinu kutiju iz koje izlaze tisuće zdravstvenih problema. Osim toga, taoisti smatraju da se amputacijom upaljenog dijela tijela eliminira neophodno zvono na uzbunu, samo zato da ga ne bismo morali slušati svaki put kad se javi neki problem. Krajnici na primjer predstavljaju takav alarmni sustav - Oni su prva linija obrane organizma. Budući da mikrobi prvo napadaju njih, izazivajući upale, kirurški ih se odstranjuje, što zauvijek eliminira njihovu funkciju alarmnog sustava.)

PRIRODA ENERGIJE

Energija je dinamična sila koja kola organizmom u neometanom tijeku. Neki tvrde da je posve legitimno riječ “energija” zamijeniti riječju “život”, jer je razlika između ta dva termina toliko tanahna da je jasna jedino semantičarima. Ipak, poželjno je jasno razlučiti ta dva pojma ako želimo dobro razumjeti teoriju energije i njezinu primjenu na organizam.

S praktičnog gledišta, život je pokazatelj nazočnosti energije u organizmu. Bez energije nije moguća nijedna aktivnost koju povezujemo s pojmom “život”, bilo da je riječ o disanju, govorenju, spavanju i jelu, ili pak o razmišljanju, čitanju i slušanju. K tomu, sve funkcije i aktivnosti organizma, vidljive i nevidljive, iziskuju energiju: na primjer, unutarstanični metabolički procesi ne bi bili mogući da nema energije za napajanje stanice. Energija je temelj svih materijalnih struktura tijela i cjelokupne anatomije. Što je drugo čvrsta struktura poput kosti negoli masa živih stanica? Svi oblici života i aktivnosti koje povezujemo sa životom, i na anatomskoj i na fiziološkoj razini, istodobno upijaju i otpuštaju energiju. Iako neživa tvar djeluje potpuno čvrsto i gusto, energija je ta koja drži na okupu protone, elektrone i neutrone u svakom pojedinom atomu. Neživa tvar je jednostavno energija koja titra frekvencijom različitom od frekvencije ostalih oblika života. Stoga je energija apsolutni temelj svih oblika života u svemiru. Stoga hranu i zrak valja smatrati važnim izvorima energije koju svakodnevno trošimo da bismo se održali na životu, a nipošto običnim gorivom koje organizam mora preraditi. Energiju ne crpimo iz samih molekularnih vidova hrane i zraka, već iz njihove “vibracijske”, odnosno elektromagnetske prirode.Na primjer, hranjive tvari koje se nalaze u određenoj namirnici mogu se savršeno sintetizirati u laboratoriju, ali uzimanjem isključivo umjetno proizvedenih hranjivih tvari nećemo se moći održati na životu tijekom duljeg perioda: možemo sintetizirati sve vitamine, minerale i ostale kemijske spojeve sadržane u jajetu, ali je nemoguće od toga napraviti nešto što bi iole sličilo jajetu. Čovjek ne može dugo živjeti udišući kisik dobiven u laboratoriju, niti u prostoriji gdje je zrak filtriran električnim klima-uređajem. Nešto nedostaje - a to nešto upravo je posebna supstanca životne sile, njezin elektromagnetizam odnosno ta nevidljiva energija koja udahnjuje život grubim molekularnim aspektima svakog predmeta. Elektromagnetizam je sila koju većina nas vrlo slabo poznaje. Upravo su zapadni znanstvenici bili vrlo dovitljivi u dokazivanju postojanja elektromagnetizma - on je snažna sila koja prodire u atomsku strukturu svih stvari, uključujući atmosferu u kojoj živimo. A budući da je riječ o prirodnoj sili, ona je usko povezana s energijom koja kola u organizmu.

ENERGIJA I LJUDSKO TIJELO

Ljudsko tijelo možemo promatrati kao električnu bateriju koja se stalno obnavlja, a sastoji se od tri vitalna dijela: 1. Struktura - stanice i organi, kosti, mišići, slojevi epiderme, krvne žile, živci i ostale fizičke strukture sastavljene od rečenih dijelova. 2. Tekućina - unutarstanične i međustanične tekućine koje igraju važnu ulogu u stvaranju električne energije 3. Električni naboj - naboj koji aktivira organizam i njegove strukture. Ta se energija zove “životna sila”, “životna energija”, “duh” ili elektromagnetizam. Taoisti tu silu zovu “chi”. Električni naboj je najmanje istražen od svih ovih dijelova, jer njegova prisutnost nije vidljiva golim okom. Električnu energiju opažamo indirektno, tako da je lakše utvrditi njezinu odsutnost nego prisutnost. Ako dođe do djelomičnog nedostatka energije u tijelu, slabost i bolest napadaju i svladaju organizam. U slučaju krajnjeg nedostatka životne energije, organizam umire (smrt ne nastupa zato što je srce prestalo kucati, kao što su to dokazali brojni jogiji koji su zaustavili kucanje srca ali su ostali živi jer je njihov organizam sačuvao životnu energiju.) Iscrpljenost je simptom preniskih razina energije. Služenje duhom i tijelom neizbježno izaziva gubitak energije. Znanstvena istraživanja su pokazala da osoba koja pozorno gleda u neki predmet tijekom jedne minute nadoknadi izgubljenu energiju tek nakon dvadeset minuta. Pokusi s umirućim osobama pokazali su da u trenutku smrti čovjek može izgubiti na težini do 175 grama; taj gubitak težine od oko 175 grama predstavlja težinu životne energije, koja je materijalna i mjerljiva. Postoji način da se golim okom vidi životna energija koja zrači iz organizma i pokazatelj je njegovog zdravlja. Ta se energija može vidjeti u “auri”, odnosno energetskom polju koje okružuje osobu; fenomen aure poznat je stoljećima, iako je dokazan tek nakon otkrića Kirlianove fotografske tehnike. Tom se tehnikom aura može jasno reproducirati na fotografiji. Aura, koju sačinjavaju obojeni plamenovi, vidljivi je oblik energije koja se oslobađa iz našeg organizma. Boja aure koja okružuje neku osobu odražava njezino zdravstveno stanje i razinu energije. Svijetle i jasne boje znak su dobrog zdravlja i visoke razine energije. Tamne i neprozirne boje nagovješćuju bolest. Crno predstavlja smrt. Iz minute u minutu, iz sata u sat i iz dana u dan, neprestano oslobađamo energiju: trošimo energiju čim se usredotočimo na neki predmet ili posao, čim mičemo tijelom na neracionalan način ili se bavimo intelektualnim radom. S vremenom, ta stalna potrošnja energije oslabljuje naš organizam i on postaje nesposoban da se bori protiv mikroba i drugih uzročnika bolesti koji ga napadaju. Bolest ubrzava gubljenje energije; u nedostatku energije, stanice i tkiva više se ne obnavljaju te propadaju i na kraju umiru. Čim nivo energije pada, u organizam se useljava bolest. Stoga, ako organizam ne slabi, nema nikakvog rizika da obolimo od lakše bolesti, a u tom slučaju nećemo oboljeti ni od teške bolesti. Dakako, životnu energiju crpimo također iz hrane, zraka i kozmičkih zračenja. Međutim, kako starimo, trošimo više energije nego što dobivamo, čime se naše rezerve smanjuju dok se sasvim ne iscrpe, što uzrokuje smrt. Osim gubitka, postoji i problem neravnoteže energije, čije su posljedice slične. Energetska neravnoteža među organima (koji su funkcionalno međuzavisni jedni o drugima) često uzrokuje nastanak bolesti. Razina energije svakog organa određena je snagom i pravilnošću pulsacija tog organa.Normalni ritam srca varira između 72 i 78 otkucaja u minuti. U slučaju groznice, odnosno povećanja energije, taj broj dosiže ili prelazi 80 otkucaja u minuti. Normalni ritam bubrega iznosi 36 otkucaja u minuti; kako imamo dva bubrega, to znači 72 otkucaja. Srce i bubrezi su dakle međusobno uravnoteženi organi. Stoga, ako osoba uzima diuretičke preparate, izaziva ubrzanje pulsacije bubrega, što dovodi do neravnoteže između bubrega i srca. Što se onda događa sa srcem? Nastojeći povratiti ravnotežu, ono počinje raditi brže, što dovodi do povišenja arterijskog tlaka i većeg dotoka krvi u bubrege. Budući da bubrezi filtriraju urin u krvi, veća količina krvi tjera ih da rade brže. Stoga, u slučaju osobe čiji su organi uravnoteženi, uzimanje diuretičkih tableta dovodi do začaranog kruga između srca i bubrega. A kako to djeluje na ostatak organizma? Organizam funkcionira otprilike kao mehanizam sata: ako se jedan kotačić počne okretati brže, i ostali kotačići moraju također ubrzati, inače se sve opruge i zupčanici blokiraju i zaustave. Očito je dakle da preuzimamo velik rizik ako dovodimo organe u neravnotežu. S druge strane, to što smo slobodni od bolesti nipošto ne jamči besmrtnost, jer da bi dosegao besmrtnost, organizam mora moći apsorbirati dodatni dotok energije koji će ga preobraziti i uzdignuti na razinu koja više nije ograničena prostorom i vremenom. Kako možemo izbjeći gubitak i neravnotežu energije i njihove popratne pojave, i još k tomu ostvariti preobrazbu našeg fizičkog tijela? Pogledajmo nekoliko metode kojima možemo “napuniti baterije”. Glavna je okrepljujući san. U normalnim prilikama, ljudska se “baterija” puni svake noći dok spavamo. Kad aktivnosti, misli i cjelodnevni napor koncentracije iscrpe većinu naše energije, osjećamo umor. Spavamo da bismo omogućili organizmu da povrati energiju. San opušta meridijanske točke ulaska i izlaska energije, tako da energija univerzuma može ući kroz sve točke akupunkture, kolati duž meridijana, doprijeti do svake stanice našeg tijela i napuniti je. Kad se drugo jutro probudimo, organizam je napunjen i ponovno se osjećamo puni energije. Kao što akumulator generira električnu energiju u automobilu, tako se i ljudska baterija puni automatski, naravno ako sve funkcionira kako treba. Dakle, ako sve ide kako treba, naš organizam funkcionira savršeno i nema nikakve potrebe za našom intervencijom. Ali ako loše spavamo, uobičajeni procesi više se ne odvijaju kako bi trebalo. Što tu možemo učiniti? S druge strane, konvencionalne tjelesne vježbe nipošto ne mogu poslužiti za nadoknađivanje energije jer ubrzavaju proces starenja i iscrpljenja energije, tako da se njima ne možemo poslužiti da nadoknadimo izgubljenu energiju.

* preneseno iz knjige "Tao - Cjeloviti sustav iscjeljenje" Stephen T. Chang

#zdravlje #žlijezde #tao

0 views

COPYRIGHTS: www.elementi.info DESIGN: Dea Devidas 2010. - 2020.

  • Facebook
  • YouTube
  • Instagram