Search
  • Dea Devidas

Izraziti Sebe


Blago koje se ne troši, propada. Bilo koji vaš dar, talent, koji je ostao neupotrebljen, odnosno neizražen – predstavlja uzrok vaše frustracije.

Ostvarenje Sebe nije nužno vezano uz nešto megalomansko – u smislu, imate pjevački talent, pa sad pošto poto morate postati svjetska glazbena zvijezda. Ni u ludilu: dovoljno je izraziti ga svaki put kada to prilika traži, i možete mirne duše reći da ste, što se tog talenta tiče, ostvareni. Naravno, ako je ambicija veća, veći je i pogon, ali samo ostvarenje nema veze s ambicijom. Cilj služi kao pokretač, no sav užitak je u činu izražavanja. Ponekad je dovoljna verbalizacija: artikulirati riječima, i na glas, svoju želju ili potrebu znači pokrenuti val njenog stvaranja. Jer, zvuk je prvi i najfiniji „materijalni“ iskaz Sile koja se, iz svijeta ideja, spušta u oblik na fizički plan. Zato je mudar prvi korak ostvarenja sebe, u bilo kojem dijelu života, glasno izražavanje namjere kroz obraćanje anđelima vodičima, Božanskom, Svom Višem Sebstvu ili, jednostavno, Sili Ljubavi po kojoj sve jest. Naravno, izražavanje nema veze samo sa željama (iako su želje te misli i ideje koje se opetovano ponavljaju najjasniji signal vodstva duše). Ono je čin kojim Jesi ono što Jesi. Jedinstven, baš takav. Kao što vrana grakče – nije tako milozvučno kao kad guguče grlica, ali vranu baš briga, ona se izražava. Kako joj dođe. Naše zdravlje – a s njim i stanje na svim životnim poljima – u cijelosti ovisi o izražavanju sebe. Svaki put kada ste se potisnuli nešto izraziti, malo ste tog zdravlja oduzeli. Ovo je bjelodano kod, primjerice, potrebe da odete na toalet: tu nema potiskivanja, svi više manje brzo prepoznaju impuls i ostvare ga. Zbog čega onda drugačija pravila vrijede kod, recimo, potrebe da nekome kažete nešto što može biti neugodno? Primjerice, stvarno vas smeta kada vaš partner/roditelj/prijatelji rade to-i-to. Ali, u stanju ste stiskati sve dok ne popucaju šavovi. E, to je najgore neizražavanje sebe. Malo kad to radimo namjerno. Više se samozavaravamo. Ili smo pristojni. Ali, vjerujte, zdrava maksima je „bolje biti prirodan, nego pristojan“. U pozadini pristojnosti je uvijek neki kompromis, ili čak uvjerenje da takav kakav jesi nisi dovoljno dobar, pa se trebaš maskirati/ušminkati – biti pristojan, biti netko drugi. Mic po mic, što si više drugi, manje si svoj i u konačnici to uvijek čovjek skupo plati. Neizražavanje sebe – svog mišljenja, osjećaja, želja i ideja – može potjecati iz odgoja u kojem se osobu utišavalo, ili na bilo koji drugi način upućivalo da se ne izrazi. Nije to neki smak svijeta, u sitnicama. Ali kada sitnice – korak po korak – prerastu u tvrđavu, problem postane velik jer se mehanizam prenese u životnu kreaciju. Svatko od nas ima svoj jedinstven zadatak, svojevrsno životno djelo. Ono je osobno, satkano od individualnih talenata i izazova duše te se može realizirati jedino izražavanjem. Sad razumijete zašto je potiskivanje kobno, zar ne? Frustracija koja nastaje iz njega je životno razorna. Jer, u Životu nema kompromisa: ili jesi, ili nisi. Točka. Elem, umijeće izražavanja se povezuje sa zdravljem grlene čakre, te solarnog pleksusa. To su područja u kojima su često smješteni zapisi duha koji govore o situacijama gdje se osoba nije mogla izraziti, pa je ostala trauma: primjerice, jedna klijentica ekstenzivnim pušenjem zatrpava zapis duha u grlenoj čakri koji govori o njezinom reinkarnacijskom iskustvu gdje je umrla davljenjem. To iskustvo je, među ostalim, stvorilo nesvjesno uvjerenje „izrazila se ili ne, umire“; te da se „opasno izraziti“. Kad je pitate zašto puši manijački, kaže vam da ćemo ionako svi od nečega umrijeti. Kako grlena čakra i solarni pleksus u auri rade osovinu praktičnog samoizražavanja, tako ljudi koji su puno toga „progutali“ ili prešutjeli, znaju na nervozu reagirati slabošću želuca, organa kojeg solarni pleksus direktno puni. Takav je slučaj moj prijatelj kojemu je u želucu pohranjen energetski materijal iz inkarnacije u kojoj je, kao visoki vojni časnik, prešutio istinu da obrani čast svog vladara (koji ga je na kraju ipak ubio probadanjem mačem u želudac). Elem, dok nismo oslobodili taj zapis, osvještavajući njegove lekcije, izbor duše uslijed kojeg je takav scenarij odabran te cijeli prateći informacijski paket, čovjeku je svaki puta kada ne bi svom nadređenom rekao što ga ide pozlilo istog trena. Ovako jasni scenariji su rijetki, no samo za ilustraciju principa kojeg svi znamo. Svi smo negdje, na nekoj točki svog putovanja kroz vječnost, prošli iskustvo izražavanja i neizražavanja. Zato je tako duboko u našoj duši, i možemo ga prepoznati. Stoga si dajte vrijeme za reviziju, i pogledajte gdje se, kada, s kim i zašto ne izražavate. I jednostavno krenite, malo po malo. Nije važno da otkrijete kako se ne izražavate iz ovog ili onog razloga, važno je da krenete korak po korak, usprkos strahu, krivnji ili bilo kojem drugom otporu na putu. Jer, svi se otpori, u stvari, svode na strah da ne budete povrijeđeni. No, zapamtite, povrede koje dođu izvana možete lako iscijeliti jer nikad ne dođe nešto sa čime se ne možete nositi: božansko je Ljubav, a Ljubav je milostiva, i uvijek vas čuva. Pa ipak, najozbiljnija povreda je samopovreda samookljaštrenja: i od nje će vas čuvati vaša duša, a vi joj pomozite, spremnošću da budete što jeste i to OTVORENO IZRAZITE.

#svjetla #10zemlje #dharma #333

288 views

COPYRIGHTS: www.elementi.info DESIGN: Dea Devidas 2010. - 2020.

  • Facebook
  • YouTube
  • Instagram