Search
  • Dea Devidas

Svaka mana dragocjena


​Učenje, najveće... Stari ljudi kažu da, ako ti je u životu predobro, staviš kamenčić u cipelu, da te svojim bockanjem podsjeća stalno...

... pa radi ravnotežu, da se ne zaletiš, ne osokoliš u jednoj krajnosti, zatvrdneš egom toliko da tu taštu zatvorsku kulu jedino grom može srušiti... Uglavnom, vrlina je ostati u svijesti uzvišen i ponizan istovremeno. Trening totalni. Taman kad uspiješ na jednoj razini, novi ispit – nove okolnosti, da se ta poniznost/zahvalnost na djelu, u praksi vidi. I zato učenje stalno traje. A pokretač te škole su naše mane. Slabosti, kako bismo rekli. Nešto čega se stidimo, gnušamo čak, i ne želimo pogledati u to. Ali moramo. Nema načina da u mrak unesemo svjetlo ako nečim ne zasvijetlimo. Stoga, učenje traje vječno, jer je to Razvoj. Recimo, banalno, imate velik nos. Užasno velik. Grozan, kvrgav kao kamen. I šta sad? Svako ruganje, svaki pogled u ogledalo, svaka negativna misao o sebi na temu nosa... bili su ispit. Izazov, suočenja s Istinom. O tome tko ste, u stvari – vaš nos, ili nešto puno više... Duša koja ga je odabrala, kao dio kostima za svoju ovozemaljsku ulogu. Uz to, prilika za Izbor – da odaberete sebi reći volim te, ili nešto suprotno. Isto vrijedi za jednako grde, ako ne i „grđe“ psihičke mane. Recimo, jako ste tašti. Vražji porok, najnevidljivije natjera u zlo. Ne vidi se na prvu, vješto to skrivate, ali... znate da jeste, u dubini. I sad, što s tim? Pogledajte Vrlinu te mane: pogledajte čemu vas ta mana uči. Njena lekcija je njena Vrlina, dar njenog duha vama. Taština vas, recimo, uči poštovanju i poniznosti.... Zapitajte se – koja je Vrlina te mane i imat ćete iskren razlog za zahvalnost, a i podsjetnik za motrenje: savršen trening svijesti, zar ne? Stoga, gledajte na mane kao kamenčić u cipeli. Budite im zahvalni. Nije lako to učiniti, kao reći, ali se može. Stvarno. Samo traži trening. „Samo“. No, lekcija je ultimativna – ona života na Majci Gei, pravo zemaljska. Ma, stvar je u tome da, jednostavno, bez svojih mana, kao i vrlina, ne bismo bili to tko jesmo – baš ovakvi, jedinstveni u ovoj točki Vječnosti. A, istovremeno, one su „ulaznica“ u avanturu života: mana je, za duh, pretpostavka inkarnacije već u samom startu jer, inače, kako objasniti pokušaj da se Egzsitencija iskaže/opredmeti u materiji? No, glavno je znati: u svoje ste mane sigurni pogledati. Suočite se sa svojom Taštinom, Zloćom, Preplašenošću, Nemoći.... kao najboljim učiteljima, zahvalite im s poštovanjem, jer marljivo pokreću vaš napredak. Pošaljite im svjetlost, iz srca, i iskažite počast: obećajte im da ćete ih uvijek biti svjesni, kao što su i oni vas, pa ih pošteno osvjetljivati, kao što slavite i svoje Vrline. Jer upravo je vrlina, najveća, moći u svoju sjenu pogledati i izvesti je na Sunce. Stoga je živite. Sai Ram.

#sMisli #individualnost #555

13 views

COPYRIGHTS: www.elementi.info DESIGN: Dea Devidas 2010. - 2020.

  • Facebook
  • YouTube
  • Instagram