Search
  • Dea Devidas

Sve o... MAGU

Sabrani tekstovi o Magu: um, kao sili u nama koju predstavlja te ostalim oruđima manifestiranja čarolije

Tajna "Tajne"

Stvaranje svoje stvarnosti božanski je dar čovjeku: zdravlje, obilje i ljubav su stvarnost koju je moguće stvoriti, poznajući vlastita vjerovanja te transformirajući energije iza njih.

Svojevremeno je knjiga „Tajna“ požnjela galaktički uspjeh: ne čudi, mnogi su prepoznali istinitost njezinih temeljnih postavki. A te su da čovjek ima moć stvaranja vlastitog života prema vlastitim željama. Knjiga je objašnjavala kako treba dosljedno i uporno afirmirati željeno stanje – tretirati ga kao postojeće – a sve ostalo će odraditi energija (Moć Uma, Zakon Privlačenja, Sila Božanskoga...), kako god zvali taj princip kojeg Tarot zove silom Maga.

Sve navedeno je istina: čovjek ima moć stvaranja snagom misli i riječi. Upravo u tome počiva tajna korištenja afirmacija: izgovorena riječ je zakon. Ima silan utjecaj na čovjeka i njegov život, a ako se neka tvrdnja ponovi nekoliko puta, postaje „istinita“. Naravno, svatko tko kaže „sretan sam dobitnik na lotu“, a pomisli „možeš misliti, to se nikada neće dogoditi“ – ima posla sa čišćenjem popratnih, negativnih misli koje označavaju njegova duboko pohranjena negativna uvjerenja, možda čak naslijeđena tj. prenesena generacijama. No, uporan trud i „pljevljenje korova“ iz polja svog uma rađaju rezultatima i afirmacije – „Vrijedim, volim se i slične“ polučuju rezultat. Tako je pisala „Tajna“, jedna u dugačkom nizu mnogih knjiga koje govore o moći bogoljudskog uma i stvaranja. No, nekima je uspjelo s tim receptom, a nekima ne. U čemu je tajna?

Tajna „Tajne“ je u stanjima uma. Odnosno valovima. Moždani valovi su u stalnom kretanju jer mozak neprestano proizvodi valove na svim frekvencijama. Sve što čovjek radi i priča je regulirano tim frekvencijama jer neka od njih dominira u svakoj pojedinoj situaciji. Sve što se, naime, afirmira – usađuje u svijest – ima jači i stvarniji utisak ukoliko se događa kada je um na dubljim frekvencijama. Primjerice, obično budno stanje ju kojem ljudi dnevno rade, misle i razgovaraju je Beta stanje u kojem moždani valovi vibriraju frekvencijom od 14-28 hertza. U njemu je um podosta zatrpan informacijama, i spreman za akciju, ali ne i za duboku duhovnu aktivnost. Za razliku od njega, uAlfa stanju moždani valovi titraju između 7-14 hertza i istraživanja pokazuju da reiki djeluje kroz tu frekvenciju. Ona je, naime, povezana je s opuštenim, meditativnim stanjem uma, a ti valovi upravljaju sanjarenjem, maštanjem i kreativnošću. Psiholozi obično za brzi ulazak u alfa stanje savjetuju vizualizaciju u kojoj se treba opustiti i zamisliti zalazak sunca u more, ili neki drugi opuštajući prizor prirode koje uvodi u alfa stanje. Alfa je most između Beta i Theta stanja. Theta je moćno stanje duboke opuštenosti koje se koristi u stanju sna i hipnozi, a u njemu su moždani valovi usporeni na frekvencije od 4-7 hertza. To je stanje duboke meditacije i apsolutnog mira, prva faza sna. Neki ih psiholozi nazivaju podsviješću, tumačeći kako upravo podsvijest vlada dijelom čovjekovog uma na razini između svjesnog i nesvjesnog dijela. U podsvijesti su, tako, pohranjeni osjećaji i uspomene te stavovi i uvjerenja koja vladaju ponašanjem i životom čovjeka. Zbog toga je svako kreiranje s afirmacijama najdjelotvornije u alfa i theta stanju. Tu se najdublje transformiraju stari obrasci vjerovanja: i u tome je Tajna – prije afirmiranja čega god želite u životu, potrebno je opustiti um i smiriti mu frekvenciju do alfa, ili theta valova.

Ostali valovi na kojima mozak radi su Delta – stanje dubokog sna gdje je frekvencija usporena od 0 do 4 hertza – te Gama: stanje u kojem je čovjek kada intenzivno uči i upija nove informacije. Ovi valovi stimuliraju oslobadanje beta endorfina te, u ovom stanju, titraju od 40 do 5.000 hertza.Sva učenja o meditaciji i njezinim efektima govore upravo o savršem stanju uma odnosno rasponu od thete do gamme: to je ono stanje u kojem je um potpuno miran, a budan. U njemu se događaju iscjeljenja i ostvaruju čuda. Upravo frekvencije alfe, thete i thetagame djeluju obnavljajuće na tijelo, uklanjajući stres i depresiju, donose bistrinu uma, povećavaju inteligenciju, usklađaju rad obiju moždanih polutku te potiču maštu i kreativnost.


Gospodari ili sluge?


Znamo kako je Um vrhunski sluga našeg Duha, svijesti o tome da smo Jedno u smislu svoje biti, onog božanskog u nama.... pa ipak, zezne nas taj um, „prebaci“, prevari, zavlada nama...

Tada obično izgubimo utakmicu sa svojim mislima ili osjećajima. Govorimo da imamo loš dan, „vadimo“ se na planete ove ili one, astrološke faze i procese razne. Sve to, da se razumijemo, ima utjecaj na naš um: no svijest je vidjeti, prepoznati vrstu tog utjecaja i odmaknuti se od njega. Ne distancirati, ograditi, nego pomaknuti na poziciju promatrača: onoga koji Gleda – čiste Svijesti. Jer, naš Um je satkan od impresija – dojmova, mišljenja, osjećaja. Sve te misli i osjećaji nisu naši: oni su iz kolektivnog polja. Zato što sve postojeće prethodno nastaje iz ideja, a one su iz Jednoga, dakle zajedničke. Ono što ih čini našima, jedinstvenima su specifični spojevi tih istih, vječnih misli, konstrukcije koje od njih tkamo, prema svojoj osobnoj zemaljskoj strukturi psihe i tijela... Sama ta svijest pruža odmak od njih. Jasno da ima dana i stanja kada nas zgrabe – čak ne toliko misli, jer se one lako mogu izmijeniti, nego emocije. One su puno dublje, tajanstvenije, nepredvidivije. Teže za dohvatiti. Dobro je kad nismo poistovjećeni sa svojim umom. Jer, kao što nismo svoje tijelo, nismo ni svoj um, nego onaj koji ih koristi i gleda. Najjednostavnije rečeno, imamo sedam umova, svaka čakra ima svoju „um“, pa ovisno o psiho-energetskim materijalima koji se prazne iz neke, mi se taj dan osjećamo ovako ili onako, bivamo prožeti mislima i stanjima određenim za pojedini energetski centar trenutno aktualan. Svijest je vidjeti ga kao svoj dio, ne sebe cijeloga, ne se poistovjetiti s tim. Na taj način se dižemo u svijesti razinu iznad: na onoga koji gleda. Sasvim je legitimo leći, prespavati, biti ljut ili povučen shodno procesima, ali nikako ne robovati njima. Ne jahati po stanju, niti se uzrujavati zbog njega, jer su impresije uma prolazne. Duh u tijelu prolazi kroz razna stanja, neka sasvim žestoka, neka blažena, ali... ostaje Duh koji to gleda. Tada smo gospodari svog uma. Kada nas "prelije", kada smo nemoćni i padnemo u kukanje, možemo prepoznati da smo mu postali sluge. I sam taj trenutak prepoznavanja - jest trenutak osvještenja. Biti budan, znači vidjeti procese koji se smjenjuju poput valova, i ostati nedirnut njima, ali svojim mirom i voljom utjecati na njih.


Dijagnoza = Prognoza


Ono što vjerujemo, ostvaruje se: na tome se temelji čovjekova moć stvaranja poznata kao legendarna sloboda izbora – čudo igre postojanja kojeg je Božansko podarilo ljudima.

Upravo zbog toga cijelu povijest mudraci svih civilizacija upozoravaju na važnost ovladavanja vlastitim mislima. Yogini kažu „ti nisi svoje misli, svoje osjećaji, svoja čula – ti si radost i ljubav koja ih gleda“. Ono što misliš, postaješ, a postaje i sve oko tebe – stari je zakon koji se, u ovom ili onom obliku, provlači kroz sva duhovno/energetska učenja. A dokazuje ga suvremena znanost: u nekoliko posljednjih desetljeća fizičari su otkrili da je materija potpuno promjenjiva, te da na subatomskoj razini ne egzistira sa sigurnošću na određenim mjestima, nego više pokazuje “težnje” da postoji: sve čestice se mogu preobraziti u druge čestice. Mogu se stvoriti iz energije i pretvoriti u druge čestice, ili stvoriti iz energije i nestati u energiju. Uslijed toga, materija je samo oblik energije – usporena, kristalizirana energija. I, cijeli svemir je sastavljen od nje. To, doslovno, potvrđuje da energija slijedi pažnju. Stoga one misli koje njegujemo, kao i uvjerenja, postaju stvarnost, i to se zna. Ljudi su duboko, iznutra, svjesni te istine: to pokazuje planetarni uspjeh knjige „Tajna“ koja se, temelji na priči o afirmacijama te njihovom doživljaju kao ključu ostvarenja uspjeha u svakoj sferi života. Jedina tajna koju „Tajna“ ne otkriva je kako – jedini način manifestacije je da se radi iz alfa stanja svijesti, jer se na tim valovima događa kreacija.Upravo je reprogramiranje podsvijesti ključ ostvarenja želja. Koliko su uvjerenja moćna, pokazuje školski primjer uspjeha iscjeljenja. Martyn Carruthers, kreator tehnike iscjeljenja „Soulwork“ na svojim predavanjima često navodi primjer Britanca koji se zatekao s afričkim plemenom te obolio. Lokalni šamani su mu smiješali pripravak za iscjeljenje. No, kako Britanac nije vjerovao u njegovu učinkovitost – dapače, smatrao je to domorodačkim glupostima – tako ga je popio, ali i umro. S druge strane, kad je taj isti šaman prokleo nekog iz plemena, ovaj je u roku sedam dana napustio tijelo, uvjeren da je osuđen na kraj. Dakle, ono što vjerujemo, stvaramo! Zbog toga mudri odbacuju sva predviđanja koja impliciraju da je budućnost nešto „zacrtano“. Budućnost je zacrtana, ali kako je sami odlučite stvarati. To je božanski izbor – dar Božanskog ljudima. Mnogi priđu Tarotu s namjerom da otkriju kako vidjeti što budućnost donosi. No, to nije poanta Tarota. Dapače, predviđanje je možda najzadnja stavka tog golemog sustava svjesnosti zvanog Tarot. Poanta je dovesti se u više stanje svijesti te razviti ekstračula kako bi se očitali suptilni vibracijski procesi u pozadini pojedinih ljudi, događaja i pojava te, svjesnim energetskim radom, transformirali i usmjerili u željenom pravcu. Isto vrijedi za fizičke tretmane – kada mi ljudi dođu na Tao masažu ili traže tretmane iscjeljenja, u pravilu većinu vremena govore o svojoj dijagnozi. Što više govore o njoj - a čest je slučaj da to rade s nekim polustrastvenim uvjerenjem – to više utvrđuju neželjeno stanje To je u redu, za početak rada, no svaka prava promjkena počinje s preusmjeravanjem fokusa na željen. Zbog toga ne vjerujte onima koji vas plaše budućnošću. Zapravo, ne vjerujte nikome tko vas plaši: onaj tko sije strah i njegove derivate, zapravo na suptilnim nivoima želi sa svojom okolinom manipulirati. Vjerojatno toga nije niti svjestan, ali nije ni važno: važno je da vi jeste. Moć uma je nevjerojatna – a pod umom ne podrazumijevam samo razum, s njegovim analitičkim i drugim funkcijama – nego cijelu svjesnost Bića. Ukoliko je ideja podržana energetski, ona se ostvaruje – čista fizika. I to je jedina prava magija. U tom je smislu legendaran prizor iz „Ratova zvijezda“ u kojem Master Yoda uči mladog Lukea Skywalkera telekinezi (sposbnosti pomicanja predmeta mislima). Stoje na jezeru i vježbaju na Lukeovoj letjelici koja je upala u mulj. Yoda objašnjava principe volje i svijesti i s lakoćom podiže zaglavljenu letjelicu deset metara iznad jezera. - Sad ti probaj – kaže Yoda Lukeu. - Uufff... ali ja to... ne mogu... – muca Luke. - Zato što misliš da ne možeš – odgovori mu Yoda. I to je cijela poanta. Stvarno je jednostavno. Ali pogledajte samo uvjerenja koja su možda skočila dok ste ovo čitali. „Ma, da“ ili „to je samo film“ ili „moš mislit kako to funkcionira s kreditima...“ i slična. Takva uvjerenja, koja se javljaju kao rezultat negativnih koncepata, Ž. M. Slavinski je nazivao betama: zadatak svjesnog čovjeka je očistiti svoju podsvijest od njih, i reprogramirati je u životno podržavajuća uvjerenja. Zato, ne trošite impulse na „proroke“, i ne vjerujte tuđim projekcijama vezanim uz vas. Stoga osjetite što želite i usmjeravajte se na to, kao na nježnu biljku.Ponekad ćete oko biljke vidjeti nametnika (primjerice, negativne misli tipa „ti to ne možeš“ i slično), pa ga s ljubavlju odstranite, koliko puta treba, dok vrt vašeg života ne bude u prekrasnom cvatu kakvog zaslužuje svaka osoba. Jer,Raj na Zemlji je stvarnost, očita svagdje oko nas. Pogledajte procvalo proljeće – treba li vam više dokaza?


SuStvaratelji Stvarnosti


Uvidjeti istinu iza toliko ponovljene ideje – Bog stvori čovjeka na svoju sliku i priliku – moglo bi djelovati kao pretenciozan pokušaj. Pa, ipak, bez ambicije, nema ni ostvarenja.

Dakle, famoznu misao skeptici odmah odbacuju, a argumente im objedinjuje stav o nemoći čovjeka. Čovjek je, vele, osuđen na smrtno i prolazno tijelo. Ne zna što ga čeka sutra i ima li uopće za njega sutra. Zatim, ne može spriječiti, primjerice, uragan ili bolesti ili gubitke. Uglavnom, sudbinu... ranjiv je... i tako redom nabrajuju se što čovjek ne može, a Bog može. Srećom, stav nemoći se sve intenzivnije mijenja u trenutnoj točki Vremena. Ljudi današnjice sve više prihvaćaju uvide vedskih rišija ili taoističkih mudraca, iz vremena barem sedam tisuća godina prije nove ere. Uvide Vječnosti koji govore o čovjeku kao božanskom, uslijed činjenice da je u njemu – bez obzira na materijalno tijelo podložno starenju i nestajanju (iako su taoisti davno pronašli tehnike produživanja „roka fizičkog trajanja“)– sjeme Onoga što nikada ne nestaje: riječju, Svijest. Tolika su monumentalna djela objavljena o Svijesti koja je Vječna – sveprisutna, sveprožimajuća i besmrtna. Toliko suvremenih istraživanja potvrđuje tzv. život poslije smrti... I, čak je moderni marketing tako uspješno odradio svoje da je na tržištu toliko tečajeva, radionica, seminara... a sve sa svrhom buđenja Svijesti, kroz meditaciju, yogu, rad s frekvencijama i valovima mozga, energetske vježbe tijela... Pa ipak, zjapimo izgubljeni – što sad sa svim tim? Elem, svrha svega je Buđenje Svijesti. Već se isprostituirala i ta fraza, ali što da radimo – poanta uistinu jest Buđenje. Odnosno samospoznaja: stanje u kojem čovjek jasno Vidi/svjedoči da on nije svoji osjećaji, niti svoje misli, niti svoja čula, nego Onaj koji im svjedoči, koji ih Gleda. A time na njih ima utjecaj. Već znamo čuveni dokaz kvantne fizike o česticama za koje se ne može reći niti da postoje niti da ne postoje nego, veli fizika, pokazuju tendenciju da postoje. Kada ih se promatra, one postoje. Promatranje ih, dakle, oživljava. A promatranje je čin Svijesti. Kako je Svijest Božanska, tako možemo izvesti da je svako Svjesno promatranje Božanski čin. I, hop, eto nas bliže tezi da je Čovjek božanski – što zapravo znači da Čovjek, svjesnim promatranjem Sebe i Svog života, postaje Bogočovjek. Jer je svjesno promatranje čin stvaranja. Ili, razaranja. No, razaranja na način na koji Shiva (transformirajući aspekt božanske energije) razara kad otvori treće oko: on, legende kažu, provodi tisućljeća u meditaciji, a kada otvori oko, sve sprži u prah. Metafora je jasna: meditacija (okretanje unutarnjem Svjetlu, Sebstvu, Suštini) vodi Buđenju, a Otvaranje Oka je poput paljenja Svjetla koje razara Mrak da bi, na njegovom mjestu, Stvorilo novi život. Tako i čovjek Promatranjem Stvara. Opet mali mix fizike i duhovnih zakona:ENERGIJA SLIJEDI PAŽNJU. Biljke bujnije cvatu kad ih se gleda, pušta lijepa muzika i priča s njima. Problemi se gomilaju što se čovjek više brine o njima (pazite, ne piše „konstruktivno bavi rješavajući ih“ nego priča o njima, prepričava ih, liježe s njima, budi se i koprca). Zlovoljnost i loše raspoloženje rastu što ih čovjek više njeguje posvećujući im sve svoje misli... beskrajni su primjeri kako je Promatranje Osnovni Magijski čin Stvaranja – odatle popularna Vizualizacija. Kada se željena slika nahrani s usmjerenom mišlju i čistim osjećajem, a iz pravog stanja svijesti – voila: eto rezultata. Eh sad, trebamo gledati. A što, pobogu, i kako – viču skeptici... I u pravu su, ključno je KAKO - to je cijela ona poanta buđenja Svijesti. Gledati uobičajenom perspektivom trača na kavi ne mijenja stvarnost (eventualno je pogoršava, jer iscrpljuje gledatelje). No, gledati Sviješću koja je čista i slobodna od uobičajenog protoka misli... već mijenja Sliku. Jer, gledati tako znači vidjeti Jedno. Jedno koje Jest izvor Svega – religiozno rečeno: Stvoritelj Svega što Jest. Ono Jedno koje je ultimativna razina Svijesti. Sažmimo, naime, uobičajenu podjelu Svijesti na tri temeljne razine: materijalnu, ovu svakodnevnu, zatim snoliku (astralnu, koja uključuje sva stanja s vizijama, sve suptilne oblike postojanja kao što su anđeli, demoni, vile, vilenjaci....) na kojoj također postoji dualnost, samo ne materijalna, te ultimativnu Svijest – razinu gdje nema nikakve dualnosti, samo Jednota, gdje Sve Jednostavno Jest. Jedno. Elem, dospijevanjem na tu razinu se bavi meditacija. Jedan od razloga „pristupa“ Jednom je, u stvari, iskustvo spajanja s njim ili, bolje rečeno, sjećanja/prepoznavanja Istinitosti da mi sami Jesmo to jedno. Doživljeno svakim atomom svog bića, to iskustvo je poznato kao Prosvjetljenje. No, koja je svrha obraćanja Jednom? U stvari Sebi, koje je bezgranično, sveprisutno i sveprožimajuće... jedan od motiva Pogleda u Jedno može biti i Uviđanje. Duhovnih istina i znanja te smjernica Ispravnog Puta. Ljudi kad se mole gledaju u nebo, zar ne? Tražeći odgovore, rješenja, inspirirajuće vizije... I istina je, poruke dolaze: samo je potreban tih um da ih primi i vidi, ili čuje. Upravo je u tome tajna Divinacije – naziva za komunikaciju s Božanskim: ulazili u Divinaciju direktnim Uvidom, ili pomoću okidača Svijesti kao što je Tarot, pristupate slobodnog Uma i tragate za Odgovorom. A pred vama je Polje – kolektivnog svjesnog, nesvjesnog... Akasha: sveopća svijest sa zapisima o svakoj misli, osjećaju, namjeri, događaju... svemu što je bilo ili ima biti, u bilo kojoj točki vremena i prostora. Psihološki rječnik Divinaciju, kao prvenstveno hermetistički pojam, zamjenjuje pojmom Telepercepcija (iako naše iskustvo pokazuje da bi bilo točnije transpercepcija jer se percipira svim čulima i nadčulima), no govori se o istom – gledanju kroz hiperprostor, da bi se uvidjelo događaje prošlosti i/ili budućnosti... A zašto ih uopće vidjeti? Zar nije mirnije sve lijepo pustiti i biti zen: bit će što bude ionako je sve kako treba biti. Što apsolutno je istina i to je odličan stav. Ukoliko je potpun i provediv. Jer, treba razlikovati puštanje od djelovanja:mudro je djelovati, dati svojih sto posto, a potom pustiti. Puštanje unaprijed je izbjegavanje životnih odgovornosti i nikako nije preporučljivo za osobni i svaki drugi razvoj. S druge strane, manifestacija je dharma zapadnog svijeta. Baš kao što je to, u slučaju Istoka, dematerijalizacija. Konkretno, zapadna hemisfera ima ostvariti manifestiranje po prinicipu kako na nebu tako i na zemlji, dok istočna ima obrnuti zadatak. A budući da je većina nas u ovom životu inkarnirana u tijelima zapadnjaka, nastavljam priču o manifestaciji u svom životu i tome kako se ona ostvaruje Gledanjem. No, vratimo se gledanju: što je uopće moguće vidjeti? Teoretski – sve, u praksi - ovisi o treningu i razini Svijesti onoga koji Gleda. A najljepši dio priče je – zašto?Zato, što se u pravilu Očitavaju one stvari koje je moguće promijeniti. Jedna od prvih objava Tarota koje sam primila na tu temu se odnosi na njegovo nebesko porijeklo – u skladu s tim, on otkriva astralne razine, paralalna postojanja, prošle i buduće inkarnacije te ovoživotna iskustva no najbitnije je da u svemu tome govori o stupnju do kojeg su se materijalizirale određene pojave. Neke su se „spustile“ u materiju i nema izmjene, ali neke još nisu - odvijaju se u astralu te ih je radom izmijeniti. U tom je smislu svrha svakog Uviđanja – ne predviđanje, nego izmjena predikcije ili tzv. namijenjene „sudbine“. Tako svatko može vidjeti ili doznati ono što može promijeniti – vrlo fer, zar ne? S druge strane, neke životne udarce koje je duša dogovorila nužno je proći, no Tarot kaže da ih se – pravovremenim Gledanjem – može ublažiti: od udarca napraviti šamar, iliti namijeni ugriz zmije svjesnim energetskim radom promijeniti u ugriz komarca. Tako dolazimo do svrhe Svjesnog Gledanja, a ta je promjena Stvarnosti. Budući da gledamo u Jedno – odnosno, pitamo Stvoritelja svega što Jest i djelujemo po njegovim uputama i porukama – postajemo SuStvoritelji Stvarnosti. Znači, božanski ljudi ili bogoljudi. Ta moć je dar – ono što Bog dade čovjeku kada ga stvori na svoju sliku i priliku. Upotrijebiti je, znači Vjerovati Mu. Odnosno, vjerovati Sebi. Onom Jednom koji Jest, Sveprisutan kroz sve Uloge koje Duša igra u tijelu Čovjeka.


Sami svoj Režiser


Uspjeti, znači ostvariti svoju viziju: najjednostavniji način jest gledanjem. Svakodnevna vježba „gledanja vlastitog filma“ pomoći će vam da on postane vaša stvarnost.

Znanstvena istraživanja pokazala su kako mozak većinom razmišlja u slikama, a razumijevanje te istine je važno kada se radi o postizanju ciljeva. Ljudsko oko skuplja nevjerojatnu količinu informacija samo jednim pogledom i proslijeđuje ih mozgu koji ih prevodi u slike. Zbog toga bi, u stvari, bilo preciznije reći da vidimo mozgom, a ne očima. No, mozak ne treba svaki puta primiti informaciju od oka da bi vidio – on „povlači“ informacije iz sjećanja viđenih slika, zvukova i osjećaja te sklapa sekvence koje se, poput filma, vrte u glavi svakoga od nas.

U smislu postizanja ciljeva, to znači da je čovjek sposoban konstruirati vlastiti film, sa sobom u glavnoj ulozi te ga „proživljavati“ svim svojim čulima. Oni koji to uspiju postižu senzacionalne rezultate jer su sami svoji režiseri – osobe koje su odgovorne za vizualno prikazivanje scenarija te izvedbu cijele ekipe.

Zato, želite li uspjeti, budite sami svoj režiser: vizualizirajte se kako uživate u blagodatima koje će vam biti u životu kada ostvarite cilj. Najvažnija sposobnost koju trebate probuditi u sebi za ovo jest vaša mašta: jednostavno zamislite da ste u kazalištu, ili pred golemim kinoekranom, pred kojim se odvija cijela predstava. Napravite je upravo onakvom kakvom želite i gledajte nanovo. Gledajte redovito. Gledajte kad god stignete. Zapravo, živite s tim filmom u mislima – sasvim jasno osjećajte situacije, i osjećajte se sretnim i zadovoljnim na svakom koraku do cilja.

Ovakvo mentalno snimanje je u potpunosti usklađeno s načinom rada mozga. Važno je da budete uporni i posvećeni – kao kad njegujete vrt. Pažljivo plijenite korov i obrezujete biljke, imajući na umu kako će biti veličanstven kad sve procvjeta. Jednako vrijedi i za svaki uspjeh vašeg života.

Mentalni film treba biti potkrijepljen praktičnim akcijama usmjerenim k ostvarenju cilja – bez njih, on postaje samo sanjarenje. Znači, jedino kombinacija vizije i djelovanja te upornosti garantira rezultat: tajna je u vježbi i stanju svijesti. Da biste to ostvarili, potrebno je razviti mentalnu disciplinu – svojevrstan kung fu uma s kojim ćete redovito eliminirati negativnosti teafirmirati vlastiti uspjeh.


Govor Svjetla


Moć riječi odavna je poznata – njima se proklinje ili blagoslivlja, nekoga rastužuje ili uveseljava. No, njihova snaga je znatno prozaičnija: istraživanja pokazuju da ljudi koji pozitivno govore o sebi ostvaruju u životu više uspjeha.

Riječi koje koristimo kreiraju našu stvarnost – poznato je. Usprkos znanju o tome, 90% ljudi će danas za nešto što je odlično i izvrsno reći da je „mrak“, a za osobu koja im se beskrajno dopada reći kako im se „užasno“ sviđa. Fora je, čak, za odličan provod reći da je bio „strava“. Glavni problem u priči jest što mozak to percipira doslovno: budući da jezični centar u mozgu ne razanaje negaciju, niti prepoznaje šalu, on jednostavno prevodi izraz „užasno sviđa“ u informaciju odbojnosti i tako se programira na podsvjesni otpor prema temi. Isto tako, on ne razaznaje negaciju: zato, primjerice, stih pjesme „srce nije kamen“, mozak prevodi u sliku „srce je kamen“.

Zbog toga su legendarne afirmacije – psihološki izrazi kreirani za poticaj kvaliteta u čovjekovoj svijesti i životu – uvijek kreirane pozitivno: primjerice „svakim danom, postajem sve bolja i bolja osoba“ ili „zaslužujem najbolje u životu“.

Na svakodnevnoj razini, riječi djeluju kao poticaj: ukoliko upotrebljavamo prave, potičemo sami sebe na ostvarenje želja, a ukoliko krive, blokiramo se. Jednostavno podijeljeno, postoje grupe riječi s kojima sebi izazivamo bol, ili afirmiramo moć. Zamijenimo li ih, primjetit ćemo promjene:


Bol promijeniti u Moć


• NE MOGU zamijeniti sa NE ŽELIM: činjenica je da, ukoliko nešto stvarno želite, naći ćete način za ostvarenje istoga. Znači, ne postoji nemoguće (primjer, oprali ste kosu, a prijateljica vas zove na kavu i vi kažete da ne možete: ukoliko stvarno želite susret, govorite „u redu, samo kasnije jer moram osušiti kosu).

• TREBALA BIH zamijeniti s MOGLA BIH: riječi "trebam" i "moram" stvaraju blokade jer predstavljaju imperativ koji izaziva otpor te prateće odugovlačenje. Znatno je poticajnije i reći „mogla bih“ ili „hoću“, koji bude želju za akcijom te motiviraju.

• NISAM KRIV(A) zamijeniti s PREUZIMAM ODGOVORNOST: kada se branite od krivice i opravdavate, umanjujete svoju vrijednost i u sebi izazivate sumnju u vlastitu sposobnost. Kada kažete da preuzimate odgovornost, ojačavate svoju snagu i vjeru u vlastitu sposobnost.

• TO JE PROBLEM zamijeniti s TO JE PRILIKA ILI IZAZOV: mozak grdo reagira na riječ problem. Uvijek stvori otpor i preplaši je se, sa čime se izazove odugovlačenje. No, prilika ili izazov su riječi koje bude volju i znatiželju, a one uvijek potiču na kreativnu akciju.

• ŽIVOT JE BORBA zamijeniti sa ŽIVOT JE AVANTURA: borba je iscrpljujuća, a avantura uzbudljiva.

• NADAM SE zamijeniti sa ZNAM: nadam se vas čini nesigurnima i ojačava osjećaj da ne možete utjecati na stvari, a znam vam vraća samopouzdanje

• DA SAM BAR.... zamijeniti sa SLIJEDEĆI PUT ĆU: prvi izraz je izraz boli koji izaziva žaljenje, dok drugi daje poticaj kreativnosti.

• ŠTO ĆU SAD? ŠTO AKO? Zamijeniti sa ZNAM DA SE MOGU NOSITI S TIM: jednostavno – strah nasuprot vjere

• OVO JE STRAŠNO zamijeniti s OVO JE ISKUSTVO IZ KOJEG MNOGO UČIM

• POKUŠAT ĆU zamijeniti s NAPRAVIT ĆU (ili neću): jednostavna vježba – netko vas zamoli čašu vode – kažete li „pokušat ću vam je donijeti“ ili jednostavno do učinite? Pokušat ću sadrži sumnju u neizvjesnost ishoda, a napravit ću znači jasnu odluku da nešto učinite, bez obzira na ishod.

Primjenite ovo u svim situacijama, jednostavno osvještavajući jezik: ako ste, primjerice, godinama govorili da „niste dobri s novcem i u financijama“, zamijenite to s „postajem sve bolja s novcem i financijama“. I tako redom. Budete li uporni, rezultati će uskoro postati vidljivi.


Konflikt: priroda Razuma


Razum je, kao što znate, genijalan sluga, ali jalov gospodar: ovladati njime znači izvući najbolje od njega, jer, ukoliko on ovlada, velika je vjerojatnost da ćete „zaratiti“ sa cijelim svijetom i što je najgore, sobom samim.

Ključ je, naime, u mehanici razuma: njegov prirodni zadatak je dijalektika. I u tome je odličan – pogledajte kako u svakom trenu, za bilo koju stvar možete istovremeno naći razloge „za“ i „protiv“, zar ne? Promotrite ga – dok netko nešto priča, ili nešto čitate, možete svjedočiti svom unutarnjem monologu koji govori „da, istina... slažem se“.. ili „ne, ne.. nije tako...“. To je priroda razuma. Ima moć u svakom trenu, za svaku stvar, naći argumente za i protiv. Jednostavno je takav jer mu je uloga razlikovanje – dobrog za nas u nekom trenu, od onog što nije... Zato je izrazito koristan u svim stvarima koje traže logičko rasuđivanje – od naizgled banalnih, tipa, što kupiti na sniženju, a što ne, do dogovora roka isplate.... Taj distinktivni dio je naravno vrlo koristan u životu, zbog čega razum jeste genijalan sluga. No, mudro je obuzdati ga u komunikaciji i odnosima: jer, takav dijalektičan kakav je, ima sklonost svadljivosti. Ovo isto znate – čim vam se, primjerice, netko suprotstavi drugačijim mišljenjem, imate skoro pa „prirodan“ poriv izvući cijeli svoj arsenal i, ako ne razuvjeriti drugoga, barem ojačati svoje uvjerenje i potkrijepiti ga činjenicama. Sve je to u redu, čak i zabavna stvar. No, pogledajte ima li smisla. U redu je ponekad tako isprazniti enegiju, da ne kažem izgubiti. Ali, u suštini, zbog čega? Takva potrošnja je, naime, besmislena jer razum, čim krene u argumentaciju, automatski povlači osoban doživljaj stvari. To znači da nakon svega nekoliko trenutaka više ne doživljavate konverzaciju kao razmjenu mišljenja nego se, vrlo suptilno, uključi samoobrana, pa i napad. Primjećujete li to? Uvijek nekako postane osobno, bez obzira na deklaraciju „nije osobno“. Uvijek se nekako svede na nadjačavanje tko je bolji, tko je u pravu – mačevanje ega. Imajte to u vidu idući put i izdignite se – budite izvan konflikta. Razmjenjujte mišljenje, ali sa stavom da vas druga strana može obogatiti. Osim toga, sjetite se da biste vi rezonirali na jednak način da ste u cipelama druge osobe (dakle da ste prošli sve što je ona, odrastali u njenom okruženju, živjeli njezin život). I nemojte se braniti. Nikada, nipošto. Jer nema potrebe. Čim ulazite u nadjačavanje i potrebu za obranom, gubite. Ukoliko prepoznate u sebi poriv da se obranite, uđite kod kuće u meditaciju i pogledajte što je iza njega – možda otkrijete neko uvjerenje tipa „nisam dovoljno dobar“ (Što rezultira potrebom za nadmetanjem ili neki drugi kompleks, koji je stvarno besmislen i davno odrađen. Jednostavno, pustite. Pitajte se – je li to važno, i hoće li biti važno za, recimo, 30 godina. U tom smislu, samo se smiješite. Naravno, vrijedi ući u raspravu u pitanju poslovnih ugovora, cjenkanja i svih onih logičko-matematičkih sfera. Ali zapamtite, osobni razvoj je individualna stvar. I nadmetanje u tom polju, sa svrhom mijenjanja ili prosvjetljivanja drugih je jalov pokušaj. Jer se iz njega razvija najgori ego od svih – duhovni ego. U tom je smislu, mudrije „egariti“ jer vozite bolji auto ili imate veći stan. Najjalovije je nadmetati se suptilno svojim znanjima i uvidima: to tek otkriva komplekse na entu. Jer osobni razvoj nema strukturu: iskustva nemaju hijerarhiju, iako postoji složen put. Stoga pustite: gledajte svoj razum, koji će uvijek imati mehaniku „za i protiv“, bez obzira na visinu i dubinu duhovnih iskustava.I budite svjesni da učimo od svakoga, čak i onoga tko naizgled „nema pojma“ i čiji su argumenti, iz naše perspektive, suluda stvar. Jer, obilje je u različitosti, a njezina svrha nije da nas razdvaja, nego obogaćuje drugačijim notama od onih poznatim nam.


Vladar Uma


Umijeće komunikacije je, zapravo, umijeće održavanja kontakta sa Sobom – slušanja i prepoznavanja onih unutarnjih glasova, i tišine, koji govore, upućuju...

Umijeće Uma da prepozna, čuje, prevede i iskaže. Svoje uvide, svoje istine, svoje sumnje... Kada ih iskaže sa sobom, može i s drugima, pa tako govorimo o vještini komunikacije. Astrološki predstavljenoj Merkurom, označiteljem našeg uma i načina na koji komuniciramo. Svi imamo negdje u sebi svog Merkura – neki naš način poimanja svijeta i sebe, te iskazivanja istoga. Silu koja nas gura u promišljanje, spoznavanje, učenje i komuniciranje – razmjenjivanje, pa tako i primanje novih ideja i nove inspiracije. Poput te brze planete koja stalno kruži oko Sunca, tako merkurijansku eneriju izražava Mag Tarot, sila u nama koja čini da ideju provedemo u djelo. A upravo to je magija – primjenjena svijest. Kada je sila Maga (Merkura/Hermesa) u nama aktivna i osvještena, uviđamo svoj potencijal, načine na koje realiziramo svoje mogućnosti te svoje talente primjenjujemo u praksi. Djelujemo i govorimo svjesno, znajući koju moć imaju riječi, pogotovo tako izrečene. Velik je blagoslov Merkura u nama što nas gura - informacijama, idejama, uvidima i svim „slučajno“ primljenima – da razumijemo sebe, svoja djela i motive u pozadini. Da spoznamo iskonsku motivaciju svog bića, što nam omogućava da razumijemo svakog ostalog. To je onaj dio našeg kritičkog uma koji ispituje poznatu situaciju, okreće je, obrće i gledajući iz različitih perspektiva prima različite uvide, a time znanja... Nosi spoznaju koja čini da primjenimo sve svoje snage u skladu sa svojom voljom, fokusirani na cilj i vitalno usmjereni u stvaranje svojih čuda. Upravo je energija Merkura/Hermesa/MAGA u nama ona sila unutarnjeg Čarobnjaka s kojom presuđujemo, donoseći svjesne odluke: birajući svoje izbore i pitajući se je li ono što nam se nudi nešto što stvarno trebamo ili želimo? I upravo nas ti izbori vode dalje, u povezivanje s drugima, uspostavljanje novih veza, traženje jednote kroz ujedinjenje suprotnosti života (više o tome kako je energija djelovala tijekom 2013. Koju su obilježili Ljubavnici Tarota, Magova „djeca“ ovdje). Da, takvu magiju pomirenja yina i yanga zna samo Merkur u nama: on je taj koji će učiniti da zagrlimo svoju Sjenu, jer će nam pomoći da je razumijemo; on je taj koji će ekstrahirati snage naših mana i vrlina u pravo čudesan i praktičan omjer uspjeha; on je taj koji će kroz naša usta izgovoriti čaroliju – učiniti da riječi budu magične i utječu na druge, jer dolaze iz dubine svijesti. Sve to ga čini bitnim dijelom našeg Sebstva. Silom koju je dobro poznavati i poštovati jer nas upravo Hermes u nama tjera na razvoj: da uspostavimo osobna uvjerenja nakon što smo preispitali postojeća mišljenja i norme, da osvijetimo vlastite stavove i ostanemo dosljedni sebi te postavimo svoju filozofiju življenja. Što je, u tijelu na zemlji, jedina istinska čarolija. Da, zagrljaj yina i yanga je sretan-zen-kraj, ali put do njega traje: biva posut izazovima, suočavanjem s etičkim izborima, promišljanjem stvari i unutarnjim borbama. Komunikacijama s onim dijelovima sebe koje volimo i ne volimo, ali ih trebamo dodirnuti ljubavi i mirom da bismo se s njima s prijateljili. E upravo ustrajnost i vještinu, spretnost u tim pregovorima sa svim svojim licima i konačnu samospoznaju nosi Merkur. Taj proces je kod nekoga brz, kod nekoga traje – ovisno o tome kakav je njegov „osobni Merkur“: vatreni Hermes, recimo, bude nagao i brz, zemljani malo zaštekan, tj. treba više vremena i tako, ali u suštini, prije ili kasnije, taj dio nas biva probuđen izražen (ok, ne uvijek, bez garancija: ima, primjerice, situacija kada je blokiran, pa se oslobađa radom, no dobra je stvar kod njega što i tako blokiran vrišti iznutra „oslobodi me, oslobodi me“ pa čovjeka nekako pokrene na promjene). Najpoznatija strana prirode Maga/Merkura je ona ekstrovertirana – usmjerenost na van, u iznošenje informacija, povezivanje ljudi, događaja i činjenica... No, mudrost mu daje njegova mistična strana, onaj dio usmjeren u traganje – stalno traženje dubljeg razumijevanja i želja za istinom pod svaku cijenu. Tada se povlači u najsvetiju komunikaciju – onu sa sobom – i u miru svog osobnog svijeta otkriva vlastitu istinu. Sve to ga čini Majstorom Znanja, a nas – s Merkurom tako osviještenim i aktiviranim – Čarobnjacima vlastitog života.


Lica Ljubavi: Magija


Kada našu ljubav dominantno „boja“, obilježava vibracija Magije – ili nam je odnos u toj fazi - znači da smo u razdoblju kada naš odnos u njegove više i dublje forme pokreće otvorena razmjena novih ideja, koliko god one neobične bile.

Obično one dolaze putem drugih ljudi jer, kada našu ljubav dominantno „boja“, obilježava vibracija Magije – ili nam je odnos u toj fazi - znači da smo u razdoblju kada smo jedno drugome, svojim voljenjem i razmjenom seksualne te ostale energije, podigli vibraciju do stupnja u kojem smo očaravajući, ne samo za partnera, nego i za cijeli svijet. To je ono vrijeme kada naša karizma plijeni, govorimo glasom koji se poštuje i skoro hipnotički djelujemo na druge. Ovo je period otvaranja novim idejama, i novim ljudima koji svojim mislima oplemenjuju naš odnos. Obično su to bića koja znamo s inkarnacija na Atlantidi i Egiptu i povezuje nas zajedničko iskustvo magije svijesti – iskustva učenja izgradnje svoje Volje i upravljanja njome, kao i materijalizacije ideja. U tome su, naravno, uvijek svijetla i tamna strana, odnosno naša bijela i crna iskustva, tako da neke od tih novih ideja u ovoj fazi mogu biti genijalne i prosvjetljujuće, a druge zastrašujuće sebične... Bitno ih je otvoreno razmijeniti da se na taj način razdvoji žito od kukolja, tj. razazna što su stvarni uvidi od paranoja. A takva komunikacija, osim što najjače pokreće odnos u toj fazi u novu ravan, i produbljuje osjećaj povezanosti i pripadanja. Faza Magije je prekrasna faza novog otvaranja kada je bitno verbalno izraziti sve uvide i igre svog uma, kakvi god oni bili. Zato što su izazov i pročišćavatelj starih koncepata na kojima je možda satkana parnterstvo. Ali, kao što danas nismo isti oni koji smo bili jučer, pa tako ni u trenu kada smo svjesno i podsvjesno formirali partnerstvo. Stoga ovdje učimo stalno uspostavljati odnos novim – kroz mentalno polje i nas i partnera pokreću neke nove misli... Koje god poruke one nosile, bitno je uzeti ih kao igru i vidjeti svoj odnos kao velik kozmički poker neizvjesnog završetka. Jer glavna od stvari koje tada osvještavamo jest naša Volja: Volja prema kojoj smo formirali odnos, prema kojoj ga mijenjamo ili okončavamo njegovu romantičnu formu da bismo mu dali neku drugu. Sjene ove faze dolaze kada se ne govori. Tada netko počinje dominirati svojim novim ponašanjem (proizašlim iz novih ideja), a druga strana prvo kompromisno „trči“ za novosti, nastojeći se prilagoditi da bi konačno „pala“ razočarana, s osjećajem da je izmanipulirana i prevarena. Ljudi olako shvaćaju komunikaciju. Kažu da oni otvoreno komuniciraju, smatrajući da je dogovor oko tehničkih, svakodnevnih stvari dovoljna razmjena. Ali to nije komunikacija. Prava komunikacija je otvoreno dijeljenje svojih unutarnjih procesa, misli i osjećaja – ne opsesivno prijavljivanje svakog zbivanja u sebi, ali svakako glavnih uvida i tokova, onoga što se ponavlja u umu. Bitno je to reći makar mislili da je drugoj strani neugodno čuti, i makar osjećali da se bojimo to izgovoriti: tada možemo napisati. Ali svakako imamo izraziti, jer upravo to pokreće naš razvoj.

129 views

COPYRIGHTS: www.elementi.info DESIGN: Dea Devidas 2010. - 2020.

  • Facebook
  • YouTube
  • Instagram