Search
  • Dea Devidas

Kozmički program: deProgramiranje

Najbitnija stavka ovog kozmičkog debug programa jest brisanje svih programa uvjetovanja: ako radim, imam, ako dajem voljena sam, ako... onda... gotovo je s uvjetima... da Sebe i Svijet konačno ostvarimo kao Bezuvjetnu Ljubav.

Taj rasap mentalnog polja kojem svjedočite, najveći je blagoslov: tek rušenje svih koncepata stvara poligon za otvaranje srca i življenje iz njega. Mnogi od vas se pitaju zašto ih i kako ih trese tako jako, a spremni su – znaju tehnike disanja, rada s energijom, svjetlošću... To je zbog toga što se upravo kidaju obrasci iz najdubljeg sloja nesvjesnog. Znači oni koje nikakvim radom sa sobom nije bilo moguće dodirnuti ili osvijestiti, jer su preduboko zakopani. A sada izlaze, čiste se iz vas najčešće dok spavate (zato se znate probuditi strgani i mutni) jer su to razine koje se najlakše oslobadaju kada vas se „baci u nesvijest“. Elem, ide milom ili silom. Svi će biti očišćeni. Ovi koji biraju opciju „milom“ prođu lakše, jer su već naučili pustiti, pa se prije ili kasnije predaju, prepuste.... Ovi silom, huuu, ima varijacija – od toga da izlaze iz tijela, završavaju u bolnicama ili nekim drugim naizgled teškim dramama života. No, sve se čisti, zadnji je tren i nema uzmaka.

Dakle, bez ozbira što ste sa sobom napravili i koliko god svjesni, prosvjetljeni, naoružani Znanjem bili – trese vas jer je proces kolektivan, globalan. Dakle, za početak se ne sudite jer se, možda (po bičevalačkoj procjeni razuma) ne nosite sa Sobom i situacijama oko sebe kako mislite da je idealno. Nosite se najbolje što možete, i to je dovoljno. A sada da razjasnimo što je na stvari. Rekosmo, znači, da smo u svojevrsnom zadnjem krugu ciklusa trenutne faze Uzlaza. I, kao što to na Zemlji bijaše toliko vremena.... najtamniji je sat prije svitanja. To znači da ste ušli u period u kojem se oslobađaju najdublji i najnedohvatljiviji psihički paketi, programi. Nije to nešto od jučer, ili iz prošlog života. Da, provlače se kroz reinkarnacije, ali sada se čisti njihov temelj. A to su životi na Atlantidi.

Mnogi od vas koji su danas na Zemlji, u ulozi nositelja, širitelja, palitelja Svjetlosti Božanske Ljubavi... došli su na planetu davnih, pradavnih vremena... Uglavnom u njene prve „ljudske“ civilizacije – Mu (Lemuriju) i Atlantidu. A tamo se dogodilo sljedeće: glavni konflikt između ovih dviju sila bio je onaj kojeg bismo danas opisali kao borbu između ega i srca. Atlantida je, jednostavno, u svojoj kasnoj fazi prešla u točku nadmoći stvorenu idejom da se supernaprednom tehnologijom, kakvu je posjedovala, može upravljati Životom. Moglo se, istina, mnogim njegovim aspektima – od ekstrahiranja dijelova duše do njihova ekstendiranja u neživu materiju te njeno oživljavanje, primjerice, i mnogo drugih „čarolija“... Čuda su se radila, u znanstvene svrhe samo... mjera je izostala. Neslavni kraj te civilizacije (eksplozija i potonuće) svi više manje znaju, no važno je ono što se dogodilo prije nestanka: nositelji Svjetlosti, dobrovoljci, spušteni na planetu s dugovječnim planom svog rada, prošli su „čipiranje“, odnosno svojevrsnu prilagodbu. Kao da ste, recimo, policajac koji treba „under cover“ upasti u krug narkomana i razbiti lanac: on se, dakle, mora prerušiti da bi se infiltrirao, pa se ponaša i izgleda narkomanski, da odradi zadatak. Tako ste i vi, na Atlantidi: znalo se da je pred vama dug, višeeonski put po Zemlji, i to u najzahtjevnijoj fazi, onoj mraka. Znalo se da Zemlja ulazi u mrak, jer je izmjena tame i svjetla dio prirodnog ritma kojeg je trebalo poštovati. I znalo se da će izazovi življenja u gustoći Zemlje i padu vibracije (nakon uništenja Atlantide) biti golemi. Stoga su napravljeni osigurači koji će, kada dođe trenutak (što je trenutno vrijeme) učiniti da se smeće izbaci iz sistema: da se očiste prljavštine koje je policajac zamaskiran u narkomana dobio na svom zadatku. Kod dobrovoljaca Svjetla su to „smeće“ - ono na što smo pristali, oblačeći se u tijela ljudi - psihoprogrami.

Vrlo jednostavno – ako planirate vjenčanje, automatski vam se uključivao kolektivni program „matičar, cvijeće, brak“ – po nekom protokolu. I tako za sve, od obrazovanja, voljenja... sve programi uma. Nema u tome ništa loše samo po sebi, jer je program svojevrsni plan kretanja. Ali, buba koja je u svim programima jest sumnja. Da, mračna smutnja je zaslužna za sumnju. Najsavršeniju bubu mraka. Sposobnu nagristi i zatamniti sve lijepo. Imamo ljubav i hopla, čim dođe sumnja, kreće strah. Paranoje, stisnutosti... Opasna buba, ha? No, sada je čistimo.

Išlo je ovako: da bi se odigrale karmičke utakmice, da bi duše iskusile i prošle izazove padanja i dizanja, svjetla i tame, trebala je u um biti ubačena dihotomija. Sumnja je, kao energetski paket, ucjepljenja u mozak, njegov najstariji dio R-kompleks (poznat kao „reptilski mozak“). Taj dio mozga je odgovoran za osnovne instinkte, potrebe i reakcije (strah, napad, bijeg, agresija, teritorijalne tendencije, seksualne funkcije, nagon za ubijanjem, rituali, želja za dominacijom i porobljavanjem, i tako dalje), a anomalije u ovom dijelu mozga uzrokuju različite mentalne probleme kao što su: opsesivno kompulsivni poremećaj ili OCD, posttraumatski stresni poremećaj. R kompleks je zadužen za kontrolu određenih tjelesnih funkcija kao što su regulacija tjelesne temperature, cirkadijski ciklus... Sada vam je jasno zašto sva ova stanja „odjednom i niotkuda“ iskaču i hvataju vas – reprogramira se reptilski mozak, čisti se od energetskih „paučina“ smutnje (programa) na njemu. Osobno i globalno jer je „buba“ napravila pozamašnu štetu na planeti kroz povijest – svi ratovi, manipulacije, nadmetanja, prisile i porobljavanja (od onog u odnosima do državnih)... djelo su nje. Zato je raspad razuma kakvog znamo, a upravo u najjačem obimu osjećamo – najveći blagoslov.


Osobno=Globalno: Bezuvjetna Ljubav


Jednom ucjepljena, buba je kroz naše razne inkarnacije imala svoju ulogu. Naučili smo trikove tame – ne bismo imali iskustvo da se nismo „maskirali“, a s tim ne bismo imali znanja koja nosimo sad. Naučili smo i kako se izdići iz njih, jer su se fazno oslobađali i naši osigurači. A sada integriramo ključnu lekciju za nove sebe: oslobađanje vrijednosti. Spoznaja da jesmo ljubav na svakoj razini, ne samo intelektualna, nego u praksi. Buba je najviše izjedala taj osjećaj: prvi bubin ugriz (udar sumnje) uvijek je išao na naš centralni energetski prijemnik – osovinu srce&solarni pleksus. Zato su u srcu te plućima koja ga štite spremljene višeživotne, reinkarnacijske tuge, krivnje i kajanja (pa se čiste tako da prehlade traju sto godina, recimo), a u organima solarnog pleksusa (najviše organima zemlje tj. slezeni, gušterači i želucu) paketi osobne vrijednosti i osjećaja da smo voljeni, te da ljubavi ima dovoljno za sve, i nas, jer jesmo ljubav.

U tom smislu, konačno oslobađamo omalovažavanje sebe. To čistimo. Prestajemo misliti da nismo dovoljno dobri. Sami po sebi. Da ono što radimo, nije „dostatno“, dovoljno za... Koga? I tu se uključuje Ego, igračka Reptilskog mozga. Stoga, razumijete zašto svjetlosni udari moraju biti žestoki, nagli,i tako uzdrmavajući. To je jedini način da se sruši ta zgusnuta Kula tiranije i prisile iznutra. Kula koja nam je, na jednoj strani, umjetno pumpala samopouzdanje – titulama ega, čineći nas zapravo ranjivima jer smo je izgradili na temelju razuma, ne duha. Kula našeg zatočeništva u programima uma. A sada se temelj mijenja, baza, zato su „potresi“ unutrašnji i žestoki. I blagoslovljeni jer uvijek izranjamo obnovljeni iz njih.

Da, „ja jesam ljubav“ je istina s kojom odmah rezoniramo, no njeno spuštanje u tijelo i svoj život, totalno integriranje s razine duha (ne opet razuma) jest velik proces. Blagoslovljeni smo jer ga prolazimo u relativno kratkom roku – inače bi trajalo godinama kopanja da se sredimo. Primjerice, sinoć upoznam klijenticu koja ima ohohoo karmetinu bube – plemenita i čista, ali eto, puno undercover iskustava u svijetu mraka. I gledam je, i slušam Vodstvo. Kažu: ima tri tjedna žestokog protokola, ali je onda čista. Morala sam joj objasniti koji je to blagoslov. Jer, nekad su ljudi karmetine crne magije i takvog mraka čistili godinama. A ona može za tri tjedna. Ok, traži se rad, ali... koji popust, ha? Poanta je da čak nije kasno ovog trena odabrati Svjetlost i ubaciti se u zadnji vlak. A glavni zadatak je prepoznavanje svoje vrijednosti, ono istinsko, s poštovanjem i zahvalnošću (ne ego vrijednost: tipa napravila sam to i to, pa vrijedim, nego vrijednost duha: dišem, znači vrijedim jer sam vrijedna života, pa hvala i JAI!!!). Elem, ovo buđenje nas oslobađa glavnog demona spomenute bube, a taj je pohlepa. Pohlepa, bila prema partneru, imovini ili državnoj vlasti je garancija uništenja. Sto posto. U kojem god aspektu pogledate, tako je. Čak ako ste „pohlepni“ za nečim plemenitim (primjerice, ne želite pohlepno svaki model čizama na tržištu, ali ste pohlepni za znanjem, recimo) – ako idete iz pohlepe, stvarete grozničavost, ona generira pritisak i prije ili kasnije dolazi jad, stisnutost i očaj. Pohlepa je podmukla i nevidljiva: stalno vreba, vrišti „više za mene“, i ima razna lica. Ali je uvijek prepoznate po tom „daj još, više za mene... glaaaaaaaaaaad“. To je pohlepa. I dolazi iz osjećaja sumnje, nedostatka vjere u Ljubav – zato ljudi u odnosima budu posesivni, zato se zakače na poslove koji im donose novac, ali ne i zadovoljstvo, zato stvrdnu, okoštaju trule društvene strukture... To je razlog zbog kojeg svi ponekad jedni drugima djelujemo kao energetski vampiri: buba se aktivirala, vrišti „nemam, daj mi“. Mudro je napravljen poligon za bubu – rađajući se u ljudskom tijelu, biće isprva ovisi o hrani koju dobiva iz majčine dojke. Dakle, na tren je ovisno, a taj tren je poligon za aktivaciju nesvjesnog uvjerenja „ljubav mi dolazi iz vana/ovisan sam o drugome...“ i ostale derivate proizišle iz ovoga. Stoga je to tren aktiviranja bube, čija manifestacija čeka, kako kod koga – nekoga zgrabi već u vrtiću, nekoga kasnije, uglavnom prva životna drama i puf, buba bude aktivirana.

No, sada se buba i njene i ekstenzije po našoj svijesti/sistemu – čupaju. Puno lakše i brže odlaze, samo kad to odlučimo: kao ova moja klijentica, totalno zrela, kao list kada pada sa stabla. Odluka i uspjet će, jer je takvo vrijeme. Za svakoga – zaista svatko tko je se u Sebi odlučio za put Svjetla ima uspjeh osiguran. Podržani smo silama fizičke i duhovne hijerarhije, sa svih razina. U samom tijelu, vidimo da gotovo svatko zna neku tehniku iscjeljivanja. Puno ljudi obučenih, osvještenih – u nekoj zgradi, barem dvoje. Što znači da smo uspjeli pobijediti kasnoatlantidska ograničenja: ljubav i obilje njenog znanja više nije rezervirano za probrane, nego za sve koji hoće. Znanje se širi, web je stvoren, mreža isprepletena. Da svatko tko zna bilo što Svjetla iziđe van i spoji ruke s nekim tko isto zna nešto, i tako u svakom kvartu, gradu, području... dobivamo već mrežu ljudi koji premrežuju zemlju. Stoga je naša zajednička meditacija sljedeća: uzemljite se, prodišite Krug Života (vježba ovdje) i raširite ruke zamišljajući kako primate tuđe ruke, lijevom i desnom rukom.... vidite sebe u velikoj mreži ljudi koji su prodisali zlatnom svjetlošću... vidite Majku Zemlju premreženu ljudima koji su uzemljeni, povezani s božanskim i zlatnim osvjetljeni. Tako gradimo Društvo Ljubavi. Jer, najbitnija stavka ovog kozmičkog debug programa jest brisanje svih programa uvjetovanja: ako radim, imam, ako dajem voljena sam, ako... onda... gotovo je s uvjetima... da Sebe i Svijet konačno ostvarimo kao Bezuvjetnu Ljubav.

COPYRIGHTS: www.elementi.info DESIGN: Dea Devidas 2010. - 2020.

  • Facebook
  • YouTube
  • Instagram