Search
  • Dea Devidas

Zaljubljeni u Ljubav

Nikad ne gubimo ljubav, kada pamtimo da mi – jesmo ona.

Slušajući prijateljicu kako neutješno plače jer „ne može prestati misliti na njega i kako ga nikad neće preboljeti...“, sjetila sam se jednog od najdražih majčinih savjeta koje sam primila.... Tek sam krenula u srednju školu i isto tako ridala za nekim zgodnim maturantom koji me ostavio zbog svoje vršnjakinje. Kukala sam kako je „on taj“ i kako više nikada neću voljeti... I onda mi je moja mudra majka dala lekciju života: - E, ali moraš znati, ti ne plačeš za njim. Ti plačeš za ljubavi. Čak ne njegovom, nego svojom. Onom Ljubavi koja se u tebi probudila. Zapamti, nisi bila zaljubljena u njega, nego u Ljubav.... a on je bio samo jedan od nositelja i pokretača iste u Tebi – rekla je tada. Jasno, ne vjerujete majkama iz prve, ali kad sam našla sličnu priču u Vedama, znala sam da je istina: a priča govori o ljubavi Krishne i Radhe (božanskog muškog i ženskog aspekta). Kaže kako je Radha bila najdraža Krishnina žena (gopija/pastirica) od svih zato što je jedino ona razaznavala iluziju od istine. Primjerice, Krishna se igrao s gopijama dane i noći, a zatim samo nestao. Tada bi sve briznule u očajnički plač, osim Radhe jer je ona jedina znala da Krishna nije tijelo, nego prisutnost, energija. Jedina je vidjela suštinu iza forme. Da, forma se potroši, promijeni oblik. Ali suština uvijek ostane. Tako bude i s ljubavnim odnosima. Služe tome da nas pokrenu na razvoj. Uglavnom na način da se zajedno razvijamo do određene točke, raskrižja, a potom svatko ima ići svojim putevima. Ovo nije nužno, niti zakon, ali je često. Tako je i u alkemiji: spoj suprotnih principa u pravilu znači da će nešto staro umrijeti i roditi se nešto novo. Umiremo stari mi, i rađamo se novi. A porod nije bezbolan niti lak – od ljudskog, do promjene gusjenice u leptira. Uvijek frcaju suze jer je tuga normalna, to je mehanizam čišćenja duše. No, ljubav nas nikada ne ostavlja: ostaje naše voljenje, i kad ljubavnici odu. Ostane naša ljubav, kao energija koju imamo usmjeriti kreativno, u krpanje psihičkih rupa osvještenih fizičkim gubitkom voljenog bića. I tako nas podjednako razvijaju spajanja i razdvajanja. Pa nova spajanja... Ciklus je vječan. Kao i ljubav, koja jesmo u svojoj suštini, bez obzira bili nekom formom voljeni, ili jednostavno svjesni da volimo bez obzira na oblik izražavanja svoje ljubavi i Sebe Ljubavi.


COPYRIGHTS: www.elementi.info DESIGN: Dea Devidas 2010. - 2020.

  • Facebook
  • YouTube
  • Instagram