Search
  • Dea Devidas

Divljina Saveznik


Uče nas biti pristojni, umjesto prirodni. To je kao da vučica svoje mlade odgaja da budu pristojni prema prijetećoj zmiji ili risu koji se sprema napasti.

Na taj način, odgoj sustavno ranjava instinkt. Recimo, djevojčice su odmalena odgajane da budu „fine“. Netko im se ne sviđa, njihov instinkt vrišti da žele pobjeći i da taj susjed/stric/prijatelj nije dobar – a obitelj kaže „budi pristojna“. Rezultat je da žene, izvrgnute ovakvom programiranju, dobiju „bubu“ na instinktu i intuiciji. Pa onda kada im unutarnji impuls vrišti „neeeeeee“, lako to krivo prevedu kao „možda da, samo se osjećam čudno jer...“. Nema možda. Sve je istina odmah. Prvi dojam je pravi dojam. Pristojnost na račun prirodnosti se skupo plaća. U slučaju žena, primjerice, kroz opetovano ponavljanje iskustava s partnerima kojih ih ranjavaju i na bilo kojoj ravni muče, a sve zbog toga što su bile „pristojne“, pa ne poslušale onaj prvi impuls koji viče „bježi“. Pogrešno je misliti da će vam netko zamjeriti vašu prirodnost: jer još gore od tuđeg zamjeranja je ono prema samome sebi, kad sebi zamjerite jer ste silovali i niste bili svoji. Stoga... Sličan mehanizam gubljenja i zamućivanja instinkta se događa u glavnom muškom odgojnom programu – onome prema kojemu nije pristojno ni muški plakati te izražavati ostale emocije. Tako muškarcima bude oduzeta najveća snaga jer muškarac, s integriranim emocijama, postaje bogomuškarac. I eto ti sjajnog poligona za masovnu manipulaciju. Svi pristojni, skoro zaboravili biti prirodni. Zaboravili izraziti sebe. Jer, agresija i bijes, recimo nisu loši: mala djeca ih fino izviču i nastave dalje zdravo. Dok im odrasli ne „objasne“ sve o pristojnosti. Zato ne dajte, barem gdje možete, da vam koncepti uma zamute instinkt. Tamo gdje trebate viknuti, viknite odmah. Jer kasnije to postaje krik očajnika. Nije poanta vikati kada vas se više ne čuje, nego odmah se izraziti – tada ta vika nije urlanje, nego izraz unutarnje odlučnosti. I čak ne vičete, u smislu derete se – nego jednostavno snaga izbija iz vaših riječi. Ta unutarnja snaga je naša divljina. Da, moćno je to oružje; s divljinom treba znati rukovati, kao s vatrom. Previše napravi požar ili opeče, a u pravoj mjeri vatra hrani i grije. To je čista strast u nama: koja zna kada je za nas nešto opasno, a kada kreativno i podržavajuće. Instinkt zna. I zato je mudro slušati ga. Vjerovati njegovim porukama. Ne sirovom nagonu, poslušati njega znači napraviti požar. No blagošću isti obuzdati, znači naći način za svoj izražaj Vatre, strasti kao snage. I tada divlja vatra, naša divljina postaje naš saveznik. Spreman svojim vatrenim jezicima opeći onoga koga treba, i toplinom zagrliti. Tako i naša sjena postaje naš saveznik, kao totem koji pomaže nakon što smo ga, pobijedivši strah od njega, zagrlili. Jer svi koji nas uhvate na bilo koju foru, uhvate nas ako se bojimo svoje divljine. A ima li jače snage u nama? Od one prirodne sile s jakim očnjacima i laserskim kandžama? E, pa, tek kad zagrlimo nju, možemo mirno kroz džunglu koračati, svjesni Života u sebi: onog njegovo aspekta koji zna odrezati kao i sastaviti. To je život divljine u miru i ravnoteži.

#sMisli #snaga #instinkt #222

33 views

COPYRIGHTS: www.elementi.info DESIGN: Dea Devidas 2010. - 2020.

  • Facebook
  • YouTube
  • Instagram