Search
  • Dea Devidas

Biti svoj.... USUD


O sudbini se tako puno priča, a zapravo malo kaže i zna...

Logično, u stvari, pa to je sudbina. Kao i Život, ili Ljubav... kada bi je riječima bilo tako lako definirati, ne bi bili to što jesu – Misterij. Da, nije to nešto što si možemo objasniti, pa „bok,skužili smo“... Lome se i najveći umovi oko toga - što je sudbina.

NE, to nije „scenarij života nepoznat čovjeku, a zapisan u kamenu“. Nešto što će te strefiti htio ti to ili ne. Ali DA, to jest korijenska odluka duše da nešto ostvari. Kada se inkarniramo, zapravo imamo jedan jedini SVETI ZADATAK. Nešto za ostvariti sa sobom osobno (u smislu razvoja/pomaka duše) i globalno (vrsta otiska za ostaviti u svijetu i fizičkoj stvarnosti). To nije stavka (nešto što se odradi, pa bok), to je stanje. I život će se pobrinuti, na ovaj ili onaj način, da se to naše stanje ostvari. Znači, kao da naša duša u pojedinoj inkarnaciji odlučila doći u Prag. Hoće li preko istoka i zapada, iskustava ovih ili onih... promjenjiva je varijabla (tzv. ugovori duše koji se mogu Voljom mijenjati, u tom smislu imamo slobodnu volju), no istina jest da postoji nešto zbog čega se inkarniramo, nešto što će nas „snaći“ sjećali se mi toga ili ne. I to je USUD, tzv. Sudbina (da, u tom smislu imamo ograničenu slobodnu volju, tj. nemamo je).

Jeste, uvijek uz temu usuda ili sudbine iskoči i tema slobodne volje. Nekako idu ruku po ruku. U suštini, čak i ako „zajebemo“ nešto – Ugovor Duše (glavni, bazni=onaj po kojem smo i došli u tijelo) nas čeka: jer u vječnosti ima vremena. A u tjelesnom postojanošću ograničenim inkarnacijama, vrijeme djeluje ograničeno. U tom „ograničenom“ spektru, postoje trenuci kada nas „probije“, prostruji osjećaj da JE NEŠTO TO – TO, da nešto moramo učiniti sad ili nikad... trenuci otkrovenja, prosvjetljenja, kako god to zvali... Trenuci kada nam je kristalno jasno što je pred nama za učiniti, tko smo mi, i tko nismo. U njima otpadaju naše maske, stare krivnje, oprosti.... i sviću sva naša lica ujedinjena, objedinjena, u našoj istini. To smo Mi.

Ovaj proces samoBuđenja – svojevrsne samoRenesanse u nama – vodi specifična sila duše u nama koju stari spisi zovu „Sudnji dan“, a novi „Eon“. Zapravo isto jer označavaju točku u kojoj se beskompromisno budimo, spoznajući tko smo: a ta točka je zadnji dan starog života i čitav novi eon (doba) nove faze samoostvarenja. U njoj nekako presudimo, zapravo biva presuđeno (od našeg višeg vodstva, anđeoske ravni, kumulativa inkarnacija u našoj svijesti – zapravo svega istovremeno) tko smo i kamo idemo. Zato se ta sila u Tarotu nekad zove i „Posljednji Sud“. Jer zaista jest: to je trenutak u nama kada nam sviće, kada smo dovoljno zreli podnijeti snagu uvida, istine o sebi i svom životu. To je kao da nas „grune“ otkrovenje, zaječi inače tih anđeoski šapat u našoj glavi i mi nemamo gdje nego – u ono što jesmo. Takozvanu sudbinu. Dakle, ne nešto što nam je netko izvana odredio, nego pravac/zadatak kojeg smo kao osoben iskaz Duha odabrali pri inkarniranju u tijelo i sada se sjećamo. Zato je to vrijeme tako jako: podsjeća na proces umiranja i rađanja u jednom potezu – kao da smo se sreli sa svojim Usudom, jasno nam objašnjenim, i nema vrdanja pred tim.

U znanju slika...

Astrološki rečeno – nosi plutonovsku energiju: onu koja nas suočava s najmračnijim dijelom Sebe/Svega što jest, a potom izaziva da u njoj potonemo ili je otpustimo, nadiđemo, izanjajući i krečući odlučnije i jasnije nego ikad u ostvarenje suštinske netom spoznate svrhe sebe. To je Eon – vrijeme ostvarenja primarne svrhe inkarniranja. Vrijeme žetve – onog sjemena koje smo zasijali u dalekim ravnima psihe.

Žetva o kojoj govori Sudnji dan je konačni zbir našeg putovanja kroz inkarnaciju. Predstavlja ishod svih naših iskustava, uvjerenja, stavova i ponašanja na duhovnom putu. Likovi na slici Tarot karte izlaze iz grobova na poziv anđeoske trube i stoje goli, podsjećajući nas da kada stigne Konačni obračun, nećemo se moći skrivati iza maski, laži ili pretvaranja. Sva naša djela, dobra ili loša, će biti otkrivena i postavljena pred procjenu Viših moći i našeg Višeg Sebstva. Ništa ne može ostati skriveno na Sudnji dan. Vijeće duša Starijih koje nas prati kroz naše inkarnacije, i s kojim u dogovoru naša duša kreira životne okolnosti i izazove, brižno nas motri. U fizičkom svijetu mnogo je izazova i ako uspijemo održati svoj integritet i ostati dosljednima sebi pomažući i cijelom čovječanstvu po putu, tada dobro radimo svoj posao. Ako ne, jer ego zavlada i sebičnost, tada padamo u nove cikluse karme i reinkarnacije. Uvijek nam je dana nova šansa, samo je svaka nova prilika zahtjevnija. Na karti Vijeće Duša nije prikazano, ali ono pomaže duhu koji staje ispred njih da pogleda na svoj zaokružen život i ponovo ga „odvrti“ pred očima iz točke gledišta svog duha, ali i onih na koje se utjecalo te koje se dodirnulo tokom života. Revizija života.

Oslobođena svog ega i tijela fizičke inkarnacije, Duša u toj Reviziji može mnogo jasnije razumjeti posljedice svojih djelovanja. U toj formi, nema krivnje, nego duša mirno prihvaća odgovornost za sve slabosti, loše odluke ili nedostatak zdrave prosudbe zbog toga što ih je sama odabrala – kao i svoje okruženje – a Vijeće jednostavno odobrilo. Duh je sam posadio svoje sjeme i ima potpunu odgovornost za svoju žetvu. Zbog toga je jedina „osuda“ tj. presuda koja može biti donesena – ona samome sebi, a Vijeće je tu da podsjeti dušu na dobra učinjena djela i njezine jedinstvene snage te kada bude pravi trenutak pomogne odabrati novo tijelo i okruženje u kojem će se duša suočiti još jednom s izazovima. Duhu je uvijek dana prilika da uspostavi ravnotežu u slijedećim inkarnacijama.

Likovi djeteta, žene i muškarca na karti Sudnjeg dana predstavljaju drugačije pristupe životu, doživljenom iz različitih perspektiva. Također predstavljaju akumulaciju naših iskustava i identiteta u prošlim životima jer smo zbir svega – to je naša cjelovitost (zbir svih prošlih i paralelnih stvarnosti). U stanju Sudnjeg dana, pozvani smo od duha (Anđela) na reviziju prošlih ili prethodnih djela u životu ili određenoj situaciji. Kada bi nam naš život sada bio pokazan kao ubrzani film, dok smo još u tijelu, što bismo mislili, onako najpoštenije? Što bismo rekli o sebi? Bismo li bili ponosni ili posramljeni? Sudnji dan je karta karme u najdirektnijem smislu. Znamo da svojim djelima stvaramo dobru ili lošu karmu, a mi sami smo najrelevantniji Suci o tome koje smo više stvorili.

U putovanju kroz Veliku Arkanu, Luda se susrela s mnogim izazovima, preprekama, situacijama koje su je kontrolirale ili ograničavale. No, imao je u njima priliku za poboljšanje, oslobođenje i ekspanziju. Nije za očekivati da je proplovio kroz život sa stopostotnom ispravnošću odluka i velikim osmijehom na licu: to je savršenstvo i čovjek često nije sposoban za takav način. Izazov od trenutka kada je Luda spakirala svoj svežanj i skočila s litice je bio iskusiti život u punini – dobra i loša vremena, žaljenje, sreću, uspjeh i propast, gubitak i dobitak. Izazov za Ludu je bio krenuti od baze, sa strašću da razumije život iz svakog elementarnog ugla – kroz vatru (štapove), vodu (kupove), zrak (mačeve) i zemlju (pentakle). Trebao je naći ravnotežu svih elemenata te unutar svakoga i pažljivo ih izmiješati da ispuni misiju dogovorenu za sebe u Svijetu Duha. To je bio jedini način da Luda prođe i završi svoj put čista obraza i uspravne glave. Greške počinjene po putu nisu značile neuspjeh ili pad – jedino je bilo važno da li je Luda učila iz svojih grešaka da ih ne ponovo opet. Kada stane pred Vijeće, hoće li Luda moći gledati direktno u oči, biti zadovoljna s onim što vidi ili ne?

Karta Sudnjeg dana najavljuje vrijeme osvještenja svih eventualnih nedjela ili uzrujavanja koja smo počinili drugima. Bilo kroz djela, zakone, osobnu želju za osvetom... vrijeme da tražimo i damo oprost, zapravo otpuštanje. U tom stadiju shvaćamo svoju povezanost sa svime što jest i svima te spoznajemo da povređujući jednu osobu, povređujemo cijeli svijet, čak i sebe. Sudnji dan donosi buđenje naše istinske duhovne svijesti te spoznaja da smo prvo duh, onda tijelo. To je točka u kojoj smo našli put k sebi, svojoj istinskoj prirodi i istinskoj životnoj svrsi. Iz nje se sve zamke materijalnog svijeta vide baš onakvima kakve jesu – kao posjedovanja koja će doći u fazu kada trebaju biti ostavljena. Kada se vratimo u svijet duha, bit ćemo kao gole figure na slici: novac, bogatstvo, titule neće značiti ništa, samo Milost će imati važnost kada se jednom konačno vratimo kući.

Crveni križ na zastavi predstavlja dolazk na raskrižje u životu Lude i potrebu da tamo vježba jasno rasuđivanje kako nastaviti dalje s te točke. Ovo raskrižje može predstavljati iskustvo koje mijenja život koje će transformirati Ludina uvjerenja i stavove te način na koji vidi sebe. Likovi koji ustaju iz groba su probuđeni i sada su spremni biti ponovo rođeni u Svijetu Duha: Ludi je na raskrižju dana prilika da potpuno transformira svoj život što može doživljavati kao novo rođenje. Sada je vrijeme za njega da se pomiri sa svojom prošlošću i krene iznad nje, pusti je, jer ga pravi poziv tek čeka. Mora učiniti pravi izbor oko smjera u kojem krenuti jer karta Sudnjeg Dana nosi pojačano karmu sa svakom donešenom odlukom. Luda izbor: nastaviti po starom kao da se ništa ne događa, ili skrenuti lijevo ili desno što ga vodi u novim smjerovima. Mora odrediti je li istinski sretan, da nastavi dalje ili traži promjenu i moguće dodatne izazove u traganju za unutarnjom srećom i ispunjenjem.

Dolazak na raskrižje za Ludu može biti dugočekan trenutak ili događaj koji mu izaziva zbunjenost i frustraciju. Može osjećati olakšanje jer mu je konačno ponuđena prilika da se oslobodi puta na kojem se truckao toliko dugo, ili se može osjećati ugroženim od nepoznatog ako promijeni smjer. Ako je koristio vrijeme mudro kroz svoje putovanje Svijetom Elemenata – kroz malu arkanu – te potpuno razumio lekcije Smrti, Vraga i Kule, tada će moći čuti svoj Unutarnji Glas i razumjeti svoj Istinski Poziv. Anđeoska truba je glasna i ravno u uho, tako da Luda neće puno vremena gubiti na raskrižju: dopustiti će potrebnoj transformaciji da se odigra što je konačna faza njegova duhovna i fizička oslobođenja. Prvi puta u životu, vidi cjelovitu sliku toga tko je, kamo je mišljeno da ide i što da radi. Ludina prosudba je u ovoj fazi jasna i može vidjeti miljama unaprijed. Osjeća se osvježeno i sigurno u to što treba učiniti. Njegovo RaSuđivanje je jasno toliko da vidi miljama unaprijed. Shvaća da je proveo mnogo života poluspavajući ili čak polumrtav. Nije živio potpuno u sadašnjosti, ali sada osjeća udar nove svježe energije u sebi i slobodu u svojim plućima da diše potpuno i slobodno. Vratio se iz mrtvih i sada zna kako je to istinski biti živ.

Naša unutarnja renesansa

Premda ne laka, ova je energija krucijalna za naše ostvarenje: važno je prepoznati taj trenutak u nama. On podsjeća na priču iz egipatske religije kada božanstvo Horus tone u podzemlje (Had=kraljevstvo Plutona), kako ne bi umro za smanjenja Sunca tijekom zimskog solsticija. On bira drugu vrstu potonuća, svojevrstan pogled u svijet mrtvih – on u podzemlju ne umire sasvim, ali ipak umire onoliko koliko treba da bi se transformirao i takav ponovo uzdignuo i vratio kao blještavo sunce. Zbog toga silazi do dvorana Amente – mjesta gdje se „sudi“ dušama za njihova djelovanja tijekom inkarnacija – nakon čega se ponovo uzdiže i postaje besmrtan. Predstavlja sunce u mraku Amente, a time i blagoslovljeno viđeje postignuto u smrti: točno kao i mi kad, u nekoj fazi života umiremo, zapravo shvaćamo punu istinu onoga što se dogodilo.

#eon #posljednjisud #samospoznaja #dharma #333

0 views

COPYRIGHTS: www.elementi.info DESIGN: Dea Devidas 2010. - 2020.

  • Facebook
  • YouTube
  • Instagram