Search
  • Dea Devidas

Sveti Spasitelj - Dah

U stvari, ne postoji problem s emocijama jer one nisu teret, nego dar, ako i samo ako čovjek - koliko god mračan, depresivan, hipersenzitivan bio - redovito ventilira stvari (svoj um i tijelo duše, tj. auru).


Ima faza u životu, kao recimo ova sada dok traje kvadrat Neptuna i Saturna, kada i najhladniji osjete da imaju „problem s emocijama“.


Oni osjetljivi, tradicionalno, već znaju moć emocija –da mogu sve srušiti u trenu, da jedna „kriva“ misao može izazvati odron koji uništi nekad dan, nekad život. I svi se slažu u tome da je divno duboko voljeti i osjećati, ali isto tako skoro nepodnošljivo kada to postanu patnje i emotivne boli. Što učiniti? Što učiniti da duše koje su osjetljive, ili kada su osjetljivoj fazi, prođu što lakše, bez patnje, da čovjek ne poludi od ponora koje emocija nekad otvara?

Zvučat će prejednostavno da bi bilo istinito, ali zaista nema drugog (zdravog) načina, nego DISATI. I usmjeriti emocije u kreativno (crtati). Znam da postoje stanja kada imaš osjećaj takve preplavljenost težinom tog emotivnog oceana da ne možeš ni udahnuti, i naravno da tada nećeš tražiti od sebe vrhunstvo joge i disanja. Ne, tada ćeš se, puzeći ako treba, dovući do prvog vrta, staba, prozora ili ostati na podu tužan ležati i DISATI. Mic po mic. Disati u one dijelove svog tijela gdje te najviše guše bol ili tuga. Disati redovito, ako treba tri puta na dan. Zato što je nešto možda okinula u našem emotivnom tijelu cijeli veliki paket nečega starog i dubokog i to sada stoji kao kameni blok na prsima. I jedino ga studiozni i strpljivi rad izdisavanja može maknuti. Jasno da će biti otpori. Entitet boli baš voli sjediti nekome na kičmi. A ti budi Ljubav, pa mu zahvali na dosadašnjim uslugama – jer si upravo preko tih stanja osvijestio svašta o sebi – i pozdravi ga dahom, kao što vjetar dahom i puhanjem rasprši oblake.

I nije problem što je ovo jednostavno. Izazov je toga se sjetiti i to činiti. Ljudi znajju stvari, ali ne čine. Glavni razlog kojim to objašnjavaju je da nemaju snage. A snage nemaju – jer ne dišu. Izađi iz tog vrzinog kola i drži disciplinu. Ustani pola sata ranije, diši. Na pauzi za ručak, diši. Kada god osjetiš da te preplavljuje teški val, zaustavi se, i malo diši. Najgore što tada možeš učiniti je da kreneš misliti. Tu si tek naježio jer će se redati samo sunovratne misli: „kakva ti je to karma, zašto se to tebi događa, nitko te ne razumije, da li si osušen na patnju..“ Diši. To će spriječiti da postaneš skamenjen od neke boli. I šetaj, koliko god možeš. I, pleši, pa opet diši. Napuni kadu krupnom morskom soli, i tamo diši. Ali znaj da se možeš nositi s tim oceanama, makar čašu po čašu slojeva micao sa sebe. A možeš to maknuti (da, dahom) jer ne bi to vidio da ne možeš. Znači, samo volja. I disciplina.

I budi pošten u tome. Neki ljudi vole patnju. Potrebna im je. Nisu zato dobri niti loši, patnici, žrtve i heroji. Ima taj neki mazohist možda u svima nama, pa negdje treba i tamni oblak. Sjajno je prepoznati ga. I sasvim objektivno, kao kakav znanstvenik, pitati se - što mi znači ovo? Koje koristi imam od tog stanja? Osjećam li život živim tek kada boli ili se bojim smrti? ... i sva ostala pitanja koja bi pitao nekog drugoga, onako pošteno i distancirano. I ako sretneš to svoje lice ili neki njegov stupanj, uvaži ga. Obećaj mu da ćeš, kada je tako, ostaviti mrvicu tuge, 'ajde, da ima oko čega ako hoće sagraditi novi oblak, ali dotle ćeš ovaj stari izdisati.

Igraj se tako sa sobom, to znači biti sa Sobom, biti Svjestan. Nemoj da ti se to ne da, jer šta je zanimljivije od toga. Ok, lakše je surfati mrežama i bježati pažnjom van, tražiti pomoć čak izvana, ali ne, nema toga, jedinu pomoć pruža duša, iznutra, a nju čuješ iz vedrine svog unutarnjeg neba koja nastane kada – pa izdišeš oblak ;)

COPYRIGHTS: www.elementi.info DESIGN: Dea Devidas 2010. - 2020.

  • Facebook
  • YouTube
  • Instagram