Search
  • Dea Devidas

Unutarnji Junak


Ima taj jedan Junak u nama, Junakinja, biće strasti i snage koje zna da je i nemoguće moguće.

I to biće žara ne mari da ti objasni argumentima zašto je to istina.

Ono jednostavno – zna, iz dubine osjeća da su čuda stvarna, pa tek ako ga baš pritjeraš da to nekako argumentira, uprijet će prstom u Sunce i reći „vidiš kako je ono sad tu, onda ga proguta mrak, pa onda opet nekako izroni sljedećeg jutra? E to ti je dokaz da možeš proći najteže i najtamnije izazove života, a izroniti još ljepši i sjajniji nego ikad“. Tebi će se to učiniti poprilično djetinjim i naivnim viđenjem svijeta, ali će Junak ustrajati – pokazat će ti procvale krošnje i visibabe koje pomaljaju glave kroz još osušeno zimsko lišće i reći „evo još dokaza, kad baš inzistiraš, jel' vidiš kako sve cvate i miriše, a do nedavno su kiše lile i zime smrzavale?“. Jel' vidiš kako je čudo prirodno, i moguće?

I ti ćeš kimati, razmišljajući kako bi volio i sam nekad tako razmišljati. Lakše je. Čak i ako ti ne uspije svaki podvig, radosnije je živjeti s tim Vječnim Djetetom uključenim u glavi. I baš kad te tako zanesu misli, on kao da ih čuje, pa ti dobaci „Ali ja sam uvijek tu. Ja sam u Tebi. Čak i ako me ne vidiš na prvu, ili ne osjetiš, evo ti proljeća, kada Sunce izranja iz mraka i opet izlazi na svjetlo, ulazi u Ovna, da me probudiš. Sve se sada ionako budi, zašto bi ti bio starac mrki i zabrinuti kada možeš sa mnom jurišati?!“ – prpošno ti veli. I osjetiš - da ima smisla što govori, da je to istina. Čak i ako ti je duša odabrala razvijati se kroz karakter mračan i sumnjičav, cijelo tvoje biće zaiskri kada čuje glas ovog Djeteta Junaka.

I zato je sad pravo vrijeme da ga slušaš. Da mu povjeruješ kada kaže „skoči“, iako razum nije siguran. Ali razum nikad nije siguran, ali junačko srce zna. Da nema neuspjeha, ili krivog izbora. Da su sve to izazovi koje možeš svladati. Poraz? To je samo bitka, ne rat – misli ono, i trlja zadovoljno ručice zbog novog izazova jer je to biće u nama ono koje se osjeća živim tek kada se bori protiv nekoga, a ako nikoga za borbu nema na vanjskom horizontu, onda spremno ratuje s unutarnjim saboterima. Tvrdoglavo, baš kao kad ovan juriša na brvno. Nekad i na svoju štetu, pa ga impulzivnost košta, ali i to nosi kao orden. Ne boji se ono izazova. Zato nikad ne odustaje, jer uvijek misli na Sunce Proljeća: „ako je uspjelo ono, pa uspjet ću i ja“. E tako sad, baš kad je Sunce u Ovnu, proljeću Života, imamo priliku jače nego ikad probuditi tog unutarnjeg Junaka: dijete koje ne stari ne zato što ne traje, nego zato što uvijek spremno ide ispočetka. Zato, kakav god bio – ili se osjećao – star, umoran, sit svega – učini nešto što će obradovati tog tvog Junaka: idi pričaj s visibabama, napravi nešto naglo, budi malo tvrdoglav tamo gdje bi inače puštao, uđi u neku bitku, čisto iz sporta, s recimo nekim starim dosadnim navikama. I osjetit ćeš kako te prožima njegova snaga. Kako neka nova radost izlazi, čak se moć vraća.

Zato što je svaki početak avanture za tog Junaka obilježen idealom. On se ustremi na nešto što će drugi reći da je neizvedivo, i nemoguće, ali njega će čistoća srca tjerati da uspije. I zato diši Sunce u Srce, i u mozak, jer glava - ta tvrdoglava glava Junaka koja upire da osvijetli svijet - je mjesto gdje Junak spava.

#dijete #ovan #SunceuOvnu

31 views

COPYRIGHTS: www.elementi.info DESIGN: Dea Devidas 2010. - 2020.

  • Facebook
  • YouTube
  • Instagram