Search
  • Dea Devidas

Čarobni tepih?


Ne, nemoj se zavaravati.

Da će problem, time što ga razumiješ i imaš diiiiiiiivne duhovne uvide o njemu biti riješen. Svakako, svjetlo kojim tvoja svijest obasja mračnu stazu olakšava tvoj prolazak njome. No i dalje ostaje zadatak PROLASKA. Tako je i s bolnim udarima. „Dobro, a zašto si uprla s tim mračnim temama, a ljeto je, sunce, i sve je super“ – čujem te.Zato što je važno da znaš. Čak i ako trenutno ploviš mirnim vodama, nije vrijeme da ti pažnja popušta. Objasnit ću kasnije, ček' tren da ti ispričam o čarobnom tepihu. Elem, znaš one sve new (c)age tričarije koje ljude izbacuju iz dubinske spoznaje? Tipa inzistiranje na „život je lijep, opasnost ne postoji kad si ljubav bla bla“. Vidiš, to je sve istina, ali zamka je u tome da u dualitetu najviše stradaš ako negiraš neki pol – primjerice, ako odgajaš dijete da opasnost ne postoji, tvoja je odgovornost kad strada od neke opasnosti, i tako redom. Na toj velikoj, prevelikoj listi omamljivača uma („sve je super, tralalalaaaa“) je i bombardiranje duhovnim uvidima koji se prenose papigarenjem, a nemaju osnovu u iskustvu. Primjerice, dogodi ti se nešto bolno, neka smrt transformacije, neki udar, a ti se brzo sjetiš svih mudrosti: život je vječan, suština duše je radost, bla bla. Da, sve je to istina. I nije u tome problem. Nego je problem što ako se uhvatiš za to, da zanegiraš bol. Pa zatripuješ samo na „život vječnost radost tralalala nam je sve je super“. Vidiš, to je kao da imaš golemu rupu u dvorištu, ali ti se ne sviđa ili te boli gledati je, pa preko nje staviš neki lijepi perzijski tepih. I sretan si. Svaki put kad baciš pogled u dvorište, ma skoro da uzvisi te – ta magija niti, ta povijest perzijska, da duša bogato utkana s tolikim bajkama koje priča. Ali, drago moje, zaletiš li se, zatrčiš li jače preko toga, u jamu ćeš upasti. Koju jamu? E, da, onu koju si već zaboravio, potisnuo reklo bi se. Tresnut i polomit se. Ne možeš jami izbjeći, da sto čarobnih tepiha staviš. Jer čarolija tepiha ovisi upravo o tome koliko je jama očišćena i odrađena. A to znači da se, kada te nešto strefi, primiš toga. Plačeš, očajavaš, budeš na tren s tim, ali sto posto, da procesuiraš. I onda se jama prirodno sređuje. Možda čak da i tepih ne treba. Tako rana postaje orden. Čovjek iscjeljen i svjestan. A vidi zašto ti sada možda kvarim „ljeto je sunce je sve je super i stavljam selfije nalakiranih noktiju“ fazon s ovim pričama. Zato što vode nisu mirne, iako se tako čine. To ti je ono kao da kreneš svojim čamcem, i bonaca je, pa se opustiš, ali te neka neman iz dubine stegne, potegne, skoro ti brodić prevrne ako izgubiš fokus na tren. Da, takvo je energetsko stanje, pa te molim, čuvaj fokus. Čisti svoje jame. Ako već jesi, bravo. Ako nisi, hajde, da te neman ne dočeka na jesen. Ljubim sve!

#8vode #proročište

18 views

COPYRIGHTS: www.elementi.info DESIGN: Dea Devidas 2010. - 2020.

  • Facebook
  • YouTube
  • Instagram