Search
  • Dea Devidas

Puštanje za poštovanje


On donosi novac, pa se njegove ideje i nekako više slušaju i cijene, Ona daje snagu da se izbori s izazovima i odgoji djecu i eto ga - ispleten je čvrst savez, sustav po čijim se pravilima i smjerovima funkcionira generacijama - KRALJ DINARA, SNAGA, 8 ŠTAPOVA (Grimaud Tarot, 1930.) Samo po sebi, to nije loše - zašto ne uživati u lijepom naslijeđu primljenom od predaka? Osim toga, ono je u nama, našoj DNK/RNK, zar ne? Da, samo pitanje je koliko je i u našem umu - koliko je "naše" u smislu da odražava našu jedinstvenu prirodu.

S umom je to zeznuta igra. Prvo nije naš, nego ga koristimo - koristeći dio polja u kojeg se možemo njime proširiti, ili svo, ako nam je umijeće takvo. No obično se širimo onoliko, u onim smjerovima i na one načine na koje smo naučili od ljudi koji su nas hranili i odgajali. Njihove riječi, ton ideje... su formirali kako mislimo, pa time činimo. Nekad je to odlično za nas. Vjerojatno su sve što su činili - činili u najboljoj namjeri, ali se moglo i dogoditi da su kvadratnim kalupom utiskivali pečate u naš um kojemu, po njegovoj prirodnoj vibraciji, više odgovara oblik kruga. U rezultatu to čovjek osjeća kao psihoze i bol. Isto tako, možda su činili najbolje, ali iz najgore pozadine - recimo On se bogatio iz motiva straha i grča da "mora osigurati obitelj", ili je možda pokrao koga... Ona je odgajala čvrstom rukom jer je "šiba izišla iz raja"... Njihov bogati naslijednik ;) možda pati od strahova proizašlih iz ovoga, depresija, a da to srce ni ne zna. Živi tako po nekom svom redu, dok baaaaaaaam!!! - ne napadne neki neobjašnjiv udar bolnih rasploženja, sumnji, nervoza, strahova...

Većina neobjašnjivih udara takvih raspoloženja u čovjeku je iz naslijeđa - predačkog, karmičkog, kako hoćeš. I način da ih ispleteš iz svog sustava, iako djeluje nemoguće i kao da su oni - ti, kao da su tako ukorijenjeni, da su ti druga koža (nisu) je da posumnjaš u njih (Paž mačeva, 7 mačeva). I ti udari, premda su neugodni, zapravo viču iznutra "pomakni se korak dalje ili korak od, uglavnom odmakni se od ispletenog sustava. Probij granice". Granicesustava u kojem ti je um zatočen, a da ni ne znaš - zatočen naučenim načinima razmišljanja i djelovanja. Um je bogato ispletena mreža i ako se stalno krećemo po istom dijelu - prestajemo napredovati, što znači da počinjemo stagnirati, a time zapravo nazadovati. A potrebna je samo rupica u tom zidu, da pokaže kako ima više od toga i drugačije. Zato život povremeno organizira udare u um, u sustav, da nas proširi, odnosno otvori ga.

Ima ih inače u životu, a ovaj tjedan koncentrat jakih energija udara na taj sustav. Isprva je to nelagodno, kao da te neki virus ruši i buba napada psihu, ali ako tog napdača shvatiš kao unutarnjeg špijuna koji ti pokazuje gdje te sustav steže i ograničava, a misliš da te štiti - onda mu hvala. Evo primjera: imaš uhodan način rada, radne navike, komuniciranja. I sve to sjajno funkcionira za tebe. Odjednom, ne da ti se nešto što inače radiš vedro. Sve te živcira, samo se hoćeš svaditi. Niotkuda (naizgled) gnjev neviđen. Tada je caka posumnjati u sustav - ne gledati ono dobro u njemu, jer ono je uhodano i izgrađeno i ne možeš naći rješenje, nego gledati koje ljepote ti reže. Sjajno pokošeno dvorište je divan prizor, ali ako sve pokosiš, ode ti i ljetno cvijeće. Pogledaj stoga koje cvijeće tvoj savršeni sustav isključuje. A možda je to cvijeće tebi važno - to su neke tvoje ljepote, udah koji spašava, neke tvoje inspiracije. Što gubiš, slijedeći ovaj savršeni red? Primjer: divno si uhodao ritam rada, komuniciranja i sve funkcionira, ali... nemaš vremena za svoje kreativne interese. "Ne donose novac" - govori netko iz tebe, da ga ni ne čuješ, ali djeluješ po tome. A možda bi ti baš taj kreativni rad vratio snagu za novi uzlet posla.

Tako da, koliko god je važno poštovati pretke, još je važnije znati da je poštovanje i puštanje. Njihovi motivi, bolesti i zdravlja su - njihovi. I iscjeljuješ ih nekada tako da odustaneš od toga. Posumnjaš u njih i prerežeš granice kojima te stežu iz zemlje. Ako baš želiš da ti nešto udara kalupe, neka udara sama Zemlja, ne oni pohranjeni u nju, više. To ne znači da ih ne poštuješ - baš suprotno, to znači da poštuješ naslijeće jer ga oplemenjuješ. Koristiš smartfone, jel tako, time ne vrijeđaš telefonsku govornicu. Na isti način s poštovanjem pusti ono naslijeđe koje izbija iz tvog sustava mirisno cvijeće.

Ovo je važno za čovjeka kao dijete i kao roditelja: ako nemaš osviješten mehanizam gradnje sustava proveden na tebi, automatski ćeš možda krive kalupe primjenjivati odgajajući svoje dijete. A nećeš, jer energije ovog vremena ne daju: tresu mahnito, tjeraju da posumnjaš u sve što je ne-tvoje (neusklađeno s tvojom prirodom) i probiješ granice uvjetovanosti prošlim, usmjeravajući se na nove sadnje u sad, za cvijeće u budućnosti.

To ne znači se odreći ih, nipošto! I dalje je tu moć predaka i prapredaka, nego je sada važno odmaknuti se od mogućih napada na te zidove - kroz vrijeme koje ne postoji, predački prostori naših prostranstava u umu mogu biti virusom tame napadnuti i za tren se treba odmaknuti da se izmakneš udaru i da pustiš. Dakle, igra je dvostruka, udariš sumnju u mrak koji te napada, bušeći prolaz, tj. otvarajući i šireći um sa svojih najbližiih predaka i naslijeđa na zvjezdano cvijeće, na pretke iz daljina, sve ne oslanjajući se ni na koga i bivajući odmaknuto dok vitlaju energetske oluje.

#analizeprognoze

97 views

COPYRIGHTS: www.elementi.info DESIGN: Dea Devidas 2010. - 2020.

  • Facebook
  • YouTube
  • Instagram