Search
  • Dea Devidas

Akcije za Kreacije


Vrijeme sadnje, doslovno i svakako: sada je vrijeme za okupiti svoja oruđa, prekopati zemlju – tlo svoje psihe, i posaditi sjeme onoga što želimo uzgajati dalje. Nije to ona jeftina priča o privlačenju, dozivanju, taj new cage matriks konstrukt, nego priča o gradnji. O radu. Ako želiš svoje kraljevstvo, zavrni rukave i uhvati se motike. Ako želiš hranu, posadi je. Ne moraš imati vrt, možeš ritualno u teglici na prozoru. Ali svakako trebaš u umu, posaditi u umu sjeme misli i planova za koje se spremno znojiš, svim oruđima i svom snagom radiš i konačno imaš toliko da možeš s drugima dijeliti.


Znači, što je tvoja priroda – kakvo je tvoje psihičko tlo? Što na njemu lijepo niče? Korove iskopaj, posadi nova znanja, nove ideje, nove dugoročne ciljeve. Ovo je vrijeme pripreme i akcije za kreacije. Stvari će se kretati brže, hvataj prilike, idi s tokom, zatrči se... U svom miru, bez pretjerane pompe... Stvarajući temelje svog trona za mnogo vremena dalje... Sada je vrijeme za prve korake, u nepoznato, a ono što dugo tinja u tebi.


Pitaj se: što je vrijedno da stvorim... kako da eliminiram ono što me priječi u tome... što je moj put, pravi cilj... Na što da se usmjerim.... Sve te stvari i onda kreni.

Usudi se... Ne trebaš prilagođavati svoje snove onome što drugi kažu da je objektivno, razumno, praktično... Ne daj drugima da tako režu tvoju vrijednost i kreativnost. Dobro – možda nećeš ostvariti neki sanjani cilj, ali možda on tu nije da ga ostvariš baš takvim kakav se pojavljuje u viziji, nego da te pokrene u neke nove ideje, odnose, ostvarenja. Zato mu budi vjerna i svoju vrijednost digni visoko, na sigurno mjesto. S mudrošću svog srca, živi beskompromisno! U ovom svijetu i vremenima potrebni su oni koji se usuđuju redefinirati ljepotu, uspjeh i vrijednost, a samo hrabre duše, dosljedne istini svog srca mogu protresti kulturne datosti. Odlučiti za sebe osobno „što meni znači biti lijepa, uspješna, vrijedna“. I tako u svoje ruke vratiti kontrolu, oduzimajući moć otrovnim definicijama stvorenim od drugih i društva, za svoju korist, ne tvoju. Ako možeš zamisliti ljubavniji i ljepši svijet od onog u kojem si trenutno, možeš ga i stvoriti, makar u svom krugu, a onda se – kad bude trenutak, pa makar i za koji eon tek – ti krugovi mogu povezati u neki veći. Ali sve počinje u tebi. Time da kažeš postojećem svijetu – možeš birati što hoćeš, ali ne možeš birati za mene jer ja biram za sebe. Tvoja vizija onog što je moguće je tvoje iscjeljenje.


Znaš što radiš... I kad ne znaš, odnosno tako misliš. Nekad ti se čini da nemaš pojma što se događa na širem planu tvog života, i ne možeš vidjeti cijelu sliku – visiš i misliš da griješiš. Nemoj se s tom zamkom poistovjetiti: to je pauza unutarnje pripreme za novi skok, svojevrsno pomlađivanje gdje ti se vraća strast, obnavljaju instinkti... gdje se pomiču tektonske ploče tvoje psihe i pripremaju te tako za nove livade, nova stvaranja. Zato si vjeruj: novi nivo iskustva koji te zove, pomalo i plaši jer je nepoznat – tvoj je da ga istražiš bez sumnje. Ambiciozno i optimistično poput djeteta kad ulazi u novu igru. Iskazujući svoje prave boje, hrabro i skroz svoje. Vjeruj svojoj ljubavi, jer te čuva; instinktu jer te vodi i intuiciji jer te štiti.


Sve je duhovna praksa, zapamti! Jer je cijeli praksa duha u tijelu. Stoga... Lijepo je kad imaš vremena za jogu, meditaciju... Ali što kad nemaš? Nekad život zavrti tako svoje puteve i goni te u obaveze da se ne stižeš koliko želiš, ma možda i nimalo, posvetiti svjesnom duhovnom radu – u smislu usmjerenja na tijelo, pokret, dah, um, da ti je fokus na takvom planiranom samorazvoju. No, tajna je da ni ne moraš forsirati: jednostavno radi svjesno ono što radiš. Osjeti tok svoje energije dok obavljaš kućne poslove, istegni zglobove dok sređuješ račune, rotiraj bokovima dok pereš suđe... obrati pažnju na tijelo um i dah u najobičnijim situacijama. Nije važno što radiš, nego kako radiš – zapamti i treniraj: još je veće postignuće razviti i održati tu svijest u tzv. „svakodnevnoj“, operativnoj stvarnosti.


Slušaj! Puno ljudi brblja previše i bespotrebno – u govoru, u porukama, u pismima... Sve je to znak nemirnog uma, nesređenih emocija koje se prelijevaju i stvaraju tako mentalnu buku. Uz nju, ljudi ne mogu čuti vodstvo svog Dubokog i Visokog, Božanskog uma. Zato posvećuj vrijeme, makar mrvu, da smireno sjedneš i čuješ prostor oko sebe... da treniraš slušati zvuk svojih koraka, da si daš u zadatak čuti cvijeće kako se otvara, osjetiti tu vibraciju kako odzvanja kroz obje ušne školjke u objema moždanim polutkama... Slušaj noću, kad se Mjesec zaokružuje – vojnici kažu kako se opasnost ne vidi, nego čuje... Smiri se da naučiš čuti....i onda ćeš, iz te razine, drugačije i govoriti. I najvažnije, više vjerovati znanju i porukama koje iz svoje nutrine primiš.


Iskrenost za iscjeljenje: Strah, očaj, sumnja, žaljenje, gnjev... mogu nekad tako ovladati čovjekom da se čini nemogućim oduprijeti se. Kad pogledaš na njih, sjeti se da su oni dio ljudskog putovanja i imaju funkciju da trzni čovjeka i čovječanstvo. Ako nemamo percepciju njih kroz ono što se događa u društvu oko nas – nemamo strasti potrebne za snagu da to promijenimo, svatko počevši iz svog dvorišta, koliko može. U ovim vremenima, potrebno je biti velik ratnik, a to se ne postaje bježanjem od negativnog i problema, nego suočenjem i borbom. Kako bi se iscjeljenje svega ovog što ne valja dogodilo, prvi korak je imenovanje toga, a onda raspad. Bez jasnog priznanja da o golemim ranjavanjima koja se događaju diljem svijeta i koje traže pažnju i popravak, ne možemo ni sebe jasno doživjeti jer osjećaj depresije se provlači, a po naučenom neobraćanju pažnje – čovjek ga gura pod tepih. Konstruktivna rješenja je moguće upotrijebiti i za sebe i za svijet tek kad ne dopustimo ludom optimizmu da nas zavede u lažne nade i fantazije. A prvi korak je da iskreno pogledamo u vlastitu patnju, bez potrebe za maskom nje u svijetu jer tako počinje rascjep – od pojedinca koji nešto negira. Nema potrebe bojati se ove svijesti, baš suprotno: treba se bojati onoga što se zbiva kada se neugodno negira. Otvorenost i iskrenost o boli neće odvesti u dublji očaj i stav „ništa se ne može promijeniti“ jer predstavljaju puštanje energije, što znači micanje blokada, dakle tok. A s tokom dolaze rješenja višeg čovjekovog vodstva. Onog kojeg čuješ da ti i u najgorim fazama šapće „držim te, možeš“. A to tek čuješ kada se pustiš i otvoriš, zapravo predaš – ženski princip.


Opij se strašću! Uzmi fino vino ili što god. Ne ono da se zgaziš nego profinjeno, da otpuste kočnice strahova, planova, silne pameti. I zavrti se u krug, pa pleši. Eto tako, iz čistog postojanja. Vrti se u krug i predaj tom vrtlogu sve doktrine, filozofije, osude dobroga i lošega... trebanja i moranja... Samo se zavrti, pa i ako padneš ili izgubiš ravnotežu, osjeti kako te vrtnja vraća natrag, tako i život nekad, zavrti te i u patnju, samo da protrese onu volju u tebi za više života, jačeg života, budnog života. Pusti mape, upute, trenere, gurue samo se vrti kao što se Zemlja okreće i svemir i sve što jest i budi taj tren – svjestan plamen koji pršti. I kad se sjetiš tog iskustva, znat ćeš da možeš svjesno strah isplesati i zamijeniti ga sa strasti, jedna je energija s dva lica... i tako opet i opet, kao tvoje veliko kozmičko „Da“ slavlju života, u inat brigama i strahovima. „Da“ vrtnji i toku – „da“ koje je „ne“ natezanju, krivnji, strahu. „Da“ koje im kaže „hvala, imali ste svoju svrhu, a sada vas isplesujem i ostavljam u vrtnji iza sebe jer moj je posao živjeti u radosti“.


COPYRIGHTS: www.elementi.info DESIGN: Dea Devidas 2010. - 2020.

  • Facebook
  • YouTube
  • Instagram