Search
  • Dea Devidas

Potop nade


„On je njen vitez i ostvarenje snova – od zlatnog šala kojeg joj je osvojio napravila je raskošnu baštu čije cvijeće zalijeva dok ga čeka, sluteći čudnovatost, ali držeći se sabrano u nadi, ne znajući da povratka na staro više nema jer valovi vremena potapaju i trup najčvršćeg saveza“ – kažu VITEZ DINARA, 7 DINARA I KULA Victorian Romantic Tarota kada ih pitam na čemu je mudro, u kontekstu samoiscjeljenja, raditi ovaj tjedan, a da je usklađeno tj. podržano energijama Života.

Prije nego krenemo kroz plovidbu slikama i prođemo finale potapanja, samo da kažem zašto stavljam stvari u kontekst samoiscjeljenja, umjesto neki gatalački ugao poput „kako će nam biti ovaj tjedan“. Više manje, znamo kako je – kiša je, povremeno sunce, nepredvidivi okreti od vrućine do oluje, izvana i iznutra. Takva su tranzitna vremena i pomalo je dosadno provjeravati iz kojeg ugla puše jer poanta je da puše. S druge strane – interesira me što čovjek ipak može u okolnostima protiv kojih ništa ne može. A to nešto je isključivo vezano za samorazvoj. Samoodržanje. Samocentriranje. To je ključ u olujnim vremenima jer ti omogućava da ostaneš budan.

A kad smo kod budnosti, kaže Buda: „Život je nesiguran po svojoj prirodi. Oni koji žele biti više živi, oni biraju živjeti u nesigurnosti. Što je veća nesigurnost, to je veća živost, budnost“. Bome, onda smo svi kao duše odabrali ova vremena da postanemo Bude jer stari sustavi sigurnosti se urušavaju. Pluton Rušitelj-Preporoditelj i Saturn graditelj u Jarcu to rade na očigled sa svim sustavima prošlosti – ne samo državnim aparatima, institucijama, nego obiteljima, odnosima. Svemu što ima neki kostur i osovinu. Svemu za što se mali željni dio u nama drži. E sad, zašto čovjek ima tendenciju da se za nekoga ili nešto hvata i očekuje sigurnost izvan sebe... Možda nije na vrijeme osamostaljen. Činjenica je da čim se ljudsko biće rodi, ono sisa i treba drugoga da ga obuče, nahrani, zbrine. Ali do neke dobi! Onda ga treba odgojiti da se sve više osamostaljuje. No, ne možemo naučiti drugoga tome, ako sami to ne znamo sa sobom. I zato Tarot kaže – potopi više nadanja i ideale o drugome. Da će netko drugi doći, nešto učiniti, napraviti, da ćete zajedno. To ne znači da neće, nego da ne očekuješ da hoće. Da iscjeliš sebi – i to je ključ – onaj nesvjesni dio koji ima tendenciju hvatati se na druge.

Jer upravo je to dio koji je svakoga od nas i uveo u odnose i strukture koje ovo vrijeme ruši i iz kojih duša izlaz traži (VRAG, KRALJICA PEHARA). Nema tu greške, to je razvojna faza. Kao da smo bili u pubertetu i sad odrastamo: u pubertetu smo bili opijeni obećanjima raja, ne primjećujući da dolaze od Vraga (i to ne nekog vanjskog koji nas je obmanuo, iako nije ni to isključeno, ali ne bi nas ni mogao obmanuti da unutarnji naš vrag nije na ugriz ponudio svoj vrat), a taj Vrag je naš mrak, i rana. Osjećaja ostavljenosti u djetinjstvu, u ljubavi, boktepitajviše, nije ni važno. Uglavnom ostavljenost koja rađa glad, pa onda čovjek trpa u sebe bombone, potpuno uvjeren da su maline. Iz tog slatkog drijemeža kolektivno nas budi grmljavina. Porođajni grčevi i vriskovi kozmičke maternice. Što pozivaju da se rodimo novi. Dakle, potopimo stari način.

Ovo ne znači „idi razvedi se“ ili „odjebi dečka“. Pričam kroz odnose jer se tu zapravo najviše i najjasnije odvijaju svi galaktički ratovi i razvoji, kroz poglede nezainteresiranosti, čežnje, ljutnje, potisnutih ogorčenja, sumnji... Sva igra života u odnosima. Uglavnom, ovo znači razvedi se od ideje da će te drugi ikako ispuniti, u ičemu. Zamisli, zapravo ne moraš ni zamisliti da si sam na svijetu jer tehnički jesmo, rodimo se sami, udahnemo, izdahnemo i napustimo tijelo, ovo sve u međuvremenu je iluzija sigurnosti. Netko bira obitelj, netko to kao napušta da bi bio u ašramu ili nekom duhovnom kolektivu, ali opet je to kolektiv kao odraz potrebe za lažnom sigurnosti. Najveće ludilo je što matriksov sustav porobljavanja igra upravo na taj strah od samobivstvovanja, samostalnosti u čovjeku, igra na unutarnjeg vraga i ranu koja bi se „povezala“.

S druge strane, ideal bi bio kolektiv od samostalnih ocjelovljenih individua što se povezuju po svijesti, ali kako Tarot kaže da potopimo ideale, evo odmah ću: očito je cilj i izazov ne računati s tim, nego se pobrinuti za sebe, pa s drugim pokorenim svijetom funkcionirati kao turist iz svog carstva (PAŽ MAČEVA, CARICA) – štiti s bajonetom i lovačkim psom s svoje imanje (život, integritet), a unutar zidina njegovati vlastitu ljubav i blagostanje.E, ali, to blagostanje... Šta je to? To je naša plodnost. Kreativnost i zdravlje. A njih nema ako nam vrag sisa vrat. Ili živimo u nadi da će se „on vratiti, pa mi sretno živjeti“, pri čemu je on bilo što ili tko – ljubavnik koji je obećao, prilika koja može ili ne mora doći, neko bolje vrijeme... neko „onda“. U tome je zajeb nade – ona je iluzija. Ima ona već izlizana, narodna „nada je kurva“, u kombinaciji s „u nadi je spas“. Onda se bolje drogirati, ako već trebaš iluzije. Nada nije sada. I točka.

Sada je jedino potreba da se osamostališ – emotivno, materijalno, na svakom nivou jer ćeš se jedino tako moći centrirati. U oluji je centiranje važno jer ako se brod potapa, možda možeš iskočiti s njega. Možda ne. Ali ako si vezan, onda ne sigurno, toneš s njim. Imanje svog života – dakle poligon tijela i psihe – možeš obraniti od opijajućih utjecaja vragova društva jedino ako imaš snage da hodaš, držiš svoja oružja. A onda to znači da i stvaraš – oazu ljubavi koja tek tada ima pravi značaj bližnjima.

#analizeprognoze

0 views

COPYRIGHTS: www.elementi.info DESIGN: Dea Devidas 2010. - 2020.

  • Facebook
  • YouTube
  • Instagram