Search
  • Dea Devidas

Pomirenje moći


Na svojoj čestici moći možeš izgraditi svoje carstvo na zemlji – prolazno jer je zemaljsko, ali ipak, carstvo, mjesto gdje suvereno vladaš i stvaraš tek nakon što skineš križ sa svog dara i otključaš njegov potencijal: kažu PAŽ DINARA, KRALJICA DINARA I CAR govoreći o tome što je važno i podržano učiniti ovaj tjedan sa sobom. Što je naša čestica moći? To je naš osobni dar. Nešto tako osobito i specifično, što samo mi imamo. Kao otisak prsta - otisak duše.

Ono što preživljava predstave fizičkih inkarnacija, duhovnih transformacija i proteže se kroz prostor i vrijeme, galaksije generacija – svemire karme i gena u nama. I to je naš osobni grumen zlata. Samo, kada je nešto tako naše, blisko i unutarnje, često to uzimamo zdravo za gotovo. Mislimo da to mogu svi, ili ne primjećujemo jer nam je tako prirodno. Dok ne osvijestimo.

A često osvijestimo kroz neki problem ili blokadu, kad smo primorani pobuniti se protiv nečije vladavine ili napustiti sigurno obiteljsko gnijezdo – bilo fizičko, ili psihičko – da bi se postavili na svoje dvije noge, na neki način. Bilo da se ispetljavamo iz kompliciranog odnosa, ili tražimo načine da pokrenemo vlastiti posao. Očaji, bijesovi, i traženja pokazuju da tražimo samo jedno: svoj osobni tanjur talenata kojeg imamo iznutra, samo nam nisu jasni njegovi obrisi i sadržaj. Vlastitu ideju. A nju je zeznuto otkriti pored toliko slojeva koji je obavijaju. Možeš misliti da je tvoj način razmišljanja samo tvoj, a zapravo te iz nesvjesnog upravlja roditeljski glas, iz genetskih daljina odbijanje nekog pretka.

Zbog toga je ovaj tjedan veličanstven da se preispita moć – ona osobna. Koja je tvoja? Ako je tebi vrijednost u umjetnosti, ali je negdje nekad neki predak otjerao svog čudačkog sina zbog boemstva – zapravo iz vlastitog nerazumijevanja kreativnosti – a njegovao onog pokornoga, koji će nastavljati njegov posao po njegovim idejama jer je u trgovini više kruga nego u muzici – evo u ovdje i sad u nasljedniku blokada da bude svoj, strah da se izrazi, ovisnički odnos u kojem je s partnerom ili partnericom jer misli da mu druga osoba treba kao blagoslivatelj ideja. Tu je i pitanje obilja, koje proizlazi iz osobnog zlatnog grumena: ako u dubinama nesvjesnog postoji konflikt volja, gdje jedna kaže „idi za znanjem“, a druga „vladaj silom“, čovjek stoji u mjestu i ne zna gdje bi sa svojim talentima. Šetaju ga okolo kao vječnog šegrta. Svađa na osnovi vrijednosti je nešto vrijedno iscjeljenja: u protivnom, život provedeš na pola, stalno sumnjajući u to je li tvoja ideja vrijedna ili ostvarujući svim silama nešto što uopće nije tvoja ideja. Pomiri muške pretke među kojima je bilo prezira – ovaj djed onog djeda gledao krivo jer je ovaj prazni bogataš, a onaj prazni učenjak. Kad svaki tako misli za onoga drugoga, stradava čovjek u sad jer smatra da duhovnost ne donosi uspjeh i da je moć isključivo rezervirana za one s materijalnim resursima. Bez pojma da je suštinska moć ona – duha. Kojom se ne vlada, nego joj se služi, pa tako postaje ona.

Bitno je... i pustiti malo dijete u sebi da se izrazi i prepoznati ga kada to radi nesvjesno. Tamo gdje se duriš ili prkosiš kao ljutito petogodišnje dijete... Tamo je tvoja moć – potisnuta, uskraćena.... tamo te netko natjerao da pojedeš nešto što nije tvoje i protiv čega ti se tijelo buni, pa danas nesvjesno jer ti je volja prevladana gledaš u tuđi tanjur, spreman promijeniti svoja zlata za šaku čipsa. Koji te ideali i čiji pokreću u akciju – nešto iz emotivnog kompleksa, što je opijeni san kojeg šalju toksične memorije iz nesvjesnoga... ili prava vizija? Procjeni objektivno što možeš i što ne možeš, bez samozavaravanja: gdje je možeš potegnuti, gdje nema smisla jer je Život jači od čovjeka, pa je mudro pustiti umjesto da se boriš.

Strah, krivnja, patnja. Depresija i svi ti mehanizmi kao odraz unutarnje potrebe za padom, samouništenjem, samokažnjavanjem. Koristi ih kao vrata da ti pokažu što treba iscjeliti u sebi. Koji križ maknuti s kojeg dijela psihe, tijela, uma. Na što križ staviti i s tim završiti. Kad je ratnik u hramu, on moli za oprost ili snagu, što obično znači da je svijet u paklu. Spas je shvatiti da je čovjek nekad Čovjek, nekad čovječuljak i voziti brzinama života, kao auto – nekad potegnuti maksimalno, nekad znati usporiti na minimum, da se ozdravi slomljena psihička noga. Iscjeljenje ide riječima. Pogledaj kojima govoriš i pričaš. Koja energija govori i priča. Prijateljica ima sina i uvjerena je da je ne sluša i da je neposlušan jer stalno pruža otpor svemu što ona kaže. A ona se, objašnjava mi, stvarno trudi biti pažljiva, ne dizati glas. Istina, ona se trudi pričati mirno, ali dijete reagira na energiju: kada nakon cijelog dana trke po gradu i posla, ona njemu nešto kaže, on pruža otpor na pozadinsku tenziju koja je u riječima. Ne na riječi. Na nju nabrijanu, umornu, živčanu – tu ne želi poslušati. Kada sam joj to osvijestila, rekla je „pa da, sluša me samo kad mi nije dobro“ – jednom je bila slomljena i iskreno, u pola glasa, nešto tražila, sa zadnjim atomima snage. Mali je poslušao. Zato što je osjetio da joj je vibracija iskrena, prava. Mirna.

Elem, kojim tonom pričamo i tko priča iz nas? Možda se s partnerom ne svadimo mi, nego tko zna tko i što iz nas. Obrati pažnju na riječi, ton i ritam govora. Je li tvoj? Odražava li istinsku muziku, frekvenciju tvog pravog i punog, čistog bića? I donose li tvoje riječi mir ili kaos tuđim frekvencijama? Pitaj nekoga kome vjeruješ, s kim možeš pričati o emocijama. Piši snove kao stihove, igraj se i zapisuj poruke svog unutarnjeg čudaka.... Da se oslobodi kočnica, otključa tvoja zlatna kugla. Na istoj smo livadi trenutno svi, a u svima plamte međugeneracijski pregovori željni pomirenja. Odbačeni čudak zbog posebnosti želi svoj smiraj, vladajući otac potvrdu da je učinio najbolje za nasljedni niz iza, majke i maćehe poštovanje zbog svojih dobronamjernih savjeta. Svatko želi mirno sjesti s nečim svojim, a pokušavaju se nagoditi kroz prostore i vremena. Zato se smiri, uspori, odmori.

Gusto je i ne idu preko noći iscjeljenja emotivnih manipulacija. Ponudi oprost, a to znači pusti – sa sviješću da u konačnici svijet samo djeluje kao stabilna livada, a zapravo je cijela pozornica, skupa s nama na njoj samo zlatni pijesak. Igraj se s njim najkreativnije što možeš, ali znaj da u svakom trenu vjetar može sve otpuhati, pa zato omekšaj. I u stavovima „mog prava na to i to“, „mog zadatka“, svega „moga i tvoga“. Postoji samo život. I živiš, ako poštuješ ga. Njegov miris i ritam. Išetaj iz drama, odaj počasti, oproste i zahvalnosti i igraj se sa svojom loptom dok si na ovim livadama.

#analizeprognoze

0 views

COPYRIGHTS: www.elementi.info DESIGN: Dea Devidas 2010. - 2020.

  • Facebook
  • YouTube
  • Instagram