Ples na Kolu Života

Jedino ulazak novog u život može transformirati, ne postoji drugačiji način. Dopustite li novom da uđe, nikada više nećete biti isti. Promjena je prirodna i, kroz čitavu Vječnost i civilizacije Zemlje, odražava jedini postojan zakon življenja.

Novo nikada ne dolazi iznutra, uvijek stiže izvana, kao impuls Postojanja razvoju bića: zato je, na neki način, u sukobu sa čovjekom, uslijed kojeg on osjeća kao lagani strah od novoga. A on je, u stvari, sasvim prirodan - kada živiš na određen način, s postojećim mislima i stvoriš ugodan život na svojim uvjerenjima , ono što kuca na vrata je izazov: dopustite li da uđe, nikada više nećete biti isti. Ego to doživljava rizično – s novim, nikada ne znaš kako će se stvari odvijati, ugodno ili neugodno. Jer, novo je nepoznato. A, opet, ne možeš ni odbiti novo jer, čim je stiglo, znači da je vrijeme da otpadne staro – koje nije ispunilo sva očekivanja i nadanja. Na staro se čovjek, kakvo god bilo, navikne: zbog toga postoji svojevrstan energetski otpor da osoba promijeni stari nezadovoljavajući postao, ljubavni odnos, vlastito uvjerenje... Sama naznaka pojave budi otpor: duša ju je dozvala, biće zna da je vrijeme za promjenu, ali ipak.... Ego se buni, opravdava i izmišlja milijun razloga da je ne prihvati – čak ih materijalizira. A onda dođe do točke u kojoj stvarno nema gdje, nego mora izvesti promjenu: obično se zbog toga kaže da je nečiji razvoj počeo tek nakon dramatičnog ili bolnog događaja u živou. Jednostavno, došlo se do granice. No, ne mora biti tako. Razvoj ne mora biti posljedica krajnje točke (obično neke traume ili drame) nakon koje više nema vrdanja, nego je promjena jedina moguća. Ona se može događati sponatno i prirodno, kao izmjena dana i noći, ili godišnjih doba. O tome kako osvijestiti da je pravi trenutak promjene, i kako postići najbolje i najugodnije u njoj, u Tarotu govori Sreća. Razumjeti novo znači razumjeti Život koji se sastoji od mijene, što je vječna istina o kojoj govore sva znanja svih civilizacija. U tijelu se to odražava također, svakog trenutka, kroz anaboličke i kataboličke procese – uisitnu, opremljeni smo najjačim vozilom za promjenu. Ono samo je prolazi, potpuno usklađeno s ritmovima života. Pa tko je onda priječi tako grčevito? Ego, cijeli sustav koncepata i uvjerenja (često ograničavajućih), kojeg je strah avanture. A ipak, dovoljno je svjestan da ga staro ne zadovoljava. Staro, ono što se ponavlja u istom ritumu iz dana u dan, postoja dosadno, a čovjeka čini robotom: jer, sve što ostaje fiksirano u nemijeni postaje pakao.. Za izići iz njega i prihvatiti novo je potrebna hrabrost: zbog toga je svijet pun kukavica, ljudi koji su se prestali razvijati. Jer, kukavica se pred svakom novom prilikom, koja znači rast, preplašeno povlači na stari kolosijek. A tako je zbog zaglavljenosti u umu: um nije nikada ov, on je skup starog. No, iako je um sklon ignorirati mijene prirode i zaboraviti Postojanje, Postojanje nikada ne zaboravlja čovjeka te ga, kao majka voljeno dijete, gura preko njegovih vlastitih umišljenih ograničenja. Svijet treba čovjeka kao mašinu, jer je sustavu stalo do efikasnosti: otuda razni sistemi održavanja čovjeka u ovisnosti o starom. No, duša želi retnog čovjeka, životnoga koji je potpuno nemehaničan i nepredvidiv – svakog jutra novi. I zato, vrijedi prihvatiti novo: ono transformira, otvara i obogaćuje. Osluškivati ritam Života i plesati s njim, znači razvijati se i rasti. Jer, Život ima spremne neočekivane poklone i mogućnosti: da ih primijetimo, trebamo biti budni.

COPYRIGHTS: www.elementi.info DESIGN: Dea Devidas 2010. - 2020.

  • Facebook
  • YouTube
  • Instagram