Sveti zadatak Duše

7.8.2010

Samo je jedan jedini razlog zbog kojeg se u vječnosti vraćamo u tijelo: dharma. Poznata i kao misija, sveti zadatak duše, osobno poslanje... Radi se o Onome što razvija Osobu u Bogoosobu, bila to profesija, stini zadaci, stav, vježba...

 

* iz moje knjige SVJETLA

 

Puno je teorija Poslanja – svaka religija ima svoje objašnjenje. Neka su opća – „biti dobar kršćanin i ne činiti drugome što ne želiš da tebi drugi čine“ – i više se odnose na uputu kako ispravno slijediti Stazu Ispravnosti nego li na to Što je Duši konkretno učiniti na njoj. Druga su briljantno precizna – vedsko znanje, kroz parabole i metafore – detaljno priča o dharmi, Zadatku Junaka kojeg mu je Sudbina dodijelila zbog... spašavanja Svemira. 
Spašavanje Svemira zvuči romantično i bajkovito, pa – shvatimo li to bukvalno – riskiramo da zanemarimo Istinitost i Važnost te Istine. Ali, dharma jest upravo To: ako je, najjednostavnije rečeno, naš osobni zadatak ostvariti svoj maksimum, na taj način uistinu održavamo Svemir živim... i vječnim.

Lakše je to objasniti Svjetlom: ako je nečija dharma da svijetli kroz to što radi – pjevač kroz pjesmu, slikar kroz sliku – onda je ostvarenje njegovog maksimalnog Svjetla bitno za stalno, neprekinuo svjetljenje cijelog Univerzuma. Jednako je i s tamom – znam da zvuči nelagodno i da smo skloni bježati od nje – ali i ona je važan dio svemirske ravnoteže. Kao što noć treba da bi blistao dan, yin da bi postao yang... Pa je tako, u nekom smislu, možda je upravo dharma nekih hitlera pokrenuti novi val svjetla i majki tereza... 
Jasno, sve to izgleda divno na razini filozofskih promišljanja, no bolna je ta smjena polariteta – obrtaj – u tijelu i psihinim prostranstvima. No, ipak,
 Duši je svejedno: rođena kao gladan u Africi ili bogat u Švicarskoj, nju ne pogađa patnja onako kako boli čovjeka. Ona je, jednostavno, odabrala iskustvo kroz kojeg se može dalje razvijati. Jer, sve jest Jedno. Ne postoji duhovni svijet razdvojen od materijalnoga: kreacija je Jedna, a duhovne (finije) i materijalne (grublje, gušće) dimenzije predstavljaju krajnje polaritete te Cjeline.
Spustivši se s visina u nizine (tijelo), Duša otkriva novu dimenziju postojanja. Na njenom Izvoru je sve beskrajno blaženstvo – satchitaananda (ushit mira, sjaja i Vječne Istine). Frekvencija titraja je toliko sitna, profinjena, da je sve Vječni Sklad – besstrasni užitak Postojanja. U toj je dimenziji sve jasno, sve čisto, nema dvojnosti (pa time ni dilema), nema ničega jer Sve Jest, Samo po Sebi – Samo... Raj. S druge strane, na nižim planovima postojanja je akcija – Zemlja je gusta, stvari nisu momentalne, i treba ih čekati... Pa što, pobogu, natjera Dušu da iz tako blaženih stanja dođe u carstvo Vraga (Vrag u Tarotu predstavlja Zemaljski plan življenja). Izazov, da. Izazov da se blaženstvo iz bivanja u stanju Jednoga/Izvora DOŽIVI u tijelu, u fizičkim razinama.... prenese na taj Plan Postojanja. A na njemu, onda, kreće... zamamniji izazov Vraga... iskušenja tanga, drame, ambicije, uspjeha...

 

E, i tako se zavrti samsara – Kotač Sreće, Kolo umiranja i rađanja, Splet karme i dharme... Sve to, potrebno Duši da odigra Igru Inkarnacijskog Ciklusa. Ne zato da bi bila „još savršenija“ – jer jest savršena – nego da bi iskustvo savršenstva prenijela u Zemaljski plan, i tako mu frekvenciju (eon po eon) uzdizala. Sve, jasno, sa ciljem beskrajnog života Svemira. 
Unutar tog savršenog Orkestra Svemira, svaka nota je za Simfoniju Življenja bitna. I tu dolazimo do pojma dharma. O njemu se – kao o mnogim tajanstvenim duhovnim pojmovima – puno priča, a malo zna. No, ipak, mnogo može rasvijetliti Tarot - ipak on prestavlja Mudrost Vjekova... 
Da nema vražjeg – za evoluciju blagoslovljenog – Izazova – priča bi bila jednostavna (ali to onda ne bi bila zemaljska priča). Dakle, duša bi – hopla – došla u tijelo, obavila svoje i vratila se na Izvor oplemenjena. Točka. E, ali, rekosmo, Zemlja je gusta. Stvari su spore: od trenutka Uvida u Želju do njenog Ostvarenja, nekad prolaze stoljeća, nekad je potrebno izmijeniti mnogo odjeća (tijela) da se ostvari inicijalna Namjera. Je, sada smo u trenu ubrzavanja, ali koliko je života (inkarnacija) trebalo da dođemo do njega? Uglavnom, na tom putu – od Zadatka do Ostvarenja i svoj toj izmjeni tijela – dogodi se mnogo promjena. Mnogo izazova koji zamute želju, ili uslijed kojih ih zaboravimo, ili padova i skretanja koji nas toliko isprepadaju da stoljećima niti ne pomislimo (od frke) na svoj Prvotni Zadatak....
Pa ipak, Duša ne zaboravlja... Podsjeća kočijaša na Cilj dogovoren iznad vremensko-prostornog kontinuuma. To lijepo oslikava metafora u kojoj kočija predstavlja tijelo, kočijaš Ego, konji impulse, uzde vladanje njima, a putnik u kočiji Dušu, Onu koja Zna. Kočijaš može nakratko preuzeti suštinsko kormilo – pa izbjegavati neke staze od straha, ili voziti stranputicama zbog kratkoročnog užitka, vođen podivljalim konjima.... Ali Putnik (Duša) kad tad javi da je došao Trenutak Ostvarenja. 
Kočija na Putu Ostvarenja
O tome govori Kočija Tarota. Predstavlja upravo taj trenutak kada Svemir-Božansko-Postojanje Jedno najavljuje „sad si spreman.... događa se obrtaj... zadnji repovi karme se odrađuju, a dharma se oslobađa... siguran si – kreći sad!“ Siguran si – znači da je odrađen onaj kvantum karme koji je služio kao učenje i priprema za Ostvarenje Zadatka. Jer, karma i dharma često idu ruku pod ruku.
Linearno gledano, u prvoj fazi života čovjek „oslobađa karmu“, da bi pripremio „put dharme“, no stvari nisu tako odvojene. Zapravo, sasvim su isprepletene. 
Sve, gledano lokalno, počinje Rođenjem, u Obitelji (zbog toga Kočiju astrološki predstavlja znak Raka, kardinalna Voda koja Obitelj pokreće i čuva). Karmu i dharmu nam prenose roditelji, energetski i fiziološki. Nine Star Ki (kinesko-japanski sustav promatranja energetskog toka) govori o tome kako od Oca naslijeđujemo duhovni potencijal, a od majke zemaljski. To potvrđuje Tarot, položajem Kočije na Stazi Manifestiranja Božanskoga, gledanog kabalističkim pristupom Stvaranja Svega što Jest: Kočija, tako, povezuje Binah i Geburah, Sefirote na Drvetu Života s njegove Majčine strane, yin strane, prenoseći tako Veliku Vodu u onu njezinu fazu u kojoj će se promijeniti i usavršiti, za Sklad Svjetova. Jer se, naravno, kroz majčinu Vodu u tijelu rađamo...
Konkreto rečeno – u inkarnacijama, od oca dobivamo potencijal za dharmu, a od majke naslijeđujemo karmu. U svakodnevnoj dinamici, to se ispoljava obrnuto: majka nas, praktičnim djelima i energijom, podržava u ostvarenju dharme, a otac pokreće karmičko čišćenje (potrebno za Ostvarenje). Ravnoteža, da...
I sad, to na primjeru ovako izgleda: moja klijentica je od majke naslijeda izniman talent slikanja. Majka ju je čak naučila tehnikama, otvorila joj vrata umjetnika svih sfera. Pa ipak, otac joj je razvijao taj potencijal – ne izravno, ali indirektno, vodeći je u kazališta, pričajući joj bajke, komentirajući s njom vizije života. Majka ju je odmalena podržavala da hrabro skoči i slika, bude najbolja i uspije živjeti od toga. Ali otac se hvatao za glavu od toga. Na njegovo je inzistiranje diplomirala ekonomiju (da ima od čega živjeti jer slikari umiru od gladi) i dan danas, kada se žena stvarno živi od slikanja, iz njega izviru strah i skepsa (jasno, taj je dio povezan s njegovom karmom). No, poanta je čudesno ispreplitanje energija. 
Da, dharma se pokazuje vrlo rano. U obitelji. Iako joj obitelj ne mora nužno biti poticaj – vrlo je čest suprotni scenarij, u obliku prepreka. Tada je to spomenuta karma koju treba očistiti: ostati dosljedan sebi i svojim željama, čak i kada djeluje da je cijelo pleme protiv toga. To nije lako, kad si mlad, i nije ti jasno koja je svrha... i vjeruješ odraslima... Pa, ipak, djeca znaju više nego se misli – svoju dharmu osjeća od rođenja, a artikuliraju je u ranoj mladosti. Zato nije slučajan izbor igračaka, karnevalskih odijela... Duša zna... I, što ranije svoje poslanje krene ostvarivati – sjetite se Mozarta – to je sigurnija njezina povezanost sa Savršenstvom tokom cijelog Života. 

 

 

​I o tome govori Kočija... Ono prema čemu Biće zarana osjeća ljubav, što mu budi emocije i što ga „rastura“ od dubina... je njegova dharma. Energoterapeuti i vidovnjaci kroz povijest pričaju o tome kako se specifičan zadatak dogovara prije rođenja na višim razinama. Potom se biće „opremi“ s talentima potrebnim za ostvarenje, a u skladu s treningom koje ima proći, i biranim „preprekama“. Moji uvidi to potvrđuju: zadatku ostvarenja se pridružuju i Vodiči raznih razina. Onoliko ih je koliko duša treba za Ostvarenje Poslanja. Među njima su anđeli te različite Elementarne Inteligencije svih sfera (s pripadajućim Energetskim potencijalima). Gledano fizičkim očima čovjeka, doživljavamo ih kao Učitelje ili, u vizijama, kroz razne arhetipske Likove (bilo totemske, s licima životinja, ili kroz obličja šamana, vila, svećenika...). Sve u svemu, tu su – i... to ne samo dohvatljivi astalnim projekcijama i vježbama uzdizanja duha... nego u Impulsima. U onim Konjima koji vode kočiju, s početka... 
Jer, impulsi i strasti presuđuju Put Ostvarenja: nezaustavljivo vuku na njega, ali i podivljalo bježe... kad je – iz osobnog razloga – zaokret potreban. U pravilu je
dharma dvostruka: osobna i nadosobna. Osobna podrazumijeva nešto što treba ostvariti sa sobom, može djelovati kao sitnica. No, upravo o njoj ovisi ostvarenje Svjetske, Nadosobne – one koja se tiče Svjetskog Služenja. Tako nečija individualna dharma ima biti ostvarenje vlastitog fokusa – uređenog i organiziranog načina življenja i razmišljanja. Tek kad to postigne sa sobom, može ostvariti svoju svjetsku dharmu – a ta je, da postignutim fokusom, podari svijetu obilje svjetla iz svojih umjetničkih djela. 
Vede kažu da se karma oslobađa jedino u tijelu pojedinca. Što se često tumači da jedino kroz teškoće zemaljskog života i prateća iskustva, psiha oslobađa zastarjele obrasce i koncepte, te dostiže nevezanost i mogućnost stvaranja. No, činjenica je da je Božansko iznimno pravedno i puno ljubavi: karma jest u tijelu, fizički, a tako i dharma. Skrivene su u organima i slojevima tijela, fizičkog i auričnog. Pokretanjem energetskog toka u njima, oslobađa se karma, i dharma. Zbog toga su najsigurniji putevi do Samoostvarenja svi oni koji uključuju pokret i dah i meditaciju– s ozbirom da takve tehnike najintenzivnije bude Svjetlo Istine svakog čovjeka. 
Sve u svemu, za dharmu jest potrebna priprema. Ona se sastoji u ovladavanju vlastitim emocijama i stjecanju kombinacije zahvalnosti (poniznosti) i samopouzdanja. Tek tada je Kočija spremna za istupanje u Svijet: pobijediti na bojnom polju Kuruksetri (polju dualnosti i suprotnosti) može jedino ona Kočija (Duša) koju vodi Krishna (čista Svijest Božanskoga). Njena je Pobjeda Njeno ostvarenja, a opet, ostvareno za Slavu Svemira. To je Dharma Čovjeka: kad mu je Duša svoja, Ujednjena i Manifestirana. 

 

 

* Ki Tarot Očitanje dharme istražuju zašto smo tu, što je naš zadatak samoostvarenja osobno i globalno, a dogovor o njima je na devidas.dea@gmail.com i dea.devidas@mail.com

Please reload

COPYRIGHTS: www.elementi.info DESIGN: Dea Devidas 2010. - 2019.

  • Facebook
  • YouTube
  • Instagram