Previše Priče

21.11.2010

Kao i u svemu drugome, tao mudraci ovime prenose vrlo praktičnu uputu koja se odnosi na štednju energije. Grlo i grlena čakra su, prema njihovom tisućljetnom iskustvu, najveći „potrošači“ energije.

 

​U taoističkoj iscjeliteljskoj praksi, postoji jedan bitan savjet koji se prenosi, a kaže: odmah nakon buđenja, mudro je šutjeti, barem nekih pola sata. 
Kao i u svemu drugome, tao mudraci ovime prenose vrlo praktičnu uputu koja se odnosi na štednju energije. Grlo i grlena čakra su, prema njihovom tisućljetnom iskustvu, najveći „potrošači“ energije. U smislu da najviše čovjekove energije, najbrže iscuri upravo kroz govor. Zbog toga se otvaranje ove čakre savjetuje kao posljednje, a postoji cijeli niz tehnika zadržavanja tj. očuvanja ove energije. Kako je ujutro čovjek najosjetljiviji, jer je buđenjem došao iz jedne stvarnosti (realiteta svijesti) u drugi (budno stanje) – što svi znaju iz iskustva jer im, u pravilu, ujutro treba više vremena da „dođu sebi“ – uputno je čuvati u snu novoobnovljenu nergiju. 
No, osim po buđenju, ovome svjedočite i u svakodnevici: ukoliko, recimo, imate cijeli dan sastanaka na kojima morate pričati, navečer ste „strgani“, iako se niste fizički umorili, jedva govorite, zar ne? To je to – kroz grlo vam se dogodio velik odljev energije. 
Ako, općenito, obratite pažnju na govorenje, vidjet ćete da previše pričamo. Primjerice, dođemo iz dućana, i kad ustanovimo da smo nešto zaboravili kupiti, u pravilu to verbalizirano. Naravno, neće se čovjek umoriti od jednog poklika, no puno je u danu tih „po jedan“ vokalizacija. Pogledate li dublje, zapravo stalno „meljemo“. U redu, ponekad imamo puno toga za reći, ali suštinski – ne odražava li stalno klepetenje zapravo nemiran um? Misao dođe, izazove neki nemir i jezik, po navici, odmah krene u akciju. Trošimo se na gluposti – od komentara da smo „svakom loncu poklopac“ na dalje. Priča, priča, priča... Jedan mudar čovjek je rekao kako bi se puno manje govorilo kada bi se riječi plaćale, i to je dobar kriterij procjene vrijednosti onoga što se treba, i što se ne treba reći. 
S druge strane, stalno imamo potrebe za verbalnim potvrdama i razjašnjavanjima stvari. Svi stalno govore i, zapravo, toliko je buke. Znate li onu situaciju kada upoznate nekoga, pa iscrpite teme i dođete do točke tišine u komunikaciji? Devedeset posto ljudi ne može u miru podnijeti tu tišinu nego krene nešto pričati, priče radi. Blebetanje odražava strah. 
Imam klijenticu koja verbalnim ekspresijama ljubavi zasipa partnera cijelo vrijeme. Dio tog mehanizma ima veze s njezinom prirodom, usitinu je čista ljubav i potrebno joj je takvo davanje da bi se izrazila. Ali, u dvadeset posto takvog ponašanje se pokazuje njezin strah „je li sve u redu? Što misli...“ I kako bi to provjerila, sondira teren kod partnera stalnim slatkim ljubavnim izjavama. 
U partnerstvu se, zapravo, zakon tišine najbolje vidi: najskladniji partneri nisu oni koji imaju mnogo tema o kojima mogu pričati do kasno u noć, nego oni koji mogu u miru šutjeti i razumjeti se u tišini. 
U tradicionalnoj kineskoj medicini, govor se povezuje sa srcem, koje nosi svijest. Pretjerana potreba za govorom zapravo upućuje na nemir u svijesti, nedostatak jasnoće.

 

Istina iz Tišine

 

Praksa vedske yoge također obraća veliku pozornost šutnji, no s drugim usmjerenjem: svrha joj je umirivanje uma. U svim tradicijama postoje zavjeti šutnje, i vrlo su intenzivni kao vježba duhovnog samoosvjetljenja. Ako ste ikada promatrali grupu koja je na nekom od takvih programa, točno vidite kako ide nemir: prvih dana, šute fizički, ali se dopisuju papirićima. Što, jasno, nije šutnja jer tišina nisu čvrsto stisnute usnice nego mir i odvajanje od vanjske buke i potrebe da se, makar i svojim govorom, bude dio nje. Kako vrijeme odmiče, obično počinju procesi, vrlo intenzivni – gradirajući, dođete do točke da mislite da ćete poludjeti. Jer, što se događa: govorno povezivanje je jedan od načina na koji si Ego potvrđuje važnost i, još bitnije, povezanost s drugima. Kada nema taj osjećaj zadovoljen, počinje „ludjeti“ jer mu nedostaje konstantna potvrda da je živ, i stvaran. Počinje se rasplinjavati – jasno, ne cijeli, ali onaj najgrozničaviji dio koji traži druge da kroz razgovor s njima sebi dokaže sebe. 
I tu kreću tzv. procesi: počnu se dizati bijesovi, tuge, nemiri... Zato, među ostalim, ljudi ne vole šutjeti. Dovoljno je svega nekoliko trenutaka tišine da Istina krene. I, u tom je smislu druženje sa Sobom izazov: nekad ćete sresti cvijeće i leptiriće, ali ne prije nego ispljevite korove, u obliku neugodnih materijala koji mogu izići kad se um umiri. A tišina ga umiruje najbrže. I tako otvara vrata Istini trenutka da se iskaže.

 

Energija Riječi

 

Spomenuta potrošnja energije kroz govor i grlenu čakru nema samo posljedicu na to da, ako pretjerate, promuknete. Posljedice su dalekosežnije – dio energije se kroz priču potroši tako da ga ne ostane za materijalnu realizaciju. Tome, recimo, svjedoče ljudi koji oduševljeno pričaju o svojim planovima drugima, a potom im počne zapinjati sama provedba. U stvari, pričajući ostvare cijeli plan na astralu, višim razinama svijesti, a zatim nemaju energije za spuštanje toga na materijalni plan. Kada se tome priključe tuđi nesvjesni obrasci (često saboterski), „okinuti“ enegijom ushita o planu – rezultat je nikakav. 
Jasno, sve ovo je dobro znati ne da biste revolucionarno objavili šutnju, nego osvijestili vrijednost svojih riječi. Napravite test, pokušajte pola sata šutjeti u cijelosti. Vidjet ćete rezultate. Slušajte svoj um, pritom, gledajte svoje osjećaje i, naravno, dišite. Vidjet ćete koliko su vaše riječi moćne i dragocjene. Vremenom ćete ih početi cijeniti kao čestice energije. A tada ćete ih prestati rasipati, što znači da ćete prestati rasipati Sebe. Komunikacija će vam se pročistiti sa sobom, i svima, a „iscprljivači“ će otpasti. I to je to: tišina će vam, kao najvjerniji saveznik, donositi istinu, ispravne uvide i mir. 

 

Please reload

COPYRIGHTS: www.elementi.info DESIGN: Dea Devidas 2010. - 2019.

  • Facebook
  • YouTube
  • Instagram