Sve ili Ništa

Točka obrata u Ženskom Nesvjesnom: Obrazac potiskivanja svojih potreba počeo je izlaziti van: oduvijek je, naravno, bilo čišćenja odnosa i žena koje bi se, nakon x-godišnje ljubavne veze, probudile i shvatile da neće više tako-i-tako. No, sada se oslobađa nova razina ovoga.


Ono što se sada događa je istinsko oslobađanje obrasca ljubavnog kompromisa, ljubavne trgovine. On je svima poznat: ide otprilike ovako (svaka žena ima drugu vrstu kompenziranja, no suština je ista) – „ne treba mi kupovati skupe darove, vidi kako me slatko grli i voli...“, „ne treba mi izgovarati ljubavne riječi, on nije taj tip, ali vidi kako mi uvijek pomaže u praktičnim stvarima“...

Problem je u odricanju nečeg što ženi znači. Dakle, jednoj mojoj klijentici znači da joj partner verbalno izražava ljubav. On nju stvarno voli i to pokazuje na milijun drugih načina. No njoj znači zagrljaj i svako-toliko, neki kompliment ili verbalni izraz ljubav. Ali on „nije taj tip“. Ona je to rano shvatila i odlučila ga na pritiskati. Dapače, cijeloj je stvari pristupila svjesno: „ok, moje traženje da on govori nježnosti je moje očekivanje. A ljubav nije ispunjavanje tuđih očekivanja. Znači ja ću nadići svoje očekivanje, meditacijom i disanjima.“ I tako je ona vrlo iskreno donijela tu odluku i sasvim lijepo tri godine neočekivala. Na površini, stvar je bila čista – veza je funkcionirala besprijekorno. Kao divna kruška koja izvana izgleda savršena. Ali crv ju je nagrizao iznutra. Upoznala sam je u trenu u kojem je „pukla“ – jedna od onih faza u kojima je partner trebao povlačenje u svoju „špilju“, a ona iskren razgovor. U našem susretu, izišao je ocean njezinih suza – bila je, u stvari, iznenađena: „ne mogu vjerovati da plačem zbog toga“, govorila je, „mislila sam da sam to izdisala i optustila, da me ne boli...“.

Ispalo je da je ne boli njezino očekivanje, nego činjenica da je uvidjela kako je partner negdje ne poštuje – ako ona poštuje njegovu nepotrebu da bude verbalno i komunikacijski nježan, onda bi on barem mogao malo poštovati njenu potrebu za tim, pa joj tu i tamo uputiti koje „divna si“ i „volim te“. I tako se iskristalizirao glavni problem odnosa – poštovanje, uz ljubav. Često smo u stanju, kad nekog volimo, zanemariti dimenziju poštovanja te osobe. Doživimo je kao ormar, uzmemo zdravo za gotovo i... ne trebamo se truditi da je poštujemo jer je, kao, volimo. Gotovo. Put u pakao. Odnosno, pakao sam. Jer, jedno je ispunjavati hireve, a drugo iskazivati poštovanje – granica je tanahna, a razlika planetarna.

A kako dođe do tog nepoštovanja? U suštini, stvaraju ga same žene. Molim vas, nemojte poludjeti na mene zbog ovoga: ali dresirane smo stoljećima, kroz kolektivno nesvjesno na to. „Ljubav ne traži ništa „ je, primjerice, jedna od najizokrenutijih istina upotrijebljenja na štetu ženskog traženja. Što je žensko traženje: to je moment u kojem žena, na samom početku, stvara dugotrajan obrazac ponašanja prema sebi. A većina žena – u samom početku – ima automatizam „kakav je takav je , drži ga ne daj ga jer je muškarac“. Hoću reći, olakšava mu pristup maksimalno, sva sretna da joj bar netko poklanja neku pažnju. Ovo je krajnji i karikirani primjer, no činjenica je da žene većinom popuštaju od početka.

To samo po sebi nije dobro ni loše – to je ženska priroda. Razumijevanje. I sve je ok dok uz lice Razumijevanja funkcionira njegovo naličje – a to je Strogost. Fina ravnoteža. No tu Strogost žena obično ispoljava rijetko, ili tek kad se čaša njenog strpljenja prelila. Američki konzumerizam, koliko god bio jadan, ima nekoliko dobrih fora na tu temu. Jedna je poznata kao princip „play hard-to-get“, a govori o zapravo suštinskom pravilu prema kojem se žena treba od starta odnosa s muškarcem ponašati kao da ju je „teško za dobiti“. Naravno, ovo je otišlo u krivom smjeru i završilo na razini „pravi se nedodirljiva da bi te volio“. No, to nije poanta: stvar je u tome da žena treba imati snagu da otpočetka pokaže što joj znači i to traži, nježno i fino (u skladu sa svojom prirodom). Jer, muškarcu treba reći, i on će joj to pružiti. Ako ne traži, ne da neće dobiti, nego će dobiti muškarčevo ponašanje temeljeno na prvotnom „ne treba joj“, a to će je vremenom toliko ispovrijeđivati (na tiho) da će se jednom probuditi razorena srca, i „prazna kao isprana krpa“ (kako je rekla jedna od žena s kojima sam radila).

Primjer za to je prekrasna mlada klijentica koju sam upoznala ovog Božića. Pukla je jer joj dragi nije kupio nikakav dar – nema novaca i guše ga krediti. Rekla je „vidi, stvarno mi ne treba dijamant, ali mogao je uzeti pet kuna, kupiti čokoladu i reći ovo ti je od mene.“ Ali, nije se ni sjetio, ni osjetio potrebu da učini bilo što. Zašto? Jer nije ni trebao. Znao je da može proći s dva, tri šarmantna osmijeha, dobrom forom, seksom i zagrljajem. Jer bi je tako „dobio“ puno puta do sad. U biti, ona se sama na to dobila. Ali vulkan iznutra je kuhao. I okinuo na kapi prelijevanja – običan božićni dar. Plakala je, ne zbog nedobivene čokolade, nego zbog toga što nije mislio, nije je poštovao toliko da... ubere tri šibe, zamoli tetu u cvjećarni da ih pošprica zlatnim sprejem i napisao poruku. NIJE SE TRUDIO.


Odnosi, odraz Života


I sad, ženama je dosta netruda. Bude se i shvaćaju „da, same smo ga inicirale, ali želimo promjenu“. Sva ova priča se odvija u okviru ljubavnih odnosa jer oni, zapravo, najvjernije pokazuju ženin stav prema Sebi – u cijelosti, u svim sferama života. Nemojte se dati prevariti ako netko na van izgleda kao uspješna poslovna osoba, a odnos je ovakav, s neispunjenom razmjenom poštovanja. U poslu vrijede drugi principi: trgovina, pregovori i kompenzacija su jedan od mehanizama biznis uspjeha. Ali, u sferi srca – tih zakona nema. Tamo vrijedi razmjena. Ta razmjena ne znači – danas ja tebi tri, sutra ti meni, ili za pet godina, a s kamatama. Ta razmjena je ples, kontinuiran i koliko je pravenda, URAVNOTEŽENA, to se osjeća. Svaki putkad se žena osjeti „zakinuta“ – znači da razmjena nije bila skladna. Zakinuta obično znači da je previše dala, a premalo primila.

U suštini, znamo da Stvaramo svoju Stvarnost: kreiramo iskustva da bismo učili. U tom smislu, nitko nije kriv, niti prav za previše ili premalo davanja. Kruna svega je Svijest: trenutak buđenja u kojem Biće počinje shvaćati da mu, za Osobnu Cjelovitost, treba Cjelovita Razmjena.

I to je jedna od energetski promjena koja se događa u kolektivnom nesvjesnom. Važno je biti je svjestan i početi trenirati sebe, mic po mic i korak po korak, izraziti svoja... ne očekivanja, nego želje i potrebu. Jer izraženi, oni Odnose – onaj sa sobom, partnerom, prijateljima i Životom – vode više i dublje istovremeno, u predjele Istine. Gdje Čistoća formira odnos bez gluma i potiskivanja. Ples gdje se jasno razmjenjuju uloga primanja i davanja. Uvijek pobjeđuje Ravnoteža: ona je cilj, i proces. A svijest o tome je vječni Rast.

COPYRIGHTS: www.elementi.info DESIGN: Dea Devidas 2010. - 2020.

  • Facebook
  • YouTube
  • Instagram