Dan tvog ritma

Sasvim je nebitno jeste li jutarnji ili večernji tip, i treba li vam za odmor tri ili osam sati sna: ono što najviše obnavlja energiju je, suštinski, sloboda da – makar na 24 sata – odživite svoj ritam.


Oddivljate ili odspavate ga, nema veze: važno da ste, makar taj jedan dan, vi Gospodar Svog Vremena. Naravno, kako, kad se radi od osam do kad-već-ne, skuplja djecu iz vrtića ili vozi na posliješkolske hobije? Kako, kad na kraju svega preostane jedan tjedni dan za predah u kojem si preumoran da napraviš išta od željenoga... E, da, ali – BLAŽENO ALI: ima caka.

Ključ je da si POKLONITE, barem jednom mjesečno, najveći luksuz nad luksuzima – to je dan vašeg ritma. Konkretno, to je dan kojeg će te provesti spavajući, ili blejeći u točku, javljajući se na telefon kad hoćete, ili se ne javljajući. To je dan kojeg ćete posvetiti tako da ćete živjeti bez ritma. U kojem ćete se ponašati kao da je zadnji, ili kao da ne postoji sutra i/ili kao da je ciiiiiiiiijeli za vas. Bez „službenog“ treba-valja-mora ritma i pravila 24 sata po kojem se „zna“ kad se jede, kad se radi, kad se spava. U skladu s vlastitim ritmom - i svim njegovim hirevima: jest pizzu u 1 ujutro; preskočiti sve vježbe za poboljašnje svega što postoji. Ne odgovoriti na sve mailove. Pustiti sve da nestane. Pustiti vaš svijet, da stane, a ovaj nek se vrti dalje. Dok se vi sa sobom družite. I kad vas god napadnu demoni zamaskirani u riječi/misli „trebaa-valja-moram“ sjetite se da ih je, kao viruse, među nas ubacila palica mraka i otpuhnite ih, svjetlošću svog daha, kao vjetar. Nema treba-valja-mora sistema: ima HOĆU i MOJA JE VOLJA/ŽELJA.

U praksi je to poznato kao vrijeme za sebe. Samo, znate što je s tim problem. I vrijeme za sebe – tako postavljeno (u smislu moram svaki dan raditi duhove vježbe, trebam, ... postane svojevrstan teret). Toliko ljudi utrčava u svoju meditaciju – kao, da obavimo i to, pa jesmo. Sve se svelo na neki score. No to je problem. Svejedno je ganjate li score u meditaciji, bizzu ili bilo gdje. Ganjanje je stres, a score total stres. Jasno da je suvremena civilizacija to učinila normalnim, podvela pod „modern lifestyle“. Ali to nije lifestyle – to je više halflife, odnosno deadstyle. Jer gubite trenutak da čujete sebe, da se istinski podružite s Osobom iz ogledala. Ne morate nužno meditirati – nekima je to najljepše, ali dopustimo da to ostane stvar osobnog ukusa. Ali, bilo bi uputno naći neki svoj način za biti sa sobom. To ne znači jadati se prijateljici na kavi, makar hajde – može biti i prvi korak.

To znači suočiti se s namjerno stvorenom prazninom – dakle svojih desetak sati za igru, ako isključimo spavanje – i sa Sobom. Da, prva reakcija je obično šok. Toliko se čovjek odalečio od slobode da stvara svoje vrijeme (obično ga organiziraju drugi ljudi i obaveze) da više ne zna kud bi. No, počnite nježno – počnite s kupkom, ili tuluom za Sebe, u vlastitoj sobi. Kad, pitate? Vidite, zaboravili smo i to. Ono što je većinu našeg službenog školovanja činilo najuzbudljivijim, nisu bile petice i nove lekcije iz matematike, nego divljanja i markiranja. A modern lifestyle čini da je čovjek zaboravio markirati. Kao ne smije. Mora raditi za plaću. Pa ok, radi, ali... jedan dan mjesečno trebalo bi biti legitimno za markiranje. Pazite, ne morate slomiti ruku da bi vam liječnik napisao da ste bolesni. Kad već ne živimo u društvu koje ima svijest da možeš doći i reći „gle, trese me pad energije i trebam dan mira da se sredim“ – a da te se razumije – pa onda se, pobogu ljudi, SNAĐITE. Nitko vam ne možeš osporiti šmrcanje i.... sve druge simptome teške prehlade, zar ne?

Ok, znam da je to možda radikalno ali.... vidim toliko ljudi koji su prešli rub. Aure su im tamne. Svađaju se na javnim mjestima, da nema staklene ograde potukli bi se zbog mjesta u redu. Jel to normalno? Radi li to zdrav i smiren čovjek? Ne. A tko ga je sludio? Dobro, sustav sustavno radi na tome. Ali, zato imamo Svijest. DA kažemo ne. Ili barem uzmemo pauzu. Znam da ovo nećete provesti sutra, možda ni u dogledno vrijeme. No, kad se zaista probudite da nemate snage, ni volje – molim vas sjetite se: zabranjeno samosilovanje. Mislim, možete, ako tako nešto učite, čistite karmu, oslobađate ili neki drugi koncept. No, na kraju krajeva, pogledajte se u oči – doslovno u ogledalo – i pitajte to biće tamo osjeća li se voljeno i što mu treba. Ako vam kaže – a osjetit ćete – da mu treba jedan dan, ne pitajte koja je cijena. Hoće li koštati nadurenog šefa sutradan ili kojeg sata više posla. Jer, da se imate priliku cjenkati sa smrću, koliko bi joj novaca ponudili za još jedan sat s voljenima, a kamoli dan? Zato, dajte Si ga. Vratite sebi svoju slobodu vladanja vlastitim vremenom, makar na trenutak da – momenat po momenat – osjetite pravu Vječnost svog bića.

COPYRIGHTS: www.elementi.info DESIGN: Dea Devidas 2010. - 2020.

  • Facebook
  • YouTube
  • Instagram