Volim Te: sigurna zona

14.4.2011

SVE JE OK: PRESLAGUJE SE CIJELI VAŠ EMOTIVNI SUSTAV. Čiste se zapisi duha, bili ih svjesni ili ne, i stvara se vaša nova struktura. Sva potisnuća žrtve otpadaju da bi čovjek izronio kao Čisto Biće Svjetla. Zbog toga vam dolazi da voljenim ljudima i iskažete ljubav, otvoreno i bez zadržavanja. Jer osjećate da ste sigurni reći VOLIM TE i primiti to natrag.

 

Kada mi je, krajem prosinca lani, prekrasan Avatar, moj prijatelj i ljubav – Sai Baba, Sai Ram – poslao informaciju o svom stanju/napuštanju tijela kao simbolu promjena koje se događaju, malo sam pobjegla od nje. U stvari, nekako joj izrelativizirala značaj. Od straha, sad znam. No, poruka je ovako išla „želiš li da se vidimo dok smo još u tijelima, fizički, dođi do mene do 30.3.“. Prvo sam bila euforična i ushićena, kao što je svatko kada primi ovakvu objavu. Nije mi prva – telepatski komuniciramo od moje trinaeste godine, a kad god bi moj razum posumnjao da sam luda ili da umišljam, stigao bi od njega neki fizički dar – baš se dogodilo da netko dođe iz njegovog indijskog centra i donese za mene pregršt darova. Godinama nam se kontakt intenzivirao, odnosno ja zrelila do te mjere da ga mogu primati čisto i vjerovati porukama. Tako sam, nakon ove o 30.3. (hvala Tarotu na potvrdi datuma) – prvo počela planirati put do Putaparthija gdje je Saijev ashram. No, već se onda pokazalo da je izgledno kako neću fizički otputovati - nazvala sam Prijateljicu koja je već nekoliko puta bila kod njega, i moja čarobna Eli me podsjetila da ćemo „otići, ako bude trebalo, ali da smo ionako s njim, i da ne treba nigdje trčati jer Sai Ram ionako nije tijelo, nego frekvencija, i s tom frekvencijom Ljubavi smo uvijek, bez obzira na tjelesnu udaljenost, u Svijesti“.

 

Kako se bližio datum, postajalo je jasno da do našeg fizičkog susreta uistinu neće doći. Provjeravala sam u Eteru kakva je vibracija oko te odluke, i uvijek dobivala isti odgovor – prvo tišina, duboka, plodna, onda mudri osmijeh, pa kimanje glavom i strogo topla poruka: „tu smo… zajedno… i ti… i mi… i ja… radi… što trebaš… prenesi… svjetlo… predaj… što nosiš… i znaš… što je istina… tijelo… instrument duha… bez vezanja… za meso.. i kosti… jer mi smo… vibracija… SVJETLA“. 
 

Ovo čak nije bila ni „samo“ informacija. Nego zadatak. Znala sam što znači instrukcija i, usprkos svim strahovima i bježanjima ega, počela pripremati Instrument – radionicu čija je svrha iskusiti svoje tijelo kao instrument duha. U stvari, iskusiti svoj duh i svoje svjetlo, te tijelo kao njegov instrument. Sve u svemu, primila sam se priprema kad je stigao mail – Saijeva poruka o vremenu u kojem jesmo, i tome što se događa. Osjećala sam da je bitna, jer Sai Ram ne šalje samo tako mailove ovakvog sadržaja (pročitajteovdje). Ali, tada još nisam željela vidjeti da je fizički pozdravna.

 

Sila… je s nama, silovanje otpada

 

Govorila je o procesima koje će čovječanstvo na planeti proći, i koje zapravo već prolazi. Kao što znate, Zemlja/Gea „skače“ u višu frekvenciju (tzv. 4. Denzitet, 5. Dimenzija ili koji god koncept uzeli, svejedno je, poanta je da u svom razvojnom putu ide na novu razinu), a mi skupa s njom. Znači, kao da svi skupa idemo iz srednje škole na fakultet. U tom smislu, potrebne su pripreme – koje prolazimo kroz osobneprocese čišćenja, oslobađanja – i potom slijedi skok. Nikada ne možeš sasvim biti spreman za skok, gledaš li ga kroz naočale ljudskog uma. No, svrha skoka je da skočiš kad OSJETIŠ da je tren, a ne kad um kaže da su „svi uvjeti ispunjeni“. Nema tu logike, to je stvar EMOCIJA. Zato je upravo njihovo čišćenje – koje obilježava cijelu 2011. – ključ skoka. Preobražaja. 
 

Jer, da bi potpuno čovjek potpuno OSJETIO, emotivno tijelo mu mora biti savršeno čisto. Protočno. Da bi znao da nije umišljaj, projekcija potisnutih želja ili fantazija. Uglavnom, i Gea ima svoje emotivno tijelo. To su njene vode. Kako voda pamti, i upija svaku informaciju, tako su u vodama svijeta pohranjene sve informacije svih ikad doživljenih emocija na planeti. Sve što je itko ikada na Gei osjetio, u vodama je zapisano. I sada se to čisti. Jer, Gea skače na novu vibraciju (promjena frekvencije vrtnje/vibriranja/bivanja o kojoj cijelo vrijeme pričamo). To je kao da se svi penjemo na vrh planine, pa se u nekom trenu oslobodimo najtežeg tereta, da bi putovali lakši. 
Elem, tako se sada iz Akashe - Svega što Jest/Polja Cjelokupne Svijesti=Kolektivnog Svjesnog&Nesvjesnog - čisti najteži paket, a to je obrazac misli i osjećaja silovanja. Definirajmo pojmove:
silovanje je svako samopotiskivanje sebe, tj. svojih osjećaja. Svaki put kad vam se plakalo, a niste vrisnuli od boli iz „pristojnosti“ – bili ste „pristojni“, ali ne i „prirodni“. Izvršili ste nasilje nad Sobom; sebe silovali. I suptilnije – svaki, ali baš svaki put kad niste djelovali u skladu sa svojim osjećajem – djelovali ste iz kolektivnog kalupa Silovanja, kao samonasilnik. Jer ste potisnuli emociju koju je Sebstvo trebalo izraziti. Da bi nešto oslobodilo, spoznalo, naraslo… sebe iskazalo, na svoj način. Kiša pada, kada je potrebno, zar ne? Ne glumi pristojnost spram Sunca. 


Uglavnom, varijacije autocenzure znate – ne govorenje u odnosima, iz kojekakvih strahova od ostavljenosti i samstva, ne iskazivanje sebe u poslu, opet iz straha… i da ne nabrajamo dalje… Poanta je: kad se ne izražavamo, spontano i kako nam dolazi emocija, čisto – svoj instinkt ranjavamo. Kada se to ponašanje opetovano ponavlja, razvija se suptilna devijacija osobnosti, svojevrsna emotivna invalidnost koja se pokazuje kroz strah od ljubavi. Tome je tako jer je individualnost oštećena. A znamo: jedno je Svjetlo, a njegov izražaj Jedinstven kroz mnogo faceta. Stoga je svaka individualnost važna, bitno je da bude pročišćena kako bi svojim jedinstvenim sjajem Jedno Svjetlo provodila.

 

Ljubav=Žrtva?

 

Kako je Život pozornica, a mi glumci s ulogama, tako je čovječanstvo proteklih generacija sasvim mirno prihvatilo autocenzuru sebe pod krinkom samožrtvovanja. Pa sad malo izgubljeno šepesa, dok uči – prvo, to osloboditi i otpustiti, a zatim živjeti bez toga. 
Teret žrtvovanja… s njim dodirujemo jedan ključan koncept, oko kojeg se dosta polemizira. Jedna struja kaže da ljubav nije žrtva: ljubav nikad ne traži žrtvu, ljubav je sloboda. I to je Istina. A druga veli – ljubav se iskazuje kroz davanje, onog najmilijeg, onog najdubljeg. To davanje je svojevrsna žrtva, kao što majka sasvim prirodno, u ljubavi, hranu od sebe za svoje dijete odvoji. I to je žrtva. Ljubavna. I to je ljubav. I ovo je Istina. Naravno, već slutite, ključna je ravnoteža. A nju određuje, opet osjećaj: koja je granica prelaska? Kada žrtvovanje postaje samosilovanje, a davanje prestaje biti ljubav, a postaje ucjena i trgovina? Kad se uplete um, odnosno razum, tj. Matematika – kalkulacija. Inženjering. Sam po sebi, nije ni loš, ni dobar. Jednostavno, predstavlja svojevrsno svjesno usavršavanje sistema, kao naušnice ili kravata. Modni dodatak. No, ukoliko se u tom procesu pretjera, prijeđe granica… Detalj postaje sam sebi svrha, a slika više nije spontana, nego mehanička i lažna. 


Koja je granica za održavanje tog balansa, govori emocija. Emocije su, u ljudskom tijelu svagdje, kao i Svijest. Zbog toga služe kao besprijekorno precizan alarm za ljude i događaje, te vodstvo prilikom iscjeljivanja. Pa ipak se zna: u fizičkom i nefizičkom (auričnom) tijelu čovjeka, emocijama pripada jedna posebna sfera. Unutrašnji organi s njima najjače povezani su srce i osrčje, zatim pluća, pa zatim abdomen (gdje su smješteni reproduktivni organi) i u kojem je hvatište sakralne čakre te sjedište emotivnog tijela čovjeka (Yesod, kabalistička sefira, povezana s Mjesecom, dakle opet osjećajima).


Sve u svemu, poanta je Ljubav. Krenimo redom. Ljubav jest Svjetlo. Odnosno, svjetlo jest gradivna jedinica Univerzuma kojom se stvara, s namjerom Ljubavi (one druge nas trenutno ne interesiraju). Energiju Ljubavi Čovjek metabolizira kroz svoje tijelo, fizičko, putem aure – svog nefizičkog tijela. Energija ulazi kroz svaki atom, poru, stanicu, no „vrata“ kroz koja ulazi više se zovu čakre, akupunkturne točke te energetski kanali (meridijani, nadiji….). Imena i koncepti ovise o tradiciji, no sve tradicije planete se slažu da čovjek metabolizira univerzalnu energiju na ovaj način. Kada to iz nekog razloga (blokada razuma ili slično) prestane raditi, dio tijela reagira. Prvo reagira aura tj. nefizičko tijelo, a simptomi su klasični stupnjevi tuge (Biće tuguje jer potiskuje, to sad već znamo, jel da). Znači, simptomi su tuga, bijes, očaj i patnja kao krajnji stupanj. Kada Biće, smućeno inženjeringom razuma, i dalje ignorira, i fizičko tijelo reagira (lomovi, bolesti…). U pravilu su sve te blokade/potisnuća smještena na dva mjesta u tijelu – odnosno, tamo su najzgusnutija. Jedno je zdjelica i njeno mišićje, a drugo lopatice, i pripadajući mišići. U tkivu, mišićima i tetivama se pohranjuju emocije i u stvari su one to što vas „peče na leđima“, ili koči pokret u seksu (nesvjesni grčevi zdjelice). Radi se o tome da su to dva naša glavna osjećajna (orijentacijska) centra: donji je zemaljski i povezuje nas s planetom, Geom, i „zadužen“ je za osjećanje ljubavi prema ljudima i bližnjima. Gornji je centar, pak, srce, povezano s energijama neba i kroz njega osjećamo univerzalnu ljubav. Većina potisnutih emocija tamo je spremljena, u podjeli s pripadajućim organima. Kako se sada, rekosmo, to prazni, moguće osjećate bol u tim režnjevima, ili bilo koju promjenu koja im pripada. Primjerice, srce i srčana čakra se čiste i moguće osjećate probadanja u plućima (pluća su čuvari srca – pogledajte i fizički kako plućna krila štite srce). Zbog toga je moguće da dojučerašnji strastveni pušač odjednom kašlje k'o konj nakon samo jedne cigarete. Postajemo sve osjetljiviji, čišći, i više nam ne odgovara. Oni koji imaju alergije, kašlju više nego ikada. Alergija? Znate da nije – kako se oslobađa srce, oslobađa se i prvi naredni energetski centar tijela na kojeg ono ima utjecaj, poznat kao grlena čakra. Odnosno dio odgovoran za iskazivanje sebe: nema potiskivanja, sve izlazi van. Istovremeno se integrira i zemaljska veza – osjećate li bez „razloga“ tupu bol u abdomenu, čisti se emotivno tijelo, cijela zemaljska karma seksualnih silovanja i samosilovanja... Psihički, plačete li, ili odjednom nemate uobičajeno jak libido, dapače, nije vam do divljeg seksa (za kojim ste do nedavno ludovali)… SVE JE OK: PRESLAGUJE SE CIJELI VAŠ EMOTIVNI SUSTAV. Čiste se zapisi duha, bili ih svjesni ili ne, i stvara se vaša nova struktura. Sva potisnuća žrtve otpadaju da bi čovjek izronio kao Čisto Biće Svjetla. Zbog toga vam dolazi da voljenim ljudima i iskažete ljubav, otvoreno i bez zadržavanja. Jer osjećate da ste sigurni reći VOLIM TE i primiti to natrag.

 

Trešnja iz Japana

 

Uglavnom, na svim razinama osjećamo kako se čisti stari kalup iz kolektivne svijesti i nesvjesnog, te ga zamjenjuje ljubav. Proces jest fazan, postepen, ali korjenit i ubrzan. Zato se tako intenzivno osjeća kako se čisti, nestaje. Raspada. I zbog toga se sve trese. Kada se osjećaj oslobađa, tijelo podrhtava, zar ne? Najpoznatiji primjer su leptirići u želucu, ali ima i drugih slučajeva. Primjerice u tuzi, trese se prsni koš. Trešnja je, dakle, reakcija podrhtavanja – vibracija titra i događa se potres, izvana i iznutra. Promjena.
 Kako skače na novu vibraciju, Gea nam je i fizički pokazala. Kroz Japan. Zemlju okruženu morem. A, sjećamo se, kod Gee su vode ono što su emocije kod čovjeka. Naravno, nije Japan jedina takva zemlja, vodom okružena. Ali je posebna. Primjerice, upravo je japanski znanstvenik Masaru Emoto nakon višegodišnjih istraživanja objavio dokaze i rezultate prema kojima voda pamti informacije, pa se može programirati, za osobno i kolektivno dobro. Stare tradicije znaju to, a druidi i šamani su stoljećima radili istu stvar kroz dogovor s elementarnim bićima vode (tzv. Nimfe) i rad s njima i pripadajućim anđelima. No, Japan je to i dokazao. I ne samo to. Mnogo naprednih otkrića je došlo iz Japana, zemlje poznate po točnosti i minucioznosti. Svakog pokreta. Svaki korak, izračunat. Promišljen. I točan. Fascinantno, ali… ravnoteža se negdje narušila. Život je živ i ne može se izračunati u milimetar. Organizacija je pohvalna, ali nasilništvo nad prirodnim tokom… Dakle, inženjering je uzeo maha: vidjeli ste to kroz priče o samoubojstvima djece zbog ocjena, a odraslih zbog poslovnih rezultata, kroz dokumentarce o tome kako žive poput robota u stanovima veličine kutije šibica, kako se tamo djeca od treće godine ubacuju u sistem optimalnih poslovnih usmjerenja, a majke ne idu na bolovanje ni kad je loše njihova beba… Jasno, reda mora biti i organizacija je potrebna… Ali silovanje Života, i Prirodnog toka, uzelo je maha. Svoju djecu, počeo je jesti sustav sam.


Paradoks je maestralan: s jedne strane, Priroda se ograničava, a s druge – poštuje više nego ikada. Naime, nema zemlje na svijetu koja je toliko pažnje posvećivala Prirodnim Ljepotama. To znači da, koliko god ljudi postali robotizirani, i dalje je prva proljetna vijest u novinama bila ona o pomicanju frontecvata trešnjinog cvijeta. Dan u kojem je najavljeno da će cvjetati u određenom gradu, jedan je radnik (po dogovoru) smio okasniti na posao pet minuta, kako bi u obližnjem parku postavio stvari – karaoke, deke, hranu – za slavlje nakon posla. Gledanje Trešnjinog Cvata podrazumijevalo je izlazak iz ureda, boravak u parku i divljenje, u tišini, i pjesmi, božanskoj ljepoti. Koju trešnja odražava svojim cvatom. I božanskoj istini, o prolaznosti, koju odražava svojim krhkim laticama. To je šintoizam, službena religija Japana: božansko se, sukus je, kroz prirodu najjasnije odražava.
Na svojoj zastavi, Japan ima Sunce – da sungazea (aktivacija solarnih energija i informacija u DNK i Svijesti putem „spajanja“ na Sunce i cijeli Sunčev sistem, kroz gledanje u Sunce) i kad je kišan dan. Sve je to stvorio Japan. No, sad ide „zašto“ priča. Pogrešno je razmišljati na način „pretjerali s tehnologijom, pa evo im osveta potresa“. Jer osvete nema. Božansko ne kažnjava. Ali, uvijek se sve „vraća“ jer sve u svemiru teži ravnoteži – dakle, da se uravnoteži. Uzmeš lijevo i prije ili kasnije, treba se vratiti s desnog, da bi klatno funkcioniralo. U tom je smislu, zanimljiva priča o japanskoj karmi. 


Kaže da su postojeći Japan, naselile one Duše/ona Bića, koja su u prapovijesti zemlje - kada smo Geu kolonizirali iz drugih, vanplanetarnih sustava prije mnogo vremena – naselila ona Bića koja su radila inženjering DNK. Taj inženjering je podrazumijevao razbijanje DNK, na način da se njena struktura okljaštri do te mjere da ljudi ne mogu koristiti sve svoje moći, poput telepatije, instantnog dobivanja informacija i svih ostalih moći (sidhija… teleportacija i slično). Tako čovjek danas ima dvije zavojnice DNK, a znanost kaže da je većinski dio junk. No, ezoterična znanost i energetske tehnike koje radimo pokazuju drugačije: aktiviranje DNK vraća našu moć, jer se dvije fizički mjerljive ovojnice sviješću mogu multiplicirati, odnosno vratiti u staro stanje. 


U tom je smislu suvremeni Japan (kao dio Gee/Planete, sa svojom inteligencijom – kao što vaš neki organ ima svoju inteligenciju, a ipak funkcionira u sustavu cijelog tijela, tako zamislimo i svaku pojedinu zemlju u sklopu Geinog sustava) svjesno preuzeo karmu/zadatak uravnoteženja, i prošao kroz potres. Da bi se aktiviralo čišćenje i memorija voda planeta, a time i osjećaja. S druge strane, postoji priča da je Japan toliko uznapredovao s izumima da je postao opasan za vanplanetarne, napredno razvijene civilizacije, od kojih mu je jedna „vratila“ tako da ga je namjerno unazadila. Ako to i je slučaj, nema straha, jer je svjetlosna tehnologija neuništiva. Jednom propuštena kroz Svijest, ostaje prisutna. A zahvaljujući vodama koje pamte i svjesnim ljudima, informacija može biti pohranjena i opet aktivirana. No, čak ako pitamo koje je „zašto“ iza toga, vraćamo se na karmu. Japan se žrtvovao, za ljubav. I svijest o njoj.

 

Zen vs. Tantra

 

A ona nas se svih tiče. Jer upravo je Japan, s potiskivanjem osjećaja i inženjeringom uma – odraz autocenzure osjećaja koju sada čisti svatko od nas. Slika kolektivnog nesvjesnog: u tom smislu, svi smo mi Japanci, jer sada čistimo emotivna tijela od blokada uma (stavova „ne smiješ“ i „moraš“). Izgledno, gotovo je vrijeme zena. Zen, podsjetimo, kaže „Promatraj. Budi odvojen. Svjedoči. Ne uplići se“. No, sada nestaje distanca. Jer se Stapanje Dimenzija događa. Stoga je pristup kojeg imamo integrirati – Tantra. Tantra je „uđi u to, upleti se dok se cio ne rastočiš u Jednom, postaneš Jedno… s Ljubavlju se stopi u Ljubav i budi Ljubav“.


I to nam govori Sai Ram, Sai Baba. Od početka svog bivanja na planeti. Dakle, taman što je Japan nekako završio, i od Sai Babe stigla pozdravna poruka, 30.3. nova vijest je došla: Sai Babino tijelo je završilo u bolnici, na operaciji. SRCA. Ljudi, SRCA!!! Da, simbolika je jasna. Trenutno organizacija javlja vijesti o njegovom stanju kao stabilnom (ali tko bi vjerovao organizacijama i svom tom sistemu laži kojeg svaka institucija nužno generira), te popravku rada bubrega. Bubrezi su, podsjetimo, opet voda. Dakle, Sai Baba je Avatar. Nije jedini. Ima ih, rade u pozadini. Ali Sai Baba je preuzeo javnu karmu. Velik zadatak, kao Sri Sri Ravi Shankar. Uglavnom, Avatar znači čisto utjelovljenje Božanskoga. Ali, ne u smislu – to je on, a svi drugi trebaju klečati na koljenima, nego u smislu „evo me, pokazujem vam svojim primjerom ono što možete i vi, što jeste i vi… Protočnost, potpuna, za Energiju Izvora… čini vas Božanskima… da možete raditi čuda… materijalizirati i dematerijalizirati… stvarati i Biti.“ Kao takav, mnogo je energija preuzeo na sebe – kao Isus, za Iskupljenje. Njegovo tijelo, rekao je, pripada svima, i zemlji, pa je tijelo tako metaboliziralo emocije cijelog čovječanstva. Putem SRCA, centra čovjekovog osjećanja univerzalne ljubavi. Centra visoke svijesti koji, kad je čist i otvoren, čini da Čovjek bude BogoČovjek: čista ljubav. Bez obzira na svijest o svemu tome, vijest o Sai Babi u bolnici pokosila je tugom masu njegovih obožavatelja. Znamo da Sai Ram nije tijelo, nego vibracija, ali ipak… No, isplakivanje i val suza kojeg je vijest pokrenula, još je jedan blagoslov čišćenja Avatara. Bio u tijelu ili ne – Ljubav je djelatna. I to je jedna od njegovih poruka. 


Zanimljivo je da se sve ovo događa uoči Uskrsa – Sai Ram je duhovit, a opet pun ljubavi i poštovanja prema svim religijama svijeta. Jer, kao što kaže i živi, vjera i ljubav su iznad svih religija. A Uskrsnuće je, u stvari, Transcendencija: napuštanje tijela, kao simbola vezanosti, putovanje Svijesti u više razine. Ne moramo se držati za ruku i gledati fizički, da bismo bili zajedno i da bismo se voljeli. Shiva Om, i Om Namah Shivaia – Život vječni kroz Smrt prolaznoga. O svemu tome, govore Nositelji Frekvencija - Sai Ram, Japan, armije Svjetlosnih Rat/d/nika... Osjećamo, mreža se digla. Ljubav nas povezuje više nego ikada. I vjerujte, nema više straha. Vrijeme je za sigurno raširiti svoja krila i reći VOLIM TE kad to osjećaš. Nije važan rezultat, nije važna veza ili posesivnost, stara navada uma. Važan je osjećaj. Jer, ionako, vodimo ljubav sviješću, ne nužno tijelima. I u tome je važno vjerovati si - biti kao rijeka, teći, i plutati. Slušati Sebe i znati da smo Jedno, jer Svijest je Sveprožimajuća. I to je Ljubav.

I zato Hvala, Svima, na svakom atomu Svjetla kojeg držite i širite. Hvala, Sai Baba, jer si me naučio da sam s Tobom i bez grozničave potrebe da otputujem do Indije. Volim vas. Sai Ram

 

Please reload

COPYRIGHTS: www.elementi.info DESIGN: Dea Devidas 2010. - 2019.

  • Facebook
  • YouTube
  • Instagram