Fakat, DOSTA!!!

23.5.2011

Ljudi, dosta je bilo straha. Stvarno sad. Nemamo više vremena za takva st/r/anja. Zapravo, nikada nismo ni imali. Ali sada se to osjeća više nego ikada. Kako i zašto? Pa, Bogu hvala, došao je trenutak.

 

Tamo negdje čim prohodaš, krenu te napadati sa strahom. Ne smiješ ovo i ono, jer ćeš razljutiti roditelje ili obitelj. Ne smiješ dobiti jedinicu u školi, jer će biti drama. Moraš odmah raditi i zaraditi jer ako ne platiš račune – katastrofa. Ne smiješ jesti čokoladu i piti kavu, jer ćeš se razboljeti. I tako redom. Strah zaskače ljude iz svakog ugla. Kada sirotog čovjeka uža obitelj pošteno napuni kojekavim strahovima, uključi se i okolina. Ne smiješ imati kile previše, jer nećeš steći ljubav. Moraš imati bijesan auto, inače te neće cijeniti. Reklame, mediji, društvo. Sve satkano od moraš i ne smiješ. Sve prepuno straha, svi stisnuti, frustrirani i živčani. 
Hajde, srećom, ljudi su počeli „raditi na sebi“. Glupa je fraza, ali u nedostatku bolje... Uglavnom, osvijestili su da njihova sreća zaista ne ovisi nužno o brendu odjeće ili ičemu izvanjskom. Da je uglavnom stvar njihove odluke i SVJESNOG VOLJENJA SEBE, bez obzira na kilu više ili neku drugu smrtnu „grešku“ koju počine. I taman je krenulo. Onako, kolektivno: do mjere da je postalo popularno „raditi na sebi“ na bilo koji način. OK, kao i svaki hit i taj se trend isprostituirao – razmahala se priča o karmi, životima prošlim i budućim... prouličarile se teorije o energijama i radu, ali nema veze, krenulo je. Riječi poput „energija, vibracija i čakre“ su postale dio svakodnevnog rječnika i, sve u svemu, sve je više ljudi počelo shvaćati da u mnogim razinama imaju moć sustvaranja svog života. 
I onda, puf! 2012. Famozna priča o prijelomnoj godini, i još veća fama o njoj. Znači, podsjetimo, majanski kalendar je navodi kao zadnju kojom se mjeri vrijeme kakvo poznajemo. Nakon toga – ništa. Odnosno, ništa ne ostaje kako je bilo. I sad, tu nastaje frka. Show program. Navodno se ne zna ništa o tome što slijedi kasnije, a netko je čak lansirao priču da niti jedan vidovnjak svijeta ne može vidjeti što će biti nakon nje. Pa ipak, krenula su objašnjenja na sve strane o čuvenom 21.12.2012. kao trenutku silne promjene. Prvo ona svjetlosna – o promjeni vibracije, širenju svijesti i, zapravo, uzbudljivoj transformaciji koju Gea i čovječanstvo prolaze, u pripremi za rečeni „rok“, cijelo proteklo desetljeće. A onda se uključio, pogađate tko – Mr. Strah. Kao da već dovoljno isprepadanom i strahom izluđenom čovječanstvu nije dosta svakodnevnih „veselja“, eto novih materijala: kataklizme, planeti X, i nizovi katastrofa koji su se počeli servirati u medije šire vibraciju jeze, onako podmuklo i duboko. I, da ne zamanjka, obavezan dodatak cijelom užasu su i „kanalizacije“ materijala koji govore o reptilima i ostalim neprijateljskim vanjskim civilizacijama protiv kojih nemamo šanse. Ni milimetar. I ne možemo učiniti ništa, koliko god svjesni i svjetlosni bili jer... svi oni su napredniji, jači, bolje opremljeni, dolaze iz budućnosti... U sprezi s vodećim svjetskim zlikovcima marljivo rade na krađi ljudskih duša, otmicama djece, reprogramiranju umova dok spavamo i svemu ostalom, dok oblizujući se, čekaju rok – 2012...
I tako, taman se čovjek malo prioporavi od svih osobnih drama – nađe način da razriješi komplekse, postavi ciljeve i krene bilo kako stvarati svoj život s dozom daha i optimizma, a onda nalet „nemoguće je“. „Što god napraviš, naje.... si jer će te ili lupiti bijesni komet, ili poslije smrti svijest/dušu ukrasti napredni vanzemaljci, a i u tijelu nikad nisi siguran jer ti (imaju tehnologiju) mogu ugraditi čip kojim će te uništiti.

 

Fakat, DOSTA!!!

 

Oprostite što sad sve ovo zvuči banalno. Malo sam pojednostavila, samo da se fokusiramo na poantu. A to je, da je fakat DOSTA. Dosta je priča o strahu. Ajmo redom, sjetiti se što znamo. Temljeno, strah je blagoslov: onaj dio instinkta zahvaljujući kojem reagiramo u životno opasnoj situaciji i spasimo živu glavu. I kao takav je nužan, potreban i prirodan dio ljudske strukture, zahvaljujući kojem razaznajemo što je za nas dobro, a što ne. Na svim razinama, način razaznavanja je isti – izaziva li nešto mir, ili nemir. That's it. Mir je u redu, nemir znači – ne alarm. Jednostavno, zar ne?
Uglavnom, onda se stvar komplicira: počinje djelovati sistem. Sam po sebi, sistem nije loš, također je nužan za neku organizaciju. No, sistem ima jednu caku, a vidite je redovito na nogometnim stadionima: zove se psihologija masa. Kad se neka grupa umreži, bilo kojim povodom, poveže se – spoje se aure, energije izmiješaju, a tako prožme i svijest te psiha. Na taj način, lakše je uvjeriti masu u nešto, nego pojedinca. Zbog toga su sistemi idealni za plasiranje informacija. Bilo koje vrste. I s raznim pozadinskim namjerama. Tu se srećemo s pojmom matrix, ili kako god ćemo zvati one sile/inteligencije/stvorenja koja koriste sistem da bi putem njega manipulirali masama. 
Manipulacije su razne. Negdje vas uvjeravaju da je neki auto najbolji za vas, negdje da je neka stranka, ili deterdžent. Svejedno je. U suštini, stvar radi ovako – zamućuje se ljudima razum. Odnosno, razum je zapravo teško zamutiti jer je on po prirodi skeptičan i ima jedno zanimljivo svojstvo. A to je da je u stanju istovremeno uvidjeti za i protiv, iste stvari. Tako da ga je dugoročno teško zbuniti, ako pucate samo na njega (zato postoje kampanje i opetovano ponavljanje informacija). No, nitko nikome ne bi zamutio razum samo tehnikama uvjeravanja. Postoji dublji keč – a to je ranjavanje instinkta. 
Dakle, spomenuli smo dio instinkta poznat kao strah. Onaj zdravi, unutarnji alarm koji ne griješi, a pod ruku s intuicijom, čini vas besprijekorno najboljima za sebe, i sve oko sebe. Eeee, ALI... Tako bi bilo kad bi čovjek funkcionirao sa zdravim instinktom i svojom intuicijom. Ali ne funkcionira. Jer mu se odmalena ranjava instinkt. Ako se, kojim slučajem, sretno provuče do šeste godine – sistem se uključi u osnovnoj školi i krene pumpati strah na sve strane. Znači, unutarnji kompas se ranjava overloadanjem „razloga“ za strah. Tako da se čovjek, do prosječno svoje četrdesete godine života, dovede do stanja da jednakim stresom reagira na psa koji prijeti da ga ugrize i prolijevanje soka po tastaturi. Jel to prirodno? Znamo da nije, ali ipak zadivljamo. Ljudi, strah nas je zgrabio. Previše. I vrijeme je da ga eliminiramo. Zauvijek.

 

Karma i Svemir

 

Dakle, u toj avanturi, imamo dvije glavne razine s kojima radimo. Osobna i Opća. Osobna podrazumijeva individualni sklop u kojem ima svega: psiholoških uvjerenja proizišlih što iz odgoja, što ih sjećanja na druge/paralelne živote, što izgrađenih i/ili umjetno stvorenih fikcija... Opća se, pak, odnosi na kolektivnu svijest i nesvijest. Obje razine su umrežene. Zato je moguće da vi na osobnoj sasvim fino počistite svoje košmare – oslobodite traume rođenja, oprostite sebi, roditeljima, svima oko sebe, redovito radite yogu, rei ki i što-sve-već-ne, a onda svako toliko tresnete u neku mračnu jamu od raspoloženja. Naravno, to je dio Života, i karme: svaki rast znači dolazak na novu razinu gdje, opet, krećete ispočetka. Tako da su svi procesi normalni. No, u suštini putem svijesti smo svi umreženi i kolektivno tj. opće djeluje na individualno. Zato pojedinci mogu mijenjati svijet, ali i svijet utječe na svakog čovjeka. I, nema izolacije. Bježanje u špilju neće vas izolirati, osim što će stvoriti iluziju da ste se odvojili. Ali, nema odvajanja. Jer je sve povezano. Odnosno, sve je Jedno. 
Ta činjenica je ključ za razumijevanje utjecaja, njegovo mijenjanje te nadvladavanje straha koji se njime ucjepljuje. Znači, pobrojimo činjenice: istina je da postoje zemaljske i vanzemaljske sile (bića, pojedinci), čije namjere nisu najplemenitije prema čovječanstvu (tipa žele vladati zbog profita, moći, hranjenja ljudskim resursima, materijalnim i nematerijalnim). Također je istina da se u kozmosu cijelo vrijeme događaju procesi, od kojih su neki i razorni (kao eksplozije na Suncu koje se intenziviraju proteklih godina i sve ih je više). Stoji i da postoji Nibiru, tj. komet X koji je veći od Zemlje i izaziva promjene kod svakog planeta kojem prođe orbitu. I da, točno je da 2012. predstavlja prekretnicu – kao što na razini čovjeka, recimo pubertet znači obrat i okret, tako na razini kolektivne svijesti spomenuta godina predstavlja maestralni skok. 
E, sad, zašto se bojati svega toga? Jer su vam rekli da će se nešto gadno, gadno opako dogoditi? Jer su vas uvjerili da se čovjek boji nepoznatog i novog? NEEEEEEE, ljudi, neee. To je laž. Kao prvo, čovjek se ne boji nepoznatog. U svojoj suštini, u svom izvoru, ljudi se prirodno raduju novome – i nepoznatom. Zbog istog onog dijela instinkta o kojem smo pričali govoreći o strahu: adrenalin i uzbuđenje stvaraju „leptiriće u trbuhu“. Dakle, ne bojimo se nepoznatog. I ta neistina je dio programa kojeg smo nekritički downloadali. Znači, ne plaši nas 2012. Jer nas nije plašila ni 2011., niti nas plaši 2015., niti nas u podne plaši večer.

 

Ovdje i Sada: Prvi i Zadnji dan

 

Tome je tako iz nekoliko razloga. Prvi je što znamo, a sada i osvještavamo – kroz iskustvo – da vrijeme ne postoji. Znači, mnogo se – u kontekstu nadolazeće godine – govori o nestanku vremena kakvog znamo. Aaa, što nestaje? Vrijeme? Ono ionako ne postoji. Vremena nema. Na ljudskoj razini, to je kategorija smišljena da se svijest orijentira u svom postojanju, kroz neki prostor. Zato, kad govorimo o nestanku vremena kakvog poznajemo, zapravo govorimo o promjeni svijesti jer je Svijest ta koja percipira. Recimo, kad ste zaneseni nečim, takozvani sat vremena vam bude ispunjen kao godine života, a prođe kao sekunda, jel tako? E, to je stvar percepcije. Znači Svijesti. Dakle, Svijest se mijenja – i tome svjedočimo svakodnevno, i intenzivno. 
Svijest se mijenja na način da se širi, rasteže. Uslijed toga prima više informacija, iz ove i drugih stvarnosti, a sam čovjek ih postaje Svjestan: zato je moguće da netko tko do jučer nije imao pojma o auri, odjednom počne viđati svjetlosti oko drugih ljudi, ili netko tko se deklarira nezainteresiranim za „duhovne teme“ priča čistu mudrost i znanje duhovnog svijeta, sam od sebe. To je moguće jer, kao posljedica širenja, otpadaju svi „velovi“, blokade koji su zakrivali vid. Nije to uvijek ugodan proces: kao da ste bili u mraku dugo vremena, pa vam je šok za oči kad naglo pogledate u sunce. To se trenutno događa, kad se većini ljudi čini da će poludjeti od intenziteta zbivanja, što unutarnjih emotivnih, što vanjskih, hektičnih: oslobađaju se duboki zapisi kolektivnog nesvjesnog, a znamo, to jednako djeluje na osobni mikrokozmos svakog čovjeka. 
U tom smislu, prođite elegantno kroz ovaj proces, kao da čistite mračnu šupu. Bez straha. A zatim, obratite pažnju dalje: na legendarno ovdje i sada. U cijeloj promjeni, često će vam se činiti da gubite konce iz ruku. I neka. Pustite ih da ispadnu. Jer, ono što je vaše ionako ostaje s vama, ne možete izgubiti ono što je stvarno vaše, što vam pripada, što vi jeste. Ne krivite se zbog prošlosti, i ne strepite zbog budućnosti – ne postoje. Stvaran je jedino sadašnji trenutak, ovdje i sad. Jednostavno, sjetite se svaki dan proživjeti kao da vam je prvi, i zadnji. Divite se svemu, kao da prvi put to vidite, i poštujte to, kao da se srećete posljednji put. I tako iz trenutka u trenutak. Jer je to sve što jest. A onda, 2012. postaje samo još jedan – Trenutak. U suštini, to je duhovno-energetska dimenzija priče.

 

Galaktički ratovi

 

Ostale razine, kao što znate, pune su straha. Dvije glavne ideje koja ga izazivaju su priče o katastrofama, potresima, smrtima i gladi te teorije o okupatorskim vanzemaljskim civilizacijama. Pa, pogledajmo: prvo kataklizme. Recite, čisto razumski, kako se pripremiti za to? Uzmimo da se spremno oboružate setom za preživljvanje, nakupujete hrane, zaliha vode... Tko vam garantira da ćete u trenutku katastrofe biti u svom skloništu? Duše koje su odabrale iskustvo pogibije u tsunamiju, potresu ili odlazak na neki takav način – otiđu. Pišem ovo jer se opet intenzivirala matriksaška kampanja na temu „pripremite se, dolaze kataklizme“. Webovi vrve tekstovima s vibracijom jeze i nemoći jer se, zapravo, ne možete kvalitetno pripremiti. I onda ljudi u šoku očajavaju. Nema potrebe za tim – sjetite se, vi ste Svjetlost, čista Energija koja za svoje zemaljsko postojanje koristi fizičko tijelo. I kad je vaš trenutak odlaska, idete. Budite spremni napustiti tijelo i uzaći svaki moment. U tome će vam pomoći trening da živite svaki trenutak kao da je prvi i zadnji. I znanje da ste energija koja se ovim Univerzumom i Postojanjem kreće u raznim oblicima – ljudski je jedan od njih. 
S druge strane, tu su prijetnje vanzemaljcima i svime što oni izvode. Sve se svodi na naprednu tehnologiju koju koriste i protiv koje ne možete ništa. Gledajte, sve to postoji, i istina je. Ali je i istina da sve što postoji, što je stvoreno proistječe iz Jednog Jedinog Izvora. Kao što znate, na svim razinama – osim te Izvorne – postoji dualnost. Takozvana borba dobra i zla, koja postoji zbog kozmičkog ritma, dramatike, dinamike... Sve u svemu, ključ je u povezivanju s Izvornom energijom stvaranja, a to je Ljubav. Ona je STVARNO JAČA OD SVEGA. U tom smislu, ne mogu vam ništa niti implanti, niti entiteti, niti reptili... Osim toga, među svim kraljevstvima postoje dobri i loši momci. Zašto ne usmjeriti svoju svijest – a time svoj svijet, dakle svoju Stvarnost – u namjeru da se povežete s dobrom ekipom iz svih dimenzija, denziteta i galaksija? 
Jer, cilj je upravo u svijesti. Svo to bombardiranje strahom ima za svrhu odvući vam pažnju u mračno polje očaja i panike. A tamo ne želite. Zato se zaustavite kad vidite da vam svijest tamo ide i jednostavno je okrenite. U sunce, svjetlo, ljubav, cvijet... Jer, energija slijedi pažnju: a Svijest je ta koja bira što će stvoriti. Dakle, što ste odabrali? Za Sebe, i sve oko sebe? Za 2012., i Vječnost?

Please reload

COPYRIGHTS: www.elementi.info DESIGN: Dea Devidas 2010. - 2019.

  • Facebook
  • YouTube
  • Instagram