Stvar Svijesti

27.5.2012

Tanka je granica između raja i pakla, dva stanja svijesti. Zapravo, stanja svijesti i nesvijesti. Upravo je Svijest ono što dijeli ta dva svijeta. Što čini čovjeka jadnim, ili sretnim. Samo jedan izdah, jedna spoznaja – Svijest je ono što čini da budemo što jesmo – zadovoljno i sretno božansko biće Svjetla Ljubavi – ili sve ostalo.

 

Postoji lijepa priča o ratniku koji je došao kod Majstora Svijesti, po odgovore o svrsi i smislu života, duhovnosti... Nakon što je došao na prijem, stojeći cijeli dan na kiši promrzao i gladan, jedva je dočekao velikog Učitelja da ga priupita o temama koje su ga zaokupljale već godinama.
- Učitelju – reče Ratnik – svi govore o tome, ali koja je prava istina: što je zapravo Pakao, a što Raj?
- Koja si ti budala! – povikne Učitelj. – Pa zar da tebi, tako bezvrijednom, prljavom i glupom odgovaram na mudra pitanja? – padne provokacija. 
Ratnik učas pobjesni, srce samo što mu ne eksplodira od bijesa, pa izvadi mač iz svojih korica i zamalo Učitelju ne zareže vrat. 
- Vidiš – smireno će Učitelj – ovo je Pakao, ovo kako se sada osjećaš... Bijesan, ogorčen, spreman ubiti ako treba, sav pun grča. 
Ratnik shvati; odmakne se i spremi mač. 
- A ovo, gdje si sad je – nastavi učitelj – Raj: u Spoznaji, miran i svjestan. 
Da, tanka je granica između raja i pakla, dva stanja svijesti. Zapravo, stanja svijesti i nesvijesti. Upravo je Svijest ono što dijeli ta dva svijeta. Što čini čovjeka jadnim, ili sretnim. Samo jedan izdah, jedna spoznaja – Svijest je ono što čini da budemo što jesmo – zadovoljno i sretno božansko biće Svjetla Ljubavi – ili sve ostalo.

Zlato od Zlatka

Kad god pogledam dvije karikature – koje čine današnju vizualnu meditaciju (naslovnu fotku) ovog teksta, sjetim se Ratnika i Učitelja. Svijest o tome da smo Božanska Bića Svjetla (duhovna bića) čini nas hodajućom Ljubavi božanskog sjaja zlata. Čovjek koji je Svjestan svoje izvorne prirode – a to je Božanska Ljubav – postaje ples, kao ovo dvoje na sretnoj karikaturi. Kad smo u toj svijesti, jedno smo sa svim, ujedinjeni u ljubavi i radosti življenja: naš život je muzika i mi sami smo radosna pjesma življenja. Pa, ako u tom plesu i uleti neki izazov materijalnog, tjelesnog – „ljudskog“ postojanja – on bude igra. Na korak unatrag ne gledamo kao na katastrofu nego kao dio plesne figure, plesnog okreta. 
S druge strane, kad zaboravimo svoju Izvornu duhovnu Prirodu (Ljubav), postajemo kao ova dva, u kavezu zgrčena: svi jadni, u stalnom potresu straha, stisnuti i naelektriziranih živaca... Ljudi koji Život gledaju kao opasnost, pa opasnost i stvaraju. Uz njih i Sunce naoblači, i zemlja osuši – njihove misli i osjećaji stvaraju pustoš od njihovih života... 
A dovoljan je samo jedan udah i izdah. Svjestan udah i izdah da se strah transformira u Radost življenja. 
O svemu ovome govori predivno karikatura, i njen autor Zlatko Pavlinić – Čarobnjak Svjetla. Znate ga već, jer smo svi odrastali na njegovim crtićima, oživljavao je Baltazara, producirao Leteće Medvjediće i ostala čuda proizišla iz kreativnog pera tog redatelja i animatora crtanih filmova. S druge strane, znamo ga i kao suvremenog šamana i majstora svijesti – učitelj je i praktičar shiatsua te ostalih divnih tehnika razvoja Svijesti kod čovjeka. 
- A tako je malo potrebno, za biti sretan – rekao je, kada mi je prvi put pokazao ovaj par karikatura - Treba se samo sjetiti da je život igra... Ljepota...

I to je istina. Pa, dopustimo si ovo „samo“, zaustavimo se u tom silnom tempu i stanimo na tren, da se nasmijemo, da se zaigramo.

 

Faza 1: Prepoznavanje&Puštanje

 

Iskustvo je, kažu, najbolji Učitelj. I istina je: praksa, kao Učitelj nad Učiteljima. No, s druge strane, kad iskustvo postane teret, glavno učenje koje nosi jest – njegovo puštanje.

 

Jer, koja je svrha hodati okolo opterećen starim događajima – jednom vas je, recimo, napao pas i, shodno tome, imate iskustvo da su psi opasne životinje. Nastavite li kroz život ići s tim uvjerenjem – a sasvim je, eto, „opravdano“, „iz iskustva ste se osvjedočili o to“ – ozbiljno propuštate obilje ljepote kojeg mogu donijeti igre s psima, primjerice... ili, zbog iskustva loše ljubavne veze izbjegavate nove romanse... i tako redom. 

Da, iskustvo jest mudrost jer nosi svoja znanja, sasvim specifična i različita od teorije. Zato se, u stvari, i inkarniramo – da stvari iskusimo drugačije nego ih vidimo kao bestjelesne duše. Ali,znanja iskustva služe da ih mudro integriramo i krenemo dalje, slobodni od njih, od starih impresija. Sve tehnike disanja se temelje na tome – izdah pušta staro, a udah unosi novo. Jer u protivnom sve staro – pa i dragocjeno iskustvo - postaju teret, a vi njihov rob. Pogledajte samo oko sebe, ili u sebi, koliko starih uvjerenja više ne štima: jednostavno su potrošena, i pripadaju prošlost. Kao fino varivo koje je danas zdravo, a par dana nakon pripreme opasno i trulo...
Pa ipak, toliko ljudi hoda okolo noseći stara uvjerenja, i još se ponoseći njima. Kao da se ponose činjenicom što ne žive promjenu – zamislite samo kako bi to bilo nositi istu frizuru trideset godina, ili zauvijek slušati bend iz tinejdžeske dobi... ili, jednostavno, držati se „starog i iskušanog“ jer je novo i nepoznato – neprovjereno. Robija teža, zar ne? No, koliko god nam to ovako djeluje prirodno, mudro je svako toliko napraviti osobnu reviziju. Vidjeti koje terete prošlosti još nosimo na leđima, i zašto? Je li nam služe?
Primjerice, u prošlim ste životima imali iskustvo da ljudi nisu baš vrsta od povjerenja i sav svoj napredak ste ostvarili pouzdajući se isključivo na sebe. Logično, u staničnoj memoriji nosite iskustvo toga, pa moguće u trenutnoj inkarnaciji manifestirate sličan stav, a to je greška jer je izgledno vaše novo učenje ono o povjerenju prema ljudima te dijeljenju i razmjeni s njima, kao put Razvoja i Ostvarenja. 
Prošlost je – kako joj i naziv kaže – prošla. Nema smisla živjeti u njoj, kajati se zbog nje ili na bilo koji način baviti njom. Sve što je trebalo biti naučeno iz nje, već je u nama, a nove avanture traže nas potpuno slobodne od starih tereta. Slobodne i energetski obnovljene za nova iskustva duše. 
Tim povodom, podsjećamo na malu kućnu RADionicu koju možete danas u nekoj od pauza napraviti s užitkom, a inspirirani prekrasnom karikaturom Zlatnog Zlatka (autor današnje vizualne meditacije/fotke, Zlatko Pavlinić, više o njemu ovdje): uzmite list papira i na njemu napišite, stavku po stavku, što iz svoje prošlosti tako marljivo tegarite već godinama da jedva hodate. To može biti neka blesava navika koja vam više uopće ne donosi korist, neki odnos koji ste prerasli, poput starih hlača, ali ga vučete... i slično. A potom sve to, stavku po stavku, raspršite u svjetlosti: zamislite je kao teški oblak, a sebe kao vjetar pa uz udah i izdah dišite zlatnu svjetlost u nju (u oblak), dok se ne osvjedočite kako se sasvim raspršila u sjaju i lakoći. 
Djeluje jednostavno, kao sve velike stvari, pa ne podcjenjujte značaj. Ovo je zaista važno stoga što je opterećenost prošlim jedan od najsigurnijih puteva u bolest. Jer, kao što znamo, sve što smo doživjeli, osjetili i pomislili se odražava na nama – u našim mislima, osjećajima (auričnom tijelu) te fizičkom. Naravno, mudro je naučiti kako to redovito oslobađati u lakoći (kao što redovito, recimo, idete na wc pustiti prošlo, ili perete zube). Jer, svaki rast počinje sa skokom, pritiskom. Stoga, naša prva faza razvoja je osvještenje i puštanje prošlog. Neka u Lakoći ide u Svjetlost.

 

Dakle, STAGE 1: Osvještavanje&Puštanje – Afirmacije:
• Ja jesam sada. Ja jesam trenutak. Ja jesam uvijek. 
• Ja jesam vrijeme. Ja jesam vječnost
• Ja se s lakoćom otvaram novim iskustvima
• Ja se slobodno krećemo kroz Život
• Ja znam kakav je to osjećaj radovati se novom i nepoznatom. 
• Ja jesam avantura božanske kreacije. Nepoznato je za mene uvijek sretno. 

 

Faza 2: Stvaranje Budućnosti
 
 
Određena ili ne... vječno je ljudsko pitanje. Pa ipak, iz ovdje i sada stvaramo sutra. Mislima, stavovima, koje hranimo svojim osjećajima.

 

Prosječan čovjek većinu života potroši, kaže veličanstveni Sri Sri Ravi Shankar, kajući se zbog prošlosti i strahujući od budućnosti: zašto ne bismo, predlaže Guruji, stvar okrenuli, pa prošlo shvatili kao neminovno, a buduće poput avanture, prazne ploče po kojoj smo slobodni pisati i crtati ono što želimo doživjeti. 
Jer, tako uistinu jest – prije ulaska u Tijelo, duša jest nacrtala okvirni plan, putanju svojih iskustava. A onda i na Zemlji, to podržavamo svojim mislima. Zato budućnost nije određena, cementirana: sva proročanstva koja prijete garancijom, nisu istinita. Stvari se mijenjaju, ovisno o Svijesti. Kada je čovjek svjestan – svojih misli i osjećaj - a pogotovo činjenice da on nije svoje misli i osjećaji, nego onaj koji ih gleda i utječe na njih - tada se i zvijezde čude jer biće slobodno stvara svoje Postojanje. 
Ključ ove kreacije jest Svijest – odnosno namjera. To je kao impuls koji nas lansira u smjeru određeđenih životnih iskustava. Cijela priča s osvještenjem jest, među ostalim, priča o otkrivanju onih izbora koja je duša počinila, sa svrhom svog učenja. No, naravno da je u tome, za Budućnost Lakoće, možemo podržati ovdje i sad. I to namjerama Uma – osvještenjem i revizijom Sebe i svojih želja. 
Stoga danas postavljamo namjere za svoju Svjetlosnu Budućnost: u nekoj pauzi, uzmite list papira i zaigrajte se sa svojim željama koje želite vidjeti ostvarene. Donosimo primjere, no poanta je u kreaciji vaše duše, tako da se vi raspišite kako vam dođe, a potom kontemplirajte – kao svojevrsne mantre. 
• ZDRAVLJE TIJELA: Postavljam namjeru da je moje tijelo uvijek zdravo i vitalno, puno životvorne energije svjetla i energetski samodostatno. 


• ZDRAVLJE UMA: Postavljam namjeru da su moje misli i osjećaji osvjetljeni Svjetlom svijesti, mirni, radosni i pozitivno kreativni. 


• POSAO&POSLANJE: Postavljam namjeru da je moja Rad moja Radost, da je moja volja usklađena s božanskom voljom i da djelujem u Lakoći Svjetlosti. 


• LJUBAVNI ODNOS: Postavljam namjeru da su moji ljubavni odnosi ispunjeni nježnosti i strasti, u skladnoj ravnoteži ljepote i opuštenoj razmjeni. 


• ODNOSI LJUBAVI: Postavljam namjeru da su moji odnosi s ljudima ispunjeni smijehom ljubavi, toplinom razumijevanja i igrom mudrosti. 


Um je moćan saveznik – čini nas SuStvarateljima Stvarnosti. Zlato od Zlatka danas (noseća fotka – vizualna kontemplacija) je posvećeno Budućnosti: tako često od nje ljudi strahuju, a možda je na horizontu nešto prekrasnih šarenih boja i zlatnog sjaja... Zato ćemo mi to stvoriti, svojom svijesti. A dodirom uzemljiti: nema prosvjetljenja bez uzemljenja. Dodir i hrana su najmaterijalniji izrazi duha – stoga najplodniji za najbrže uzemljenje svojih želja i ideja. U tom smislu, navedene napisane namjere možete doslovno i fizički provesti u tijelo, dišući svjetlost – stavljajući dlanove na svoje čakre i afirmirajući namjere u svjetlosti. 

 

Faza 3: Tko Sam?

 

Vječno pitanje, ključno pitanje, trik pitanje... Vječno zato što je ga svaka duša, u svakoj inkarnaciji dodirne prije ili kasnije. To joj je svojevrstan zadatak – u gustom, fizički ograničenom tijelu, sjetiti svog lakog, bezgraničnog bića.

 

Ključno stoga što je pokretač sveg osobnog djelovanja – odgovor na pitanje Tko sam vodi ostvarenju te istine kroz djelovanje... a trik jer zauvijek traje: čak i kada otkrijemo/sjetimo se Tko smo uistinu, svako malo se traži redefinicija te Istine u praksi, pogled u to kako se „Tko smo“ nanovo i nanovo obnavlja, usmjerava... 
No, ponekad – zapravo često – duše u tijelu biraju sjetiti se tko su putem negativne definicije, znači tako da prvo osvijeste tko nisu. Pa, krenimo redom, vidjeti tko nismo: nismo svoji osjećaji, nismo svoje misli, i nismo svoja čula. Nismo uloge koje igramo, niti maske koje pritom nosimo. Nismo svoja iskustva. A Jesmo – onaj koji sve to bira, stvara i gleda: čista svijest Božanskoga. Koja se, u tijelu, igra svojim mislima, osjećajima i iskustvima kao alatima – čista smo Svijest, ona koja kaže „Ja Jesam“. 
S druge strane, lako sklizne čovjek u zaborav. Pitanje buđenja je, u stvari, pitanje osvještenja toga Tko smo. I, koliko god iluzoran, naš Identitet je na tom Putu sjećanja naša osobna iskaznica. Duša bira kostim za određenu ulogu koju ima odigrati u nekom životu, a dijelovi tog kostima su naše misli, osjećaji, čula i doživljaji. Neki to zovu egom. Taj identitet je božanska osobna karta u nekom postojanju, a njene tajne mogu otkriti zvijezde iz trenutka našeg rođenja (astroTarot). Krivo je misliti da taj ego treba eliminirati. Ali, mudro ga je, kao božanski dijamant, stalno brusiti, biti ga svjestan. A čim ga postanemo svjesni, sjetimo se tko smo, u stvari –vidimo da smo čista Svijest jer jedino ona može jasno vidjeti obrasce ega i, kad ih osvijesti, upravljati njima.
A kad Svijest progleda, može svojim pogledom i energijom stvarati scenarije. Zato što zna da nije svoja uloga nego onaj koji je igra. U tom smislu, napravimo malu check listu toga tko smo i tko nismo, svatko za sebe, imajući na umu da nismo posao koji radimo (to je jedna od naših uloga), da nismo tuga koju možda osjećamo (to je jedna od boja božanskog spektra), niti svoja uvjerenja. Nego svijest koja ih gleda: kao kad u kinu gledamo film, pa isto svjetlo na filmskom platnu projicira i tragedije i komedije. 
Božansko podrijetlo je prvi korak sjećanja tko smo. A onda krene „Tko sam“ igra: duša se utjelovljuje da bi iskusila postojanje na ravni dijametralno suprotnoj od svoje izvorne, na najgušćim razinama postojanja. Pa tako imamo nizove inkarnacija, na Zemlji i drugim planetama. Jedna od najljepših Ki Tarot Očitanja su upravo ona gdje istražujemo identitete duše, osobnosti i iskustva koja je prošla kao vanzemaljac, životinja, zločinac ili svetac. Otvore se riznice postojanja, a s njima aktiviraju i iskustva duše, njena bogata znanja Života....

 

Padanje Maski: RazOtkrivanje

 

Globalni proces u tijeku, što se na Zemlji odvija kao posljedica silnih kozmičkih kretanja, planetarnih poravnanja i ostalih astrološko-astronomskih fakata, poznat je i kao RazOtkrivanje. Zračenje/radijacija Svjetla iz našeg centralnog Sunca čini da se otvaraju srca u kojima je koncentrat svih dušinih zapisa postojanja. Tako se (raz)Otkivamo, nanovo: padaju maske koje više nismo, a kreiramo svjetlosne odraze koji nam služe za najviši razvoj. 
RazOtkrivanjem svojih maski, otkrivamo Izbore svoje duše, i njena učenja. Jer, koliko god to bile naše maske, one nisu bezvrijedne: služe nam da odabrane životne uloge odigramo najlakše i najbolje što možemo. Upravo traganje za odgovorom na pitanje „Tko sam“ pokreće drugo ključno životno pitanje, a to je ono „Zašto sam ovdje, tj. Što mi je činiti – Koja je moja Svrha?“
Jedan od najbržih načina za buđenje ovih sjećanja duše, u tijelu, je putem dodira. Svi znamo kako nas topli zagrljaj ili nježno maženje vrati u stanja blaženstva – koje je naša/dušina Suština. Predivan način za Sjećanje na Sebe jest kontemplacija (dubinsko, nevezano i slobodno plutanje misli na zadanu temu). 

 

Stoga, današnji web trening kaže: zapitajmo se, u Lakoći:
• Od kojih je vibracija satkana moja duša?
• Koje sile kozmosa me čine i gdje ih u tijelu osjećam?
• Što moja duša uči kroz moje radosti i tuge?
• Kako ostvarujem sebe kao budnu dušu?
• Što mi je činiti da moja volja bude volja moje duše? 
• Kojim načinima postići usklađenje svog identiteta s prirodom svoje duše?
• Što ili tko sve nisam, a tko jesam?
• Koje moje maske su stare i dotrajale, i zaslužuju izmjene?
• Koja moja lica/maske su iskrene, predstavljaju ekstenzije (produžetke) i iskaze moje duše? I kako da ih upotrijebim za najviše dobro sebe i svih?

 

Faza 4: ReProgramiranje

 

 

Da, svojevrstan dio igre inkarniranja je i kreiranje – svog života, sa svojim mislima i emocijama. No, da bi se nešto stvorilo, ponekad je potrebno nešto i rastvoriti.

 

Kao kad želite posaditi vrt, pa prethodno morate počupati korov, da zasijete, recimo povrće ili cvijeće. U tom smislu, reprogram Uma je ključan zadatak svakoga tko želi protočnost. Kao što redovito perete zube, pljevite korov... tako je mudro povremeno ispljeviti štetna uvjerenja. Nebitno odakle su – iz prošlog/paralelnog života, umetnuta, od obitelji ili sustava, ili vaša osobna, stvorena negdje nekad, ali ovdje i sad zastarjela. 
Glavno pitanje s uvjerenjima je samo jedno: ČINE LI VAS SRETNIMA. Dakle, donose li vam mir, radost i zadovoljstvo, ili vas paranoiziraju i izluđuju. Jer, koliko god bila uzviđena, ako im robujete – a ne ispunjavaju vas – ipak ste rob koji živi pod čizmom, teretom uvjerenja. 
Stoga je mudro osvijestiti, pa izmijeniti neka ključna uvjerenja, na Zemlji uglavnom nametnuta od strane sustava, kroz milenije evolucije čovjeka. 


A to su: 


• KONCEPT RADA: ideja da se treba mučiti, preraditi.... ideja da „što više radim, to više imam“. To, jednostavno, nije istina. Duh radi čim uđe u tijelo. Radite i kad se zabavljate, jer radite nešto za svoju dušu (ukoliko to radite svjesno). Novo uvjerenje: MOJ RAD=MOJA RADOST
ČEKANJE I ODLAGANJE: ideja da ćete biti sretni kada nešto napravite – tipa „bit ću sretan kad diplomiram... bit ću sretan kad se zaposlim/vjenčam...“ tako stalno odlažete sreću i uvjetujete je. Odluka je SRETAN SAM SADA, SRETAN SAM UVIJEK.
• NEMOĆ: ideja da se, eto, ništa ne može učiniti jer je sustav takav kakav je, društvo takvo kakvo je. I onda se prihvati čučati u smradu jer, eto smrdi, ali je bar toplo i poznato. Jasno vam je da je to krivo. Svaki pojedinac ima moć promjene, a više takvih pojedinaca čini novo društvo: JA IMAM MOĆ STVARANJA, JA KREIRAM.
Dakle, današnji web trening kaže: osvijestiti koja uvjerenja nosite kao teret, a više vam ne trebaju. Zatim pogledajte jedno po jedno, i gledajući ga, osjetite kako titra u vašem tijelu. Tamo gdje titra ili pecka ili je jednostavno nelagodno, stavite dlanove i dišite srebrnkastozlatnu svjetlost. Više, naravno, o tome kako sebi i drugima možete pomoći da sviješću i dodirom preobraze negativna uvjerenja u pozitivna možete naučiti sa Zlatkom Pavlinićem, autorom današnje karikature, na njegovom ljetnom seminaru (više o tome ovdje). A do tad se možete pripremiti, razOtkrivajući svoj Um, i ideje koje nosi.

Please reload

COPYRIGHTS: www.elementi.info DESIGN: Dea Devidas 2010. - 2019.

  • Facebook
  • YouTube
  • Instagram