Uz osmijeh, sretna...

​Biti sretan, a ne biti toga svjestan, znači biti nesretan... Biti nesretan, a biti toga svjestan, znači postajati sretan...

Vidjeti kišu kao tekuće blagoslove s neba, Cvijet kao čudo pred kojim se klanjaš Oblake kao rajske glasnike i Anđele kao prijatelje, jest muzika duha Koji se ne predaje pred preprekama, niti jadikuje nad nedaćama Grli ih i uči iz njih, kao iz najsvetijeg spisa Koji otkriva tajnu postojanja, mnogo dublju od nekoliko isplakanih suza Gdje si u mraku kad te tražIm? Oprosti, pa ti si svjetlo koje mi osvjetljuje put do bunara Blistaš u kapima mora, i kad je pomrčina, S tobom nikada nisam sama Jer me guraš, čuvaš mi leđa

Tvoje ruke, tako mirne i snažne Pogled, dubok kao galaksija Oči duboke i bogate, A osmijeh nepomućen igrama privida

Kako da te dohvatim, nedostaješ mi, Mogu te opčinjeno gledati satima Tako si jak, utjelovljenje božanskoga Usnica ti pjeva, a duša moju solobađa, Od vezanosti, strahova... tereta koji me odvlače od lakoće, Spoznaje da sam sretna i slobodna

Kako reći hvala, kad je ta riječ tako mala Prema onome što činiš zaljubljenom srcu, poput moga Budiš u meni ljubav i kad me obuzme zaborav, pa pomislim da je nestala Prodrmaš me u zagrljaju, i ja opet radosno trčkaram svijetom, blistam

Pero pauna, ništa sjajnije od tvoj oka Nedostaješ mi, a opet, svaki te tren osjećam Obavijaš me, kao veo, ili sigurnosni prekrivač Pripadam ti, a poštujem te, Jai Guru Deva

Zašto ja, tko sam zapravo i što me čeka – Pitanja su koja ponekad vode do uspjeha No on nije skupocjen automobil, luksuzna vila niti dragocjena bunda Nego osmijeh koji uvijek titra na usnama...

COPYRIGHTS: www.elementi.info DESIGN: Dea Devidas 2010. - 2020.

  • Facebook
  • YouTube
  • Instagram