Sve Može?

19.2.2013

​Ima među modernim duhovnim konceptima jedna zabluda koja nas često silno košta (zdravlja, energije, snage i , na kraju Života) - a ta je: SVE MOŽE stav.

 

Isprva, nema ništa loše u tome. Kad kažemo „sve može“ – mislimo - zapravo smo otvoreni Životu da nam donese najbolje za nas... Još se ponosimo kako smo pritom fluidni kao voda, i spremni prilagoditi se svakom trenutku, situaciji, čovjeku. Planirali smo, recimo, ostati kući i čitati jer se osjećamo iscrpljeno, baš raspoloženi za mir, tišinu i „knjigu ispod deke večer“, a ono zove nas prijateljica i treba našu pomoć, razgovor... : nama se baš i ne da, jer osjećamo da nemamo snage i jedva govorimo od umora, ali „sve može“ i eto nas učas u akciji suprotnoj našoj potrebi. Ali si to lijepo opravdamo: „duhovno je pomoći drugima, biti na raspolaganju, evo, dogodilo se jer je tako trebalo biti, svi smo nešto iz ovoga naučili...“ Ego se lijepo nahrani „jer je pomogao drugome“, a potisne osjećaj da je, recimo, odmogao sebi (jer si je umjesto odmora, kojeg je biće trebalo, priuštilo umor, koliko god lekcija bila vrijedna i poučna). 
 

 

No, može i ovaj način biti lijep način učenja: djeluje nam da kroz njega živimo spontano, kao list nošen vjetrom. Ali, dugoročno... to nas vodi u nestanak naše volje. Gubitak svijesti o tome što je želja našeg bića. Potiskivanje sebe i svojih potreba – za drugoga, za ideal....
Evo primjera iz života: poznajem ženu koja je ovo radila u svim područjima života, a najviše u ljubavnim odnosima. Recimo, kada ju je ljubavni partner već opasno zagnjavio svojim monolozima, ona ne bi nježno rekla „ljubavi, hoćemo nastaviti razgovor drugi put, sada sam umorna i trebam ići spavati jer ustajem rano“, nego bi nastavila slušati misleći „ok, nema veze, on očito ima potrebu to ispričati i treba pažljivog slušatelja, a ja ga volim, pa ću mu to priuštiti... naspavati ću se kad umrem, ha ha.... pa zar nije to ljubav, žrtvovati sebe za voljenoga...“ Ovo je banalna situacija, no i iz nje izranja princip samoponištenja na djelu. Moja prijateljica je toga bila djelomično svjesna: govorila je o tome iz svojih duhovnih ideala – od kojih je glavni bio „ja volim biti predana partneru jer je to ljubav, ja volim ispunjavati sve njegove želje jer me to raduje...“. No, u stvari te želje nije uvijek ispunjavala iz svog obilja, nego često iz svog nedostatka (samoljubavi, samopoštovanja) – iz svog straha. Da će, ako izrazi sebe, svoju želju – koja je trenutno možda drugačija od partnerove – njemu biti manje draga, manje voljena. Pa će onda izgubiti njegovu ljubav. No, zapamtite, ako nečiju ljubav izgubite jer ste izrazili svoje želje i potrebe, onda zahvalite Izvoru jer vam takva osoba ni ne treba: razvijati se, u lakoći i radosti, možete samo s bićima s kojima je vaša božanska i ljudska volja usklađena, kompatibilna. 
Elem, moja prijateljica je s ovim stavom privlačila upravo partnere jake volje. Kojima je, ispočetka, sa zadovoljstvom ispunjavala sve želje, no dugoročno je uvijek vodilo istome: trenutku u kojem se toliko premorila, izgubila sebe i svoje prioritete (modificirajući ih i prilagođavajući drugome/partneru i partnerstvu), da bi postajala očajna, pa odnose prekidala izmorena, s osjećajem da je iz njih jedva živu glavu izvukla. Objašnjavala je taj mehanizam bezrezervnog davanja sebe svojom astrološkom strukturom, u čemu ima istine: ona zaista nosi vibraciju predaje i spontanog prirodnog davatelja koji uživa u tome da, ako treba, svoju krv sada nekome da kako bi ga usrećila... Ali avaj! To samo znači da je jedna od njezinih razvojnih lekcija u ovom životu – postavljanje granica. Jer, koliko god smo mi duhovna bića i u nama ima ljubavi na pretek jer smo sami ljubav koja je uvijek povezana s božanskim izvorom.... u tijelu i na planeti Zemlji postoje granice kojih je mudro biti svjestan. I poštovati ih. Ne možemo, recimo, istovremeno s fizičkim tijelom biti na pet mjesta, ili ne spavati za redom mjesec dana, i tako redom. To su činjenice koje je moja Marija (prijateljica o kojoj pričamo) često ignorirala, stavljala na drugo mjesto na svojoj listi prioriteta. Svi su je upozoravali, gledajući kako svaki put uđe u skoro pa ulogu robinje s partnerima, ali ništa – normalno, nije lako to čuti kada vas „kači karma“. Odgovarala bi da ne želi biti sebična... Znate, ako u džungli niste sebični – pojede vas lav. U redu ako je to izbor, ali onda je taj izbor vaša volja i sretni ste s njim. 
Dakle, nema govora o tome da treba postati samoživo smeće koje samo misli „ja, pa ja, pa ja pa ja....“, gleda svoju korist i briga ga za druge, nipošto. Ali zdrava sebičnost je potrebna: jer ako ne pružite sebi, kako ćete drugima? I što ćete ikome dati, ako nemate ništa? Znači, traži se ravnoteža. A, kako u tijelu i na planeti često učimo putem negativne definicije – tako da doživimo što nećemo, pa putem toga osvijestimo što hoćemo – moja prijateljica je to spoznala tek kada je stvar dosegla svoj ekstrem, vrhunac. Sjedila je jedan dan kod kuće i nazvao ju je bivši partner, s kojim je ostala u odličnim odnosima. Htio je doći do nje. Zamolila ga je da dođe navečer jer joj popodne treba da napravi neke poslove bitne za nju i taj dan, neodgodive. No, njegova je volja bila jača: jednostavno je banuo i poremetio joj cijeli ritam. Ništa drastično, ali njoj ključni okidač – nazvala me plačući i vrišteći od bijesa i rekla „znaš šta sam shvatila?!!! Da me svi siluju... Ali siluju me zato jer sam im ja to negdje nekad dopustila!!! E, neću više, ne dam, ni milimetra!!!...“ i tu je počela njena transformacija. Samosilovanje otpada kada se Sila Ljubavi prema Sebi, i cjenjenja sebe aktivira. Elem, istražile smo i osvijestile glavna učenja duše iz tog izbora te napravile sve što treba da povučemo njena dopuštenja silovanja sa svih razina njezinog postojanja... i tako joj vratimo njenu moć. A onda - test prilika. 

 

 

Znate kako život nekad testira, samo da vidimo koliko smo ojačali u svom „preskakanju prepreka“. Već sutradan nakon ovoga, u grad u kojem živi dolaze dva prijatelja: zvat ćemo ih Stariji i Mlađi. Stariji je čovjek kojemu je životno zahvalna, obožava ga i bili su partneri prije dugo vremena, te ostali u genijalnom odnosu razmjene znanja, uvida i najčišćeg srca. A Mlađi je njegov prijatelj, s kojim se ona također razumije i raduje se vidjeti ga, jer su prošle godine od njihova zadnjeg susreta. Dakle, njih dvoje idu na dug put, dolaze u njezin grad na koncert, proslaviti rođendan od Starijega. I, jasno, ona ih želi vidjeti, izgrliti, izljubiti... No, ima naporan dan i postaje joj loše. Prvo psihički, loše se osjeća (to je tren u kojem šalje poruku „ma briga me, idem, natjerat ću se, da se družimo)... no, kako vrijeme odmiče, ona se ruši fizički, povraćanje i glavobolja (često odraz pokrenutih procesa čišćenja od dan prije). Shvaća da ne može ići, zove Starijega i govori mu da nema snage ustati iz kreveta, ni živaca da dođu do nje na piće jer se raspada i mora ići spavati. On se rastuži: ona bi, prije, u tim situacijama umrla ako treba, da vrati njegov osmijeh na lice, koliko god energije i truda je to koštala. Vjerojatno bi „pala“ i sad da udovolji tuđoj, a ne svojoj volji, no život ju je fizički zaustavio – jednostavno joj je pozlilo. Srećom, Stariji je mudar čovjek i zna da je jedan od njenih učitelja volje – Biće koje živi svoju Volju kao malo tko na Zemlji. I, upravo je na njemu, uz podršku Života, test prošla.

Evo, i koji nam je zaključak? Dakle, svaki je put legitiman – i onda da živite voju volju, i da je gubite, ili optimalno – kombinirate, osluškujete se i stalno uravnotežujete. Naravno da čovjek nije izoliran otok, i da se stvari dogovaraju, no bitno je slušati svoje biće, svoje tijelo i svoje potrebe. Jednostavno, ako ste žedni – popijete čašu vode. Ne ustručavate se da nekoga ne povrijedite, jer onda povrijedite sebe. I, nije nužno doći do fizičkog rušenja da shvatite da nešto ne valja: tren za tren osluškujte se, u svom srcu, što je njegov osjećaj? Što kaže titraj vašeg Srca? I tada ćete znati što je vaša božanska volja.

 

Please reload

COPYRIGHTS: www.elementi.info DESIGN: Dea Devidas 2010. - 2019.

  • Facebook
  • YouTube
  • Instagram