Tren Rođenja

Toliko puta nam život na Zemlji ide na živce. I sve uz njega, ljudi, gradovi, antene, države.. svjestski i astralni zlikovci i njihove manipulacije...

Gluposti i sporosti, i idioti (da, koliko god smo svjesni da su svi duše, svjesni smo i kretenskih ponašanja oko nas. I svega ostaloga što, pogotovo svjesnije, izluđuje pitanjem „zašto sam pobogu ovdje?“ I, koliko god nam bilo jasno da smo, kao visoko razvijena bića, svoje zemaljsko iskustvo dobili i trebamo ga zahvalno slaviti, ipak se prečesto zakukamo nad nečim ovdje tako krutim i, moguće, nepromjenjivim.

Pa, da nas sve u radosti podsjetim: znanstvenici i umjetnici smo. Došli smo, s ko-zna-kojih ravni svijesti, sudjelovati u velikom kozmičkom eksperimentu, kao što antropolog otiđe živjeti u neko daleko pleme da dobije svoje uvide. Svatko sa svojim specijalizacijama, ali temeljno ujedinjeni u nošenju vibracije na Zemlji. I jasno, produbljivanju znanja Jednoga, kao da samo iz velike centrale odaslani u razne točke, učiti i dobivati novo kroz eksperiment života na zemlji. I zato, slavimo ga. Svaki tren iznova. Rađamo se novi. Nema smisla kukati. To je kao, reče moja prijateljica, da smo dobili izlet na Maldive, a onda kad dođemo tamo kukamo jer je vruće, jer nam pijesak ulazi u cipele, jer je konobar spor... Tako i mi, kad zaboravimo Tko Smo, pa nam idu na živce svi oko nas. I to je ok, ali za ravnotežu, zašto ne bismo svaki dan odabrali trenutak, makar jednu minutu svog slavlja: slavlja svog rođenja u tijelu, na zemlji? Pa napravili nešto što sam u tijelu možemo – na višim ravnima nemamo kosti i mišiće, na zemlji imamo. Zato nam neki dnevni čin zahvalnosti za ovo jednako izvanredno – i ponekad izluđujuće ili rastužujuće – iskustvo života na Zemlji može vratiti radost u svakodnevicu materijalnog postojanja: primjerice, poljubimo mačku ili kućnog ljubimca, uštipnemo i zagrlimo voljenu osobu, prožvačemo komad fine hrane, plešemo... Sve svjesno. Svjesno čuda i čari iskustva tijela jer... nikad ne znamo kad idemo, koliko smo tu... Zato kad uvedemo u svoj dan „Tren rođenja“, kojim proslavimo najljepše zbog čega smo na zemlji, onime što najviše volimo, afirmiramo svoje rajsko iskustvo u tijelu, slično onima koje pamtimo u duhu s viših ravni i rajskih planeta. Time praktično kažemo Hvala Izvoru, Hvala Sebi i sa zahvalnošću stvaramo nove razloge za radosnu zahvalnost. Tako slavimo ovo neobično iskustvo i radujemo se u nepoznatom, kao pravi istraživači i stvaratelji eksperimenta. Volim vas i hvala što smo na ovom Putu Zajedno.



COPYRIGHTS: www.elementi.info DESIGN: Dea Devidas 2010. - 2020.

  • Facebook
  • YouTube
  • Instagram