Vladari Stanja

19.5.2013

.​... ili HOLD YOUR HORSES :) Jedini način uspješnog, konstruktivnog življenja jest onaj u kojem smo svjesni svojih stanja i vladamo njima, kao kočijaš svojim konjima.

 Psihička, i fizička stanja koja osjećamo – mijenjaju se iz sata u sat. Određena su nizom faktora, od unutarnjih do vanjskih okolnosti, pa cijelog međuspleta, njihove igre. Zato je moguće da smo jedno vrijeme odlično, drugo suprotno i tako u danu nekoliko puta.... No, poanta svijesti jest da nismo, uslijed tih stanja kao list nošen na vjetru. Nego netko tko usmjerava svoj let. Naravno, ovo ne znači negirati neko stanje – primjerice, osjetite kako vas obuzima tuga. Ne pobjegnete, ne gurnete je pod tepih. Nego „skočite“ u nju (prihvatite je), recimo pustite si neku tužnu pjesmu da se još više gurnete do kraja emocije (jer što je prije proživite u punom obimu, to ćete je prije osloboditi) i isplačete se. Čak pjesmu slušate na ponavljanje, tri puta. A onda, taman kada uhvatite um u tendenciji da se utopi i pretjera – uđe u ono hrčkovo kolo – promijenite pjesmu. Stavite neku veselu. Kao kad vam se ne sviđa na televiziji nešto, pa promijenite kanal. 
Stvarno, s promjenom svojih stanja jest kao s promjenom kanala. Biramo koja ćemo osjećati i proživljavati. Kaže mi klijentica neki dan da si ne može pomoći, jednostavno je tužna zbog prekida s dečkom, po cijele dane misli samo na njega i ne pomažu joj nikakve tehnike disanja, meditacije... I kad se jedva natjera da diše svjesno (a disanje je biološki proces, tako da garantirano utječe na promjenu stanja i svijesti), efekt kratko traje jer se vrate „filmovi“. Upravo o tome pričamo: stanja su često izazvana „filmovima“. A filmove režiramo ili svjesno, upravljajući svoje misli, ili se sami režiraju iz mješavine naših nesvjesnih/podsvjesnih, svjesnih i nadsvjesnih ideja. Pa onda – zar nećemo odabrati da gledamo svjesne, sretne filmove? Ili ako i odaberemo neke tužne, iz bilo kojeg razloga, da smo to učinili svjesno, s nekim konstruktivnim ciljem (recimo, dramska ili umjetnička inspiracija...). Uglavnom, poanta je da naše misli utječu na naše emocije i emocije stvaraju određene misli, „filmove“ u glavi. Neki su stvarni, neki su fantazije, ali svi jednako stvarno djeluju na nas: naš osjećaj, stanje... 
Stoga je mudro
vladati ovim filmovima. Ako zamislimo, recimo, svoje misli i osjećaje kao konje koji vuku našu kočiju – vidimo koliko je bitno držati ih na uzdi. Recimo, konji koji su po navici, naučili ići u lijevo (recimo um koji je naučio „brijati“ po obrascu sebe jadnoga, tužnoga, žrtve), automatski će vas vući u filmove tuge i „jadnog sebe“. Zato je vaš zadatak povlačiti tu uzdu svako malo, vraćajući ga u smjeru u kojem želite ići (primjerice, doživljaj sebe kao osobe vrijedne ljubavi, konstruktivne...). Ne jednom, nego svako malo ga „cimnuti“ jer je trening dugotrajan proces, traži stalnu pažnju. Jer, konji mogu podivljati iz bilo kojeg razloga – kamenčić na cesti, muha koja im zazuji oko uha, a mi, kao vješt kočijaš imamo biti stalno budni i svjesni i najmanjeg trzaja, i prema njemu povlačiti uzde kojima upravljamo svojom kočijom.  
Da, ovo traži fokus, i volju, jaku volju i cilj. Nije uvijek lako, ali kočijaš zna – ako popusti, strovalit će se. Može čak ponekad odabrati da vode konji, da trče u ludi kas i otkriju mu neku dobru stranputicu, čisto iz znatiželjnih istraživačkih razloga. Ali to je opet svjesno biranje: odluka i svijest o tome gdje je granica „luđačkog“ divljanja, i samouništenja. Vladati svojim konjima, znači vladati svojim umom, ne dopustiti da on vlada vama. To ne znači slijepo natezanje uzdi: nahranit ćete konje kada su žedni i zagrliti ih kada trebaju utjehu, ali u fokusu ići dalje. 
Za uspjeh je potrebna samodisciplina: kočijaš je treniran, kao i njegovi konji. A trening traje cijeli život, jer je put pred nama – koliko god promišljen i isplaniran – uvijek pun nepredvidivih iznenađenja. Zato je kočijaš „naoružan“: ima oklop, svoja oružja (umijeća, vještine, znanja) i Volju: odluku da usmjereno dođe na svoje odredište.
I zapamtite, kad se konj „zamisli“, vratite ga u centar. Recimo, „nakačite“ se na razmišljanje o bivšem dečku i vrtite filmove, analize.... To konja iscrpljuje, kao da trči u mjestu i prije ili kasnije će pasti, srušen. Zato mu pomozite – prebacite svoj mentalni film, natjerajte se, svojom uzdom. I mic po mic, novi trening će preusmjeriti vašeg konja (um) na pravi/željeni put. 
Tako je moja klijentica odredila da dnevno smije pola sata vrtiti film „patnja – bivši – je li moglo drugačije...“ i analize tog tipa. Kukati, žalite. Ali nakon pola sata, mora promijeniti program na tv-u svoje glave: usmjeriti energiju koju bi inače potrošila na patnju u nešto konstruktivno, a ako nema u što, onda barem misliti na sebe. Svjesno: zamisliti sebe kao neku tamo osobu i misliti na tu osobu. Eto, tako izgleda neki od treninga svojih konja, ali koji god upotrijebite – radit će. Samo imajte na umu da će konji uvijek malo htjeti po svom, što je divna prilika za vaš trening budnosti – da uvijek motrite, opušteno, ali spremno, kada koju uzdu treba zategnuti, koju popustiti... Da putovanje bude flow.
Jer, cilj je, u stvari put: način kojim se ostvarujemo na stazi života. 
 

Please reload

COPYRIGHTS: www.elementi.info DESIGN: Dea Devidas 2010. - 2019.

  • Facebook
  • YouTube
  • Instagram