Pad za Rast

7.7.2013

Kada naš razum pretjera s analizama, planovima, vrćenjem detalja... jedino iscjeljenje je propast svega.

Suptilna psihička najava ovogo stanja je osjećaj bijesa i frustracije do maksimuma, iskustvo mentalne tuge i osjećaja mučeništva. No, glavna lekcija ovog iskustva jest uzlaz, koji slijedi nakon pada. To je feniksovsko učenje uslijed kojeg, kada dosegnemo dno, bivamo lansirani gore silom života te tako, zapravo, uviđamo da smo uvijek sigurni čak i kad smo u nepoznatim vodama. 
 

Znamo, s dna se nema gdje ići nego gore; kao i to da je najtamnije prije svitanja. Zato, kada nas prožme osjećaj da stvari ne mogu biti gore i da smo na najnižnoj mogućoj točki – sjetimo se da je to znak kako se upravo u nama zbiva okret. Tada nije konstruktivno utapati se u svojoj nemoći, oplakivati i jecati nad vlastitom sudbinom. Istina, um je tada sklon projicirati misli najvećeg mraka: onih uslijed kojih se život doživljava kao neprijateljski, a jedino pitanje koje tutnji glavom jest „zašto ja?“. Obično sve to prati energija samopodcjenjivanja i samosažaljenja, čak ljudi govore da se osjećaju kao otirač. No, rješenje je gledati ovu igru – taj uron u mrak. 
Jer je blagoslovljen, zapravo je prekrentica u nova moćna svitanja. Pokazuje da smo negdje zaglavili, okrutjeli u našim viđenjima, kako god ona čarobno djelovala. U protivnom, možemo proživjeti ohoho u svojim iluzijama. Plemenitim, blistavim, duhovnim, ali ipak iluzijama. Okovati se u neke ideale i stvrdnuti u tvrđavama svog ega (novčanog, duhovnog, kojeg god – ego je magare,ego). Tada je pad bolniji jer udar groma pogađa kada ga se najmanje očekuje i kada ga ne najavljuje ništa. Sve raznese u paramparčad, a mi bivamo izgnani iz svojih sigurnosnih zamkova. Tranzicija od tog kaosa do novog reda traje mnogo više nego kada smo svjesni dna. I toga da se na njemu nađemo kako bismo se ponovo pronašli, odnosno stvorili novi.

Stoga, kada nas uhvati očaj mudro ga je gledati, kao tužan film ili mračnu sliku. Iz znanstveno svjesnosnih razloga dopustiti si na tren, dva poistovjetiti s tim stanjem, ali mu ne dati preveliku važnost. Kao što znamo, stanja se mijenjaju, i sve prolazi. Stoga je poistovjećivanje s bilo kojim stvar našeg izbora. Legitimno je odabrati i poistovjetiti se sa stanjem rušenja, ali destruktivno po naš sustav. A glavno je održati svijest da smo mi ti koji biramo, ako ne sva stanja, onda barem to kako ćemo ih doživljavati i nositi se s njima. Jer, preslagivanja su ključna. Uvijek će se događati. Ako gubimo sebe, svoje živce i energiju u tim procesima... nemamo koristi od toga. Ne trebamo, jasno, sjediti skrštenih ruku, ali činjenica je da ponekad tako zaglavinjamo, da je duhu potreban "silovit" prolaz do nas. Tada se događa opisani udar. Nije ugodan, ali je potreban - zapravo je naš svojevrstan spas kojim nas život preusmjeri iz krivog pravca... iz onoga što je postalo štetno za nas, u naš novi smjer, put razvoja.

Please reload

COPYRIGHTS: www.elementi.info DESIGN: Dea Devidas 2010. - 2019.

  • Facebook
  • YouTube
  • Instagram