Moj samostan

Da Svećenice-Ratnice iscjele tugu svijeta... pokreće ih Muškarac Snova... stvaran ili snoviđajan, no dovoljno jak da im uzme srce i zavrti ga preko mjeseca.... a onda kiša, znak njenih suza....

Uvijek ću se vraćati, u taj samostan

Možda, čak, da ni ne iziđem sasvim iz njega

Jednom nogom unutra, samo drugom van

Da ostanem uravnotežena

Jer letjela bih ja, plametjela zemljom i nebom

Vrućih krila, zapaljena srca

Ali avaj!

Izmame me oni, ta želja...

a onda pobjegnu

Prejaka im ekslplozija

Predivlji im sjaj

Prepadnu se, pobjegu u svoju tišinu

Legitiman korak

A ja ostanem u nebeskom plesu sama

Gledajući gdje je taj zagrljaj

Zbog kojeg sam uzletjela

Da, možda je bio samo poticaj

Da plešem sa sobom sama sretna

Možda je to znak,

Da ne napustim samostan

Povremeno provirim kroz njega

I vratim se u tišinu zidova

Tuga je ljepša kada je zbog kiše

Ili neodređena,

A više boli kada je zbog čovjeka....

COPYRIGHTS: www.elementi.info DESIGN: Dea Devidas 2010. - 2020.

  • Facebook
  • YouTube
  • Instagram