Istina iz Tišine

2.8.2013

U životu je mudrije slušati tišinu, svoju i tuđu, nego riječi. 

Čak i kad netko ne misli lagati, ili govori najljepše riječi... možda ih misli, ali stvarno ne živi. Odnosno, misli ih iskreno njegov budni dio, svjesni, no – znamo – budna svijest je tek dio sveukupnosti. To je onaj mehanizam prema kojem odlučimo svjesno da ćemo postupati tako-i-tako (prestati pušiti, krenuti na dijete....) ali nas neka sila prebaci u suprotnom smjeru. Ta sila radi iz našeg nesvjesnog, podsvjesnog. Cijela priča o osvještenju jest, u stvari, priča o dohvaćanju prave vibracije iz nesvjesnog, onoga što plovi u dubinama tamo. 
 

Primjerice, za neku osobu možemo svjesno misliti da je ispravna: svi argumenti govore tome u prilog, racionalno je sve savršeno složeno, osoba je divna prema nama. Ali, u njenoj se blizini nekako čudno osjećamo. Nešto „ne štima“. To je, zapravo, prava informacija o tome kakva je za nas ta osoba. Njeno nesvjesno širi svoju vibraciju kroz auru, i naše aure razmjenjuju vibracije/informacije, i komuniciraju. Znamo, verbalna komunikacija je tek malecni dio u odnosu na energetsku. A način da doživimo energetsku jest u tišini. Obraćanjem pažnje na to kako se osjećamo uz nekoga kada šutimo. Zato je dobar kriterij, za neku procjenu, onaj prema kojem se slažemo u tišini. Ne u priči, jer se u priči lako sa svakim složiti. Nego u šutnji. Koje osjećaje nam budi, koji dijelovi tijela titraju kad mislimo na osobu, bude li se tuga i strah ili miran ushit. 
E tako bi bilo mudro provjeriti odnos sa svakim. Jasno, ima dana kada usprkos ljubavi vibriramo neke svoje mrakove, pa nam aura izgleda kao da iz nje izbijaju otrovne bolje, strunuli mačevi. No, to su prolazni procesi, obično traju do dva dana – kada čovjek zdravo prerađuje stvari. Ali, ako se uz nekoga tako osjećamo godinama... vrijedno je preispitati svoj motiv bivanja u takvoj energiji.
Odmak i tišina će pomoći da se Istina vidi. Jer, ponekad, ljudi i situacije koje nose zaista djeluju divni: kao jezero okruženo najljepšim cvijećem. Ali, avaj! Vi zaspete u toj divoti, a dok sanjate mic po mic to otrovno cvijeće širi svoj zamućujući miris koji vas tupi... Otupljuje čula, muti um, muva intuiciju. Ponekad su takvi otrovni odnosi potrebni jer malo otrova – liječi, ali granicu kada liječenje postaje gušenje ćete prepoznati baš u tišini. 
Stoga je zgodno s onima do kojih vam je stalo ponekad šutjeti. Poslove koje volite provjeravati – u tišini. Tek tada ćemo ispravno čuti titraje u sebi kojima nam naše biće govori što učiniti. I tek tada ćemo si vjerovati jer su tišinski uvidi... jedini ispravni. 

Zato je mudro... ne slušati nečije riječi, nego nečiju tišinu. Ili, zvuk iza riječi. Netko vam može reći „ja te volim“, a iza toga kao da vidite čudovište koje bi vas najradije pojelo, usisalo u stvari.... Vibracija tona vam to otkriva jer nas nevidljive niti povezuju sa svime i svima - ljudima, događajima, poslovima... I tako čine da je stvarnija ona stvarnost nevidljiva, nego ona opipljiva, mjerljiva. Jer se upravo kroz nevidljivo formira vidljivo, pa je mudro obratiti pažnju na izvorno. 

Please reload

COPYRIGHTS: www.elementi.info DESIGN: Dea Devidas 2010. - 2019.

  • Facebook
  • YouTube
  • Instagram