Snage i slabosti želja

9.8.2013

​... zato što je ponekad naša slabost naša najveća snaga, a naše želje naša najveća slabost... dobro je znati da je slabost snage naglost, a njena snaga strpljenje.

Sjećate se kako smo davno rekli da je najveća slabost naša najveća snaga, jer nas nekako i drži budnima, na oprezu, te motivira da nešto napravimo (više tu), e isto tako je naša najveća želja naša najveća slabost, jer nas nerijetko uljuljkuje u fantaziju, zasljepljujući pred činjenicama koje nam se ne sviđaju.

Jasno, ovisi o osobnoj zrelosti, zapravo uravnoteženosti yin i yang principa u sebi i svijesti o njima. No, kod nečega što jaaaaaako želimo, uobičajena se stabilnost i svijest mogu nevidljivo poljuljati, od silne želje da to što prije i nerijetko što lakše ostvarimo.

Žena koja silno želi svog Tog-i-Tog muškarca, pa u svakom koji naleti nalazi njegove osobine, nesvjesno naravno, sve u sili želje da baš taj prvi što je došao bude pravi... Muškarac koji silno želi svoje imanje, pa na prvu priliku „lake internet zarade“ da svoju ušteđevinu u nadi da će se lako vratiti uvećana.... samo su neki primjeri toga kako se lako zeznemo. Da, vjerojatnije je da se čovjek zezne ako nije zreo, pa su mu primjeri nalik ovima put učenja: čak ih je dobro gledati kao ulog i lekciju koja ih spašava neke veće buduće štete u budućnosti, nego kao na propast. No mudro je razumjeti ih, prepoznati mehanizam koji čuči u nama čak i kad smo zreli i svjesni.

A taj je da uvijek ima jedan prekrasni, čisti, djetinji dio nas koji se nada čudu. I on je neosporno prekrasan. Uvijek mora tu biti. To je dio koji nas diže iz mrtvih kad sve propadne, to je dio nas koji ima vjere i strasti veseliti se svakom novom danu, maštati o suncu kada je oblačno i vidjeti najbolje i najljepše i u najokorjelijem negativcu. Zato je divan i zato ga treba čuvati. Ali ga istovremeno, baš kao i dijete, treba paziti nevolja u koje ga slijepi optimizam može uvaliti. Potrajat će dok ono ozreli. Dok nauči da u šumi života postoje prijateljske vjeverice i neprijateljski risevi. Da naučiti optimistično i pozitivno misliti ne znači negirati te riseve, nego prihvatiti njihovo postojanje u sveopćem poretku gdje je Jedno izraženo kroz plus, ali i minus, yin i yang, a pozitivno mišljenje i optimizam ne poništavaju negativan polaritet. Da, uvelike ga oni izmiču iz osobno stvorene stvarnosti – na način da se, primjerice, odlučiš kretati samo dijelovima šume gdje nema riseva, ali ipak zadržiš dio budnosti, za slučaj da neki zaluta. Ne kao paranoju, nego da si jednostavno stalno budan, svjestan ravnoteža, mogućnosti i misterija života.

Tako je i s manifestacijom želja. Apsolutno, one jesu naša snaga: motiviraju nas na učenje, rad, razvoj... Ali, kao što novčić ima lice i naličje, ima i snaga svoju slabost, a ta je naglost – izostanak mudrosti strpljenja u silini želje da se ostvari. Sve u želji da se stvari dogode odmah ili što je prije moguće... Uvijek želja zanese to dijete u nama, i ono bi odmah sladoled – imalo bi manifestaciju želje vrlo skoro čim je osvijesti. Čak i ako zna da se treba čekati – jer traje dok cvijet nikne od sađenja, traje da dijete iziđe iz majčine utrobe i traje svaki proces – u srcu djetata nema tog trajanja, ono je rođeni zen, njemu je sve sad i odmah, pa onda nekad tu logiku prenese na logiku materije, odnosno trajanja. I tako se zezne. Misli: „aha, postavio sam namjeru, radim afirmacije, nacrtao sam mape, dišem... evo ga, ovo je prva prilika, skačem!“. Naravno, ne mora uvijek biti tako, nekad prva prilika zaista je već glava manifestacije ili prvi znak, ali nekad i nije – odnosno, nekad znači „stani i provjeri kurs kojim se krećeš“.

 

Jasno, individualni su scenariji manifestacije, no poanta je STRPLJENJE. Čim ga čovjek zaboravi, dođe neki podsjetnik. Zato se kaže „budi slobodan od svojih želja, nevezan za njih“. One se, kao dio materijalnog života, pojavljuju tu i tamo, nekom rjeđe nekom češće, ali dio su igre Uma i mudro ih je prihvatiti. Ali je istovremeno mudro i pustiti grč da se ostvare, jer grč požuruje, a „tko priši, vrat lomi“, kako kažu naši dalmatinski stari...

Zato.. motrite svoje želje i kad god vidite da titrate prema njima i fazama manifestacije ijednom drugom vibracijom osim mira – zastanite, izdišite se, ispušite naboje. Gledati iz mira znači vidjeti sjeme koje ste posadili i mirno osjećati kako će jednog dana niknuti. Apsolutno je u redu osjetiti zbog toga uzbuđenje, ali primjerice euforiju koja bi vas natjerala da ga požurite u rastu ili iskopate malo da vidite kako napreduje – ne. To je znak za disanje, opuštanje tj. Puštanje.... I to je način da želja ne bude vaša slabost, na koju ste najranjiviji, nego snaga, koja vas pokreće. 

Please reload

COPYRIGHTS: www.elementi.info DESIGN: Dea Devidas 2010. - 2019.

  • Facebook
  • YouTube
  • Instagram