Let na Zemlji

10.8.2013

Svaki tren, prilika je za uspostaviti novi temelj života. Ekstaza duha, svoj plod na zemlji daje tek kada je kroz tijelo provedena.

Stoga je, možda, uzemljenje ključna tehnika mira, i stabilnosti što s njim dolazi. Jer, kao duhovna bića s ljudskim iskustvom – mi lako idemo gore, u visine... Lako letimo. No, kako se spuštamo? Kako kroz Sebe, svoju psihu i tijelo, „spuštamo“ duh koji u suštini jesmo, u svoj svakodnevni život? To je možda, na Zemlji jedino pravo „mjerilo“ ostvarenja onoga zbog čega se u neki život inkarniramo. 
Kako se uzemljujemo... Kako materijaliziramo svoje misli i želje, ideje? Činimo da naše fantazije postanu stvarne. OK, tehnikama vizualizacije... Ali, i djelovanjem. Zato su najpopularnije tehnike i seminari na temu upravljanja umom, manifestiranja i slične... jer govore kako učiniti najveću magiju života: spustiti ideju, božansko vodstvo u djela. U protivnom, bačena je energija – svaka filozofija koja počinje i završava na silnom teoretiziranju, a bez da je provedena u praksu.. ostaje samo ideja. 
Utjecaj na fizički svijet koji imamo prilike učiniti dok smo u svojim tijelima ne mora biti velik, ni grandiozan. Ni ne može, čak, u svakom slučaju, a ni ne treba. No, ono što je važno za njega je da se dogodi, kao neki naš korak u pijesku. Što nestati će slijedećim naletom vjetra, ali nema veze, neka – ionako mu trajanje nije nužna svrha, nego činjenica da se dogodio, da smo ga izazvali, voljom i inspiracijom, učinili, proveli... 

 

Rad s materijalnim je, tako, posvemašnji izazov i zadatak duha. U stvari, glavni motiv genijalnog eksperimenta inkarniranja. Iskusiti koliko i kako beskonačnog (duha, ideja...) možemo provesti i ostvariti u konačnom (fizičkom, zadanom, materijalnom). Znače opipljivi rezultati... kao što znači dodir. Nije isto znati sve o čokoladi, i osjetiti je kako se otapa u ustima. I nije to stvar ambicije (u stvari je, ako ćemo tako, stvar junačke ambicije duha, da pomiče na ovaj način granice fizičkog postojanja) ili ega, nego prirodno usmjerenje svakog živog bića. Takozvana dharma, ili svrha utjelovljivanja. Zadatak na Zemlji kojemu nas vraća Priroda... tiha šetnja njome ispunjena svjesnim disanjima. Samo bivanje u njoj nas instinktivno liječi i tako na atomskoj ravni podsjeća na univerzalni zakon: kako na nebu, tako i na zemlji. Znamo, jasno, iz iskustva da to nije doslovno no Priroda je ono na zemlji najbliže idealu nebeskog, božanskog. Kojeg odražava svojim ritmovima, plodovima, krošnjama, pa osušenim i puštenim listovima...
Čini da spontano poboljšavamo svoje tjelesno zdravlje i usmjerimo se u rad na duhu kroz tijelo. Jer, ima milijun psihotehnika koje mogu do zauvijek iskapati iz psihe (duše, jer na starogrčko je psihe naziv za dušu) ove ili one programe. I nikad tome kraja. No, kad znamo da naše tijelo nosi i odražava svaki titraj duha, univerzuma.... tada ne kopamo do u beskraj po ovim ili onim programima u glavi nego se jednostavno vratimo u tijelo, organ... i budemo živi. Tada dobivamo uvid o tome koji je naš cilj i najbolji način njegova ostvarenja. I to je put do našeg obilja – sreće, zdravlja i zadovoljstva. Tek ovako uzemljeni možemo privući sebi ono što je potrebno za naše cvjetanje i naš razvoj. I tek kada provodimo stvari djelovanjem, kroz tijelo – trud biva nagrađen povećanjem prilika i sposobnosti da ih izvedemo. 

Zato je mudro, uz sav duhovni razvoj, prizemljiti stvari: koristiti zdrav razum, odvagnuti, realistično sagledati. Ustanoviti temelje, ustabilljujući sebe jer to pruža tako željen osjećaj sigurnosti i zaštite iz kojeg možemo djelovati zagrljeni probuđenim sistemom unutarnje podrške. I pritom je važno znati da mašta – ne postoji. Sve što naš um kroz „maštu“, fantaziju može dosegnuti, u snu ili na javi, ima potencijal svoje realizacije u fizičkoj stvarnosti. Hoćemo li ga ostvariti, ovisi o tome koliko smo uzemljeni...

 

Please reload

COPYRIGHTS: www.elementi.info DESIGN: Dea Devidas 2010. - 2019.

  • Facebook
  • YouTube
  • Instagram