Pustiti...

23.8.2013

​Često se čuje kako se trebaju stvari „puštati“, i stvarno jest: zen misao pita kako je moguće napuniti šalicu novim, ako je nismo ispraznili od starog...

I znamo da je sve to istina. Teoretski nam je savršeno jasno da nam puštanje starog nosi samo dobre stvari, novi rast, novi razvoj.. No, u praksi često šepamo. Naravno, neke stare misli, obrasce ili događaje nije lako otpustiti preko noći, dapače bavljenje njima nam donosi nove uvide i spoznaje o sebi, smislu i svrsi. Pa ipak, postoji granica kada nas um zavrti preko svake zdrave mjere, pa jašemo po nečemu na svoju štetu. Mudro je prepoznati to stanje i zaustaviti ga, okrenuti priču. 
Je, lakše reći nego učiniti. Jer to traži stalan trening. To je kao da sad odjednom odlučite konja koji je godinama vukao vašu kočiju ulijevo, natjerati da krene u desno. Uvijek će isprva tražiti više pažnje. Neće ići isprve – tako funkcioniraju naši mehanizmi, navike. 

 

No, ključnu pomoć, po običaju, nudi tijelo. Ponekad nije nužno razumjeti do u svaki detalj što se pušta i zašto. Kao kad odete na wc – jednostavno pustite vodu, ne istražujete u detalj sadržaj onoga što ste otpustili, jel' tako? E, isto je s nekim obrascima, karmama, vibracijama... Krenemo li jahati po njima, nema kraja (što je nekad, u istraživačke svrhe dobro, a nekad bome i nije, drži nas na jednoj točki, kao onog hrčka u kavezu što jadan stoji na mjestu, a misli da se užasno puno natrčao). Bitno je pustiti. 
Samo da bismo se dalje razvijali. Iz mira, oslobođeni onog luđačkog naboja što u nama potiho divlja i čini nas nervoznima, preplašenima, napetima... Kako? Najlakše, dahom i kroz tijelo. Ima, naime, nekoliko čarobnih akupunkturnih točaka na tijelu koje rade momentalan prolaz, otpust.... Jedna je a točka koja se nalazi na dorzalnoj strani šake, u udubini na pola druge metakarpalne kosti (slika lijevo): stimulacija iste povećava vitalnost i izdržljivost, jača imunitet, uklanja bolove grla.... no najvažnije: omogućava otpuštanje svih starih psihičkih materijala, i fizičkih boli (zato je trudnice ne smiju stimulirati, osim tokom poroda). 
 

Druga čarobna točka za puštanje, odnosno par, povezan je s meridijanom mokraćnog mjehura: nalazi se malo izvan suznog kanala u unutarnjem kutu oka i, osim u pokretanju čišćenja te otpuštanja, pomaže kod otečenih očiju te frontalnih i okcipitalnih glavobolja (onih na zadnjem dijelu glave).
Njihova stimulacija pokreće puštanje fizički, što je značajno zato što je um i u tijelu: preko tijela, djelujemo na um. A ove točke možemo stisnuti uvijek: usred gužve, poslovnog sastanka... stavimo palac na, recimo, točku debelog crijeva i dišemo. Ovako stimuliramo točke: znači stavimo palac na točku. Smirimo se i sviješću spustimo u svoj trbuh, haru (cijelo područje donjeg abdomena). I iz njega lagano stisnemo i držimo nekoliko sekundi. Ovo iznimno razvija našu osjetljivost prema vlastitom tijelu, auri, a time i cijelom životu. Jer, naime,
svaka od tih točaka može biti „puna“, ili „prazna“: kada je puna, treba malo pražnjenja da se uravnoteži i obrnuto, kada je prazna, potrebno je izvjesno punjenje. 
E, sad kako znati što je kad? Jednostavnim dodirom prsta: umirimo se i stavimo prst na neku točku. I osjetimo prostor ispod prsta. Osjetimo bubri li, prepun, ili zjapi prazan. O tome ovisi koliko prst držimo u nekoj točki. Ako je prazna, držimo dok ne osjetimo (unutarnji osjećaj koji se razvija vježbom) da se napunila (ne pretjerujemo s punjenjem jer onda stvarmo efekt čaše koja je puna, a mi dolijevamo još vode, pa se sve prelijeva i zapravo prazni). Ako osjetimo da je puna lagan stisak čini da se materijal iz nje prazni. Obično je dovoljno desetak sekundi držanja, ali mudrije je razvijati osjećaj punine i praznine, nego brojati vrijeme. 

Ovo je znanje drevne kineske medicine. Danas raskomadano i isprostituizirano na sto marketinških načina. No, vjerujem da je bolje kad se već napajamo, da se napajamo iz izvora, a ne neke suvremene tržišne kopije. Stoga, pustimo moderna instant obećanja o iscjeljivanju obrazaca ovih i onih i vratimo se u naš najsvetiji hram na zemlji: naše tijelo. Uvijek možemo naći tri minute za stisnuti čarobnu točku, i pokrenuti proces puštanja kroz tijelo, psiha će slijediti. Jer, pravi motiv puštanja čak nije ni oslobođenje od nečega što nas mori (iako nam je to često glavni poticaj), nego protočnost. 
Tek kad smo protočni, mi smo živi, usklađeni s tokom Života, tokom Jednoga. Kao što kaže grčki mudrac Euripid (parafrazirat ću) – ne možemo u istu rijeku stati dva puta. Rijeka teče stalno i čak ako sutra zagazimo na isto mjesto gdje smo danas, to je novi korak, jer protječe nova voda. Tako je i u našim životima: svaki tren smo isti. Držanje za staro ne osigurava sreću. Čak i ako je staro divno, sretno, i činilo nas je ushićenima jučer, ono danas ne postoji. Ovo vrijedi za odnos sa sobom, s voljenima, sa svime. Zato je puštanje sloboda – i predaja. 
 

Please reload

COPYRIGHTS: www.elementi.info DESIGN: Dea Devidas 2010. - 2019.

  • Facebook
  • YouTube
  • Instagram