Plan bez plana

6.9.2013

​„Ako želiš nasmijati Boga, reci mu da u životu imaš planove“ – Woody Allen.

Dobro je, naravno, čak poželjno u životu imati ciljeve. Ali samo kao orijentire uma i usmjeravače energije. Jer, oni i služe tome. Nekad nije svrha dotrčati na cilj kao zadanu zacrtanu točku, nego proći put do njega zreleći kroz sva iskustva na njemu – zato kažemo da je Cilj Put i zato znamo da se ne treba vezati za rezultat. Da, dati svojih sto posto na radu za ostvarenjem nečega, no sa sviješću da je rezultat u rukama božanskoga – tako ostajemo nevezani za sam ishod, znajući da je u skladu s višom voljom, a ne našim egom. 
Ponekad naš ego misli da je za nas nabolje „lijevo“, a nije nego "desno" i tu uputu vidimo i osjetimo tek kad prepustimo vodstvo božanskom vodstvu. To ne znači besposleno sjediti, dapače način uspjeha na zemlji je djelovanje. Nekako ovako:
kada želimo nešto u duhu to dobivamo puštanjem, ali na zemlji djelovanjem. Najjednostavnije bi bilo reći da određenu želju pustimo božanskom, ali na zemlji svaki dan napravimo korak prema ostvarenju tog cilja. A neke dane ništa, samo pustimo. 
U ostvarenju ciljeva i želja je, kao i u svemu, važna prava mjera - ravnoteža: između onih dana kada nemamo plan nego puštamo Božanskom planu da se odvrti pred nama i donese nam upravo ono što trebamo, što je najbolje za naš razvoj te onih dana kada je vrijeme za akciju, neki korak u smjeru ostvarenja inicijalne želje, cilja. Sam plan je koristan za um jer ga pokreće na stvaranje: to je kao da kažemo „danas imam namjeru napraviti to-i-to“. Pa možda i ne napravimo sve, ali u svijesti kristaliziramo cilj i puštamo božanskom da nam još više otkrije oznake po putu do njega. S druge strane, veliko je za iskustvo sadašnjeg trenutka reći „nemam plan, neka dođe što treba“. Tako gledamo iz mira, možemo osluhnuti iz sebe jer ponekad se plan mijenja iznutra, ovisno o tome kako sazremo na unutarnjim ravnima, pa nove poruke svog duhovnog vodstva čujemo jedino kada povremeno zastanemo. Ne dok grozničavo trčimo na cilj.

Izazov je to ostvariti istovremeno: svom svojom pažnjom i koncentracijom se usmjeriti na disciplinu, a istovremeno živjeti slobodno, spontano kao dijete i zaigran. Istovremeno samuraj koji se drži svoje taktike i cilja, te zaneseno dijete koje mijenja najdraže igre kako mu dođe. Taj spoj stihije i strategije nas čini živima i kreativnima, u stvari: daje nam da prepoznamo kada povući potez, kada pustiti sve... i tek tako se punim srcem i svjesnim umom možemo s užitkom u igri života igrati. 

Please reload

COPYRIGHTS: www.elementi.info DESIGN: Dea Devidas 2010. - 2019.

  • Facebook
  • YouTube
  • Instagram