Moja Volja=Božja Volja

U životu je mudro svako toliko zastati pa preispitati koliko su naši motivi i želje usklađeni s onima božanskog: odnosno, koliko je volja našeg ega, nižeg uma usklađena s našom božanskom svijesti, višim umom.

Spoznati Sebe, ono svoje najdublje i najviše Sebstvo, svoju pravu prirodu – koja je vječna iz Izvora – u stvari znači spoznati Božansko. Sebstvo je naš najizravniji odraz onoga što se kaže „Bog stvori čovjeka na svoju sliku i priliku“. I to Sebstvo čujemo u meditaciji, tišini, odmaku. Kada je Um, kojeg Sebstvo koristi, upetljan u dnevne aktivnosti, rijetko stigne zastati i promisliti. Pa je tako lako da ga uhvati njegov niži aspekt, tzv. Ego. Nije taj jadni ego ni dobar, ni loš – on ima svoju funkciju. Glavna jest da ima biti sluga Sebstvu. Postane li gospodar, kočija našeg života srlja u provaliju, katastrofu. I to znamo iz iskustva: kada isključivo slušamo svoje misli i emocije, skoro pa budemo osuđeni na ludilo. Jer, i misli i emocije (temeljni nositelji ega i naše psihičke individualnosti na zemlji) se mijenjaju iz trena u tren, kao vrijeme, kao oblaci. Slušati isključivo njih i na njima temeljene svoje želje, nije uvijek mudar potez. Bez daljnjeg, oni služe i kao nositelji informacija iz više svijesti, kao i iz dubina nesvjesnog, no lako nastane čitava zbrka oko toga koja je informacija glas tišine i intuicije, koja projekcija prošlih života, koja želja... Da bismo te tanahne niti raspetljali i točno znali što nam je činiti, mudro je svoje želje – posebno one najjače – svako toliko preispitati na način da kontempliramo koliko su usklađene s božanskom voljom. Ali, ne božanskom voljom tamo nekog sijedog starca na oblaku nego voljom našeg duha, našim osobnim božanskim planom, onom Silom Izvora i Životnog toka. Jer, po njemu možemo ploviti kao kad jedrimo, usklađeni sa silama prirode i osluškujući zvijezde i vjetar, ili slomiti svoja jedra silujući tok. A ponekad ego baš siluje tok, čak u najboljoj namjeri i bez imalo svijesti o tome da forsira: recimo, zaneseni jakom željom da ostvarimo obitelj možemo zanemariti da smo u fazi života kada je prioritet postaviti posao... Ili, zaneseni jakom željom da imamo partnera (koja možda služi samo kao inspirativni pokretač i okidač svijesti za samoupoznavanje sebe) možemo „ganjati“ srodnu dušu, a božanska volja je da, primjerice, učimo i obrazujemo se dalje... I tako redom, primjera ima milijun. Obično nas naše duhovno vodstvo sprečava u srljanju na najfinije moguće načine, ali nažalost često ih i ignoriramo. Teoretski znamo da „što je naše naše je, ma što mi učinili“, znamo da niz prepreka na putu obično znači da stanemo i promislimo je li taj put pravi... i sve to znamo u glavi. Ali u praksi nerijetko silujemo: navrli smo otići živjeti u velik grad, a trebamo biti u prirodu na selu. Navikli smo jesti u restoranima, a trebamo se primiti svoje kuhače.. i tako redom. Kada dovoljno puta ne poslušamo suptilne poruke vodstva, onda nas „grunu“ grublje, kao šamar buđenja, šok trežnjenja, pa tada opet cvilimo „što nas je snašlo“ i „zašto se sve srušilo“. A Milost Božanskoga sruši zatvore u kojima nas je naš Ego u „najboljoj namjeri“ zatvorio i oslobodi nas za nove inspiracije. Eto tako, ovo je vrijeme zgodno za promišljanje... Postavljanje Sebi pitanja Tko sam i koja je moja svrha, božanska svrha na zemlji u trenutnoj inkarnaciji... Što uključuje, privatno i poslovno, moje ostvarenje na zemlji... Na koje načine... Kojim putevima... Usudimo se postaviti pitanja, čak i ona škakljiva, ili pomalo zastrašujuća. Mudro ih je napisati... i potom odložiti papir... Pustiti, božanskoj volji da nam odgovori. Znakovi će stizati – uvijek su tu, samo ćemo ih prepoznati. Tim više, čim postavimo pitanje – primamo odgovor. Jasno, Ego može opet malo manipulirati ne želeći ih čuti, što opet ne traži krivnju, nego spoznaju da možda nismo u tom trenu zreli primiti Uvid. No, strpljenja sa svime, pa i sa Sobom. Prije ili kasnije, iskristalizirat će se kolekcija Uvida o ispravnom djelovanju. I tada smo sigurni krenuti. Mirno odvažno, osluškujući povjetarac i znakove na putu. Znajući da smo usklađeni s božanskom voljom jer živimo onu „neka bude volja tvoja“: tako „pristajemo“ preuzeti božansku volju kao svoju, pa i ego može imati zadovoljštinu, znajući da je njegova volja – volja Božanskoga. I tek tada kroz nas živi naša Viša Svijest, našu Kočiju vodi Viši um: JAI GURU DEVA.

COPYRIGHTS: www.elementi.info DESIGN: Dea Devidas 2010. - 2020.

  • Facebook
  • YouTube
  • Instagram