Gospodari illi sluge?

5.7.2013

Znamo kako je Um vrhunski sluga našeg Duha, svijesti o tome da smo Jedno u smislu svoje biti, onog božanskog u nama.... pa ipak, zezne nas taj um, „prebaci“, prevari, zavlada nama...

Tada obično izgubimo utakmicu sa svojim mislima ili osjećajima. Govorimo da imamo loš dan, „vadimo“ se na planete ove ili one, astrološke faze i procese razne. Sve to, da se razumijemo, ima utjecaj na naš um: no svijest je vidjeti, prepoznati vrstu tog utjecaja i odmaknuti se od njega. Ne distancirati, ograditi, nego pomaknuti na poziciju promatrača: onoga koji Gleda – čiste Svijesti. 
 

Jer, naš Um je satkan od impresija – dojmova, mišljenja, osjećaja. Sve te misli i osjećaji nisu naši: oni su iz kolektivnog polja. Zato što sve postojeće prethodno nastaje iz ideja, a one su iz Jednoga, dakle zajedničke. Ono što ih čini našima, jedinstvenima su specifični spojevi tih istih, vječnih misli, konstrukcije koje od njih tkamo, prema svojoj osobnoj zemaljskoj strukturi psihe i tijela... Sama ta svijest pruža odmak od njih. Jasno da ima dana i stanja kada nas zgrabe – čak ne toliko misli, jer se one lako mogu izmijeniti, nego emocije. One su puno dublje, tajanstvenije, nepredvidivije. Teže za dohvatiti. 
Dobro je kad nismo poistovjećeni sa svojim umom. Jer, kao što nismo svoje tijelo, nismo ni svoj um, nego onaj koji ih koristi i gleda. Najjednostavnije rečeno, imamo sedam umova, svaka čakra ima svoju „um“, pa ovisno o psiho-energetskim materijalima koji se prazne iz neke, mi se taj dan osjećamo ovako ili onako, bivamo prožeti mislima i stanjima određenim za pojedini energetski centar trenutno aktualan. Svijest je vidjeti ga kao svoj dio, ne sebe cijeloga, ne se poistovjetiti s tim. 
Na taj način se dižemo u svijesti razinu iznad: na onoga koji gleda. Sasvim je legitimo leći, prespavati, biti ljut ili povučen shodno procesima, ali nikako ne robovati njima. Ne jahati po stanju, niti se uzrujavati zbog njega, jer su impresije uma prolazne. Duh u tijelu prolazi kroz razna stanja, neka sasvim žestoka, neka blažena, ali... ostaje Duh koji to gleda. Tada smo gospodari svog uma. Kada nas "prelije", kada smo nemoćni i padnemo u kukanje, možemo prepoznati da smo mu postali sluge. I sam taj trenutak prepoznavanja - jest trenutak osvještenja. Biti budan, znači vidjeti procese koji se smjenjuju poput valova, i ostati nedirnut njima, ali svojim mirom i voljom utjecati na njih.

Please reload

COPYRIGHTS: www.elementi.info DESIGN: Dea Devidas 2010. - 2019.

  • Facebook
  • YouTube
  • Instagram