Biti svoja UMJETNOST

Umjerenost je vrlina koja se često uspostavlja baš kroz svoju suprotnost, odnosno neumjerenost: kad iz jednog ekstrema odletimo u drugi, pa spojeni daju treću, srednju vrijednost.

Često čujemo kako „ne valja pretjerivati“ i kako je „prava mjera“ ključ sreće u svakoj životnoj stvari. I jeste. U velikoj količini, otrov ubija – u pravoj, biva lijek koji iscjeljuje. Prava mjera sa svim stvarima je put ispravnosti i sreće. Ali, kako se ona ostvaruje? Pa baš kroz pretjerivanje, baš kroz ekstreme... Nema razvoja bez pretjerivanja... Samo pomak granice čini da razvoj traje, u stvari ga održava stalno šireći horizonte, a s njima iskustva, uvide.... Tako se, u biti, prava mjera ostvaruje tek nakon što se pređe ekstreme, pa se oba pola pomiješaju u novu točku ravnoteže.

Jer, u samim estremima nema radosti: nose uzbuđenje, ali i šok. U njima se nemoguće, na svoje dobro, zadržati dugoročno. Oni služe samo da ih se preskoči, iskusi i tako postignu novi planovi razvoja, nove točke ravnoteže koje treba postaviti. Stoga je prava mjera ovoga tren ekstrema, za iskustvo vrhunca i preskoka, pa potom elegantan povrat u nova umjerena stanja. Usuditi se skakati preko granica, pa vraćati u mir, je zdrav balans života. Mudro je prepoznati kada samo pozvani skočiti, „pretjerati“. Jer nitko nikada nije nikakav progres ostvario držeći se iste točke, iste granice. Zato je bitno usuditi se biti divlji, pa preći mjeru, samo da bismo postigli novu ravnotežu, na novoj razini – novi mir. I pritom ne slušati preplašence koji govore o sigurnom tlu. Sigurnost ne postoji iz vana – dolazi samo u našem letu: od neba do neba, pa kroz kontemplaciju povratka u svojim gnijezdima. Skačimo, ludujmo i mirujumo, to je prava ravnoteža, koktel našeg zemaljskog postojanja. Umijeće je znati kako i kada pretjerati za - ostvarenje prave mjere.

Činjenica je da novo nastaje stalnim miješanjem ekstrema i njihovim uravnoteženjem: a svaka kreacija i ekspanzija dolaze iz našeg centra, u kojeg se dolazi i ostaje tamo zastajanjem u trenutku, povlačenjem svojih svih, posebno suprotnih strana, u točku Izvora Ravnoteže. I pritom je važno imati na umu:


1. Umijeće slušanja: samo meditativan i smiren um čuje udaljena zbivanja i tihi šapat Tišine, iz koje dolazi Inspiracija. Tišina vrijedi više od riječi, kad je pustite da govori. Umijeće čujenja, slušanja... nadilazi samo fizičku percepciju različitih zvukova. Riječ je o slušanju Tišine i njenih suptilnih glasova, a postiže se smirivanjem uma (meditacija).

2. Fleksibilnost stava: spremnost da se zadani postulati promijene, izvrnu i iskrenu da nešto novo od njih nastane.

3. Prava mjera: glavni zakon kojeg koristi moć stvaranja: suprotnosti se pretaču iz jedne u drugu i miješaju, ali u pravim omjerima. Za uspjeh, važno je znati stati kad treba: s određenim načinom razmišljanja, ponašanja... Jer, u protivnom, prelazi u svoju suprotnost i mijenja mu se kvaliteta. Zato je „ničeg previše“ („ne quid nimis“) zakon uspješnog stvaranja.

4. Odgovornost Inspiraciji: objava božanske ideje poziva na odgovornost u izvršenju iste, a negativna strana koja se javlja u ovom procesu jest odbijanje da se prihvati taj novi smjer.

5. Sloboda Istraživanja: putovanje duha, ili tijela uvijek nose preobrazbu, zbog čega se bitno usuditi ući u daleko, nepoznato... jedino iz toga izranja novo.

6. Red&Razigranost: su čarobna kombinacija za stvaranje svojih velikih životnih djela. No, imajući na umu da stvarati treba temeljito, korak po korak, ali ne ući u ukočenost, nego uvijek biti spreman promijeniti smjer, zaigrano, s potpunim razumijevanjem uzroka i posljedica, odnosno kako svaki novi element dodan u priču/ili oduzet iz nje mijenja cjelokupnu sliku, stvarajući novi rezultat.

7. Suptilnost Svijesti: u uočavanju tanahnih impulsa svoje duše te snaga sebstva da se isti dosljedno upotrijebe čine umjetninu, zvanu naš život i ono što nastaje našim življenjem, jedinstvenom. Bilo da tako stvarate svoju sliku, ručak, tvrtku ili Život... svejedno je: nastaje nešto originalno i izvorno vaše – vaše Veliko Djelo. Kvaliteta koja se traži ovdje jest samoovladanost jer jedino ona omogućava da se s lakoćom nose preplavljujuća unutarnja stanja i vanjske okolnosti te spontanost kombinira sa znanjem. Jasno, sve ima biti prožeto strpljenjem kao kvalitetom: obuzdati nestrpljivost, znajući da je Cilj – Put.

8. Umjerenost za Umjetnost: svijest o krajnostima, ali izbjegavanje da se upadne u bilo koju od njih, predstavlja pravu mjeru svih stvari i to je ono što duhovne tradicije zovu slijeđenjem „Srednjeg Puta“/Puta Umjerenosti.


COPYRIGHTS: www.elementi.info DESIGN: Dea Devidas 2010. - 2020.

  • Facebook
  • YouTube
  • Instagram