Sve snage CRVENE

5.8.2014

Crvena boja/vibracija spašava kada se čovjek osjeća zatečen u pat poziciji. Svjesno napuniti svoju auru crvenom, dišući je, znači vratiti svoju volju, snagu i strast.

Bila u obliku cipela, rajčice ili druge crvene hrane, haljine, svijeće ili svjetlosti koju dišete u svoju auru, posebno prvu čakru. Bilo da sprži stare veze, bilo da obnovi i pokrene stvaranje novih. To je energija koja budi snagu, onu životnu silu koja spontano oslobađa čovjeka cviljenja. Cviliti nad sobom i svojom sudbinom je dno dna: pokazuje stav „jadan ja“ i ideju da će od nekud doći netko i nekim čudom nas izvući iz vlastitog smeća. Čekajući spas izvana, možemo se načekati životima. Prvi korak – onaj volje i makar samo odluke da krenemo i promijenimo okolnostim/mišljenje ili doživljaj stvarnosti – je uvijek na nama. Prestati cviliti znači shvatiti da je sloboda odgovornost i preuzeti je hrabro. Smijati se u lice preprekama i svaku cenzuru života shvatiti kao izazov vlastite kreativnosti da se nadiđe ono naizgled nemoguće.

 

Crvena je boja vatre i krvi, za mnoge narode prva boja jer je najdublje povezana s principom života: jedna crvena je noćna, ženska, povezana s privlačnom centripetalnom silom, a druga dnevna i muška, centrifugalna, što se okreće poput Sunca i sve obasjava golemom i neodoljivom snagom.

 

Ova ženska, noćna centripetalna... boja je središnje vatre čovjeka i zemlje i alkemističnog aanora u kojem se kuha, dozrijeva i obnavlja biće ili njeovo djelo. Ona je ispod zelenila zemlje i crnila blata. Ona je tajna, misterij života skriven na dnu tmina i iskonskih oceana. To je boja duše, libida, srca; boja znanja, ezoteričke spoznaje zabranjene neupućenima: na kartama Tarota crvenu haljinu pod plavom tunikom ili plaštem nose Pustinjak, Papisa, Carica – svo troje predočuju, na različitim stupnjevima, tajnu nauku. Takva crvena je matična, bazna. Dopušteno ju je vidjeti samo u toku inicijacijske msrti kada dobiva otajstvenu vrijednost: posvećeni u misterije Kibele su spuštani u jamu gdje su škorpljeni krvlju bika ili ovna ritualno žrtvovanih nad jamom, a žrtvi je zmija iz rane pila krv.

Na otocima Fidži se u sličnom obredu mladićima pokaže niz prividno mrtvih ljudi, poprskanih krvlju i s utrobom izvađenom iz tijela. Na povik svećenika tobožnji bi mrtvaci skočili na noge i otrčali do rijeke da speru svinjusku krv i utrobu kojima su bili pokriveni. Crveni oceani u Grka i Crveno more pripadaju istom simbolizmu: predočuju trbuh u kojem se život i smrt pretvaraju jedno u drugo. Tamno i centripetalno, inicijacijsko crveno krije i pogrebno značenje – ono transformacije.

 

Nju najljepše oslikava kristal granat: koji nas pokreće, iz utrobe, da pustimo staro i iz strasti novo rodimo – stvorimo nove sebe, naš novi život. Ambivalentnost crvenog tamne krvi u tome je što je ono uvjet života kad je skriveno, a znači smrt kada je proliveno. Otuda i zabrana što pogađa žene za vrijeme menstruacije u tradiciji: odbačena krv je nečista jer je prešavši iz uterusne tame na svjetlo dana promijenila polarnost. Takve je žene bilo zabranjeno dosticati, a u mnogim su se društvima morale povlačiti da bi se pročistile prije nego što bi se vratile u društvo iz kojega su bile privremeno isključene. Takva je zabrana dugo pogađala i svakog čovjeka koji bi, makar iz opravdanih razloga, prolio tuđu krv: krvnika u crvenoj odjeći i kovača zabranjeno je doticati jer oni dodiruju samu bit misterija života što je utjelovljuje centripetalno crvenilo krvi i rastaljene kovine.

Na otočju Trobiand (Melanezija) postoji mit koji ilustrira univerzalnost i pradavnost tih vjerovanja: na početku svijeta jedan je čovjek saznao tajnu rakovice koja je bila crvena jer je bila začarana; čovjek je silom od nje izvukao tajnu i onda je ubio; stoga su rakovi danas crni jer je s njih skinuta čarolija, ali ipak dugo ne umru jer su nekoć bili gospodari života i smrti. Na Tarot karti Mjeseca, koji oslikava umiranja i rađanjanja emotivnog polja, iz vode izranja ovako centripetalno (tamno) crveni rak, što je i prva vibracija za iscjeljivanje ovog stanja, s razine duhovnog stvaranja (odnosno prvog kabalističkog svijeta).

Svojestvo crvene boje je da na svjetlu dana obrne polarnost simbola koji od ženskog i noćnog postaje muški i solaran. To je plamteća crvena. Pojavljuje s novo crveno, povezano s bijelim i zlatnim, osnovni simbol životne snage – boja i energija kristala koralja i karneola. Ono utjelovljuje ljubavni žar i ljepotu, impulzivnost i obilje snage, slobodu i pobjedu Erosa. Ono utjelovljuje i ratničke sposobnosti. Izuzevši neke usporedbe što se odnose na tjelesnu ljepotu, crveno je, primjerice u Irskoj, prvenstveno ratnička boja, a u keltskom jeziku za nju postoje dvije riječi: derg i ruadh. Primjera je mnogo, a bog-druid Dagda nazvan je Ruadh Rofhessa – crven od velikog znanja. U nekim tekstovima, posebno u pripovjetki Rušenje svratišta Da Derga, spominju se crveni druidi, što upućuje na njihove ratničke sposobnosti i dvostruku funkciju (onu svećenika i ratnika).

 

Ovakva crvena, jarka – centripetalna – osvaja prostor. I u svjetovnom i u sakralnom smislu sinonim je mladosti, zdravlja, bogatstva i ljubavi. U crnoj Africi, kad prestane važiti zabrana zbog prve menstruacije, zatim uoči vjenčanja ili nakon rođenja prvog djeteta, žene i djevojke premažu tijelo i lice crvenom bojom razrijeđenom u biljnom ulju, što povećava životvornu moć. Mladići i djevojke američkih Indijanaca se također ukrašavaju tgom crvenom, vjerujući da ona potiče snage i budi želju. Takvo značenje crvena boja ima u mnogim predajama, od Rusije do Kiine, gdje prati sve narodne svečanosti, posebno proljetne, zatim vjenčanje i rođenje: za djecu se kaže da su rumena kada se želi reći da su lijepa; tako su govorili i Kelti u Irskoj. Kao simbol ljubavi koja oslobađa, crveno postaje Dionizova boja i u kršćanstvu, boja Svetoga Duha. Crveno je boja alkemističkog kamena mudraca, kamena koji nosi znak sunca. Nebeska vatra osvjetljava i pročišćava srce, pa je i kamen mudraca čist jer je sastavljen od zgusnutih sunčevih zraka. Naziva se još apsolutan, mali ugljen ili dragocjeni tamnosrveni rubin: ne trpi nikakvu nečistoću i sve oko sebe pretvara u čistoću. U japanskom budizmu se crvena aureola i crveni lopoč povezuju sa sabirnom gestom Dainichi-Nyoraija, Velikog učitelja.

 

Tako s božanskom valorizacijom crvenoga simbolizam plamena uzima prvenstvo simbolizmu krvi. U većini europskih i azijskih legendi duh vatre se pojavljuje odjeven u crveno ili sa crvenom kapicom. Plamenocrvena boja nije samo simbol žarke ljubavi, nego i boja ratne zastave te osvajanja: Mars je Veneru oteo Vulkanu. Ratnici i osvajači se kite crvenim i žele zadržati isključivo pravo na plamenu purpurnu boju. Crveno je u Rimu bilo boja generala, plemstva, patricija, a zatim je postala bojom careva – ona je postala boja najviše vlasti. Tako kaže i jedan od najstarijih Tarota, marsejski: u njemu Snaga, koja svojim dvjema rukama otvara lavlju gubicu, nosi crveni plašt preko plave halijne, dok Pravda skriva svoju haljinu pod plavim ogrtačem, poput Carice. Eksteriorizirano, prenaglašeno, crveno postaje opasno poput nekontroliranog instinkta moći: vodi egoizmu, mržnji, slijepoj strasti, paklenoj ljubavi; Mefistofeles nosi crveni ogrtač knezova pakla, dok kardinali nose crveni ogrtač knezova crkve.

 

Nema naroda koji nije – svaki na svoj način – izrazio tu ambivalentnost iz koje proizlazi magična moć crvene boje čija je arhetipska vrijednost bliska onoj zmije. Riječ gubica (kojom se u heraldici označava crvena boja) izvrsno je sažima: gubica je u isti mah agresivna i proždrljiva, muška i ženska jer grize i guta, a dvostrukom simbolikom predstavlja neizdiferencirani libido; stoga u snovima progoni djecu, a poznato je da djecu privlači crvena boja.

Mudrost Bambara opet govori da crvena boja pobuđuje misao na toplo, vatru, krv, leš, muhu (koje inače ne vide crveno), razdražljivost i poteškoću, zabranjeno i nepristupačno.

 

Na Dalekom istoku crveno općenito evocira toplinu, žestinu, djelovanje, strast. To je boja ekspanzivne težnje, gune/vrline rajas. Na cijelom je Istoku to boja vatre i kadkad suše (iak se baš crvena kao boja vatre u obredima stvaranja upotrebljava da udalji vatru). To je i boja krvi, života, ljepote i bogatstva: boja sjedinjenja, života, besmrtnosti. Kineska se alkemija ovdje pridružuje simbolizmu crvene mijene zapadne alkemije, a i simbolizmu crvenog sumpora islamskog hermetizma. On označuje univerzalnog čovjeka, a zapravo je proizvod crvene mijene: rubedo, kao faza, odgovara pristupu velikim misterijima. Crvena riža je vatra u atanoru, a i cinober u koji se alkemijski pretvara. U Japanu crveno (Aka) nose isključivo žene: ono je simbol iskrenosti i sreće. Prema nekim šintoističkim školama, crveno označava jug, sklad i otvorenost.

Please reload

COPYRIGHTS: www.elementi.info DESIGN: Dea Devidas 2010. - 2019.

  • Facebook
  • YouTube
  • Instagram