Mrak, e pa šta?

24.10.2014

​Prije nego se obrušim :D na podgrijavanje straha kroz internet, 'ajde da se podsjetimo na nekoliko bitnih detalja:

Dan počinje u ponoć. Znači ne kad je već veselo sunačno podne, nego dok je mrkla tmina u kojoj sjaje samo zvijezde. U toj smo fazi vremena&prostora. Zato nam je, s jedne strane, kristalno jasno kako bi svijet i društvo trebali izgledati (besplatna energija&Teslina tehnologija, očuvanje i ravnomjerna potrošnja planetinih resursa, prirodni uzgoj, suradnja svih Zemljana uzajamno umjesto političko-ekonomskih manipulacija)... dok, s druge, svjedočimo svemu suprotnome – izranjaju afere, manipulativno nasilje i represija dosežu svoj vrhunac. Prljavština takva da je mračno i tijekom najvedrijeg dana jer su aure ljudi sive od briga i muka... No, baš to je odskočna daska i poligon iniciranja novoga jer pritisak pokreće energiju i volju za promjenom.

  1. Sjeme klija u najtamnijoj i najdubljoj razini zemlje. Tako smo i mi, kao čovječanstvo, u fazi sijanja novog sustava – sustava svjetla. Da, sijemo ga iz mraka. Ne, ne znamo hoćemo li doživjeti fizičko svjedočanstvo trenutnih napora. Nije ni važno. Bitno je da damo svojih sto posto, koliko možemo. Bitno je da krenemo, zakoturamo česticu i pustimo da se pretvori u lavinu svjetla. A hoće, jer je prirodni zakon jači od najvještije zemaljske i vanzemaljske manipulacije. Hoće i stoga što se yin i yang prirodno smjenjuju, pa će doći kraj i fazi noći. No dok smo u njoj, imamo svijetliti kao baklje: jedna po jedna, povezuju se upaljena svjetla i tako se stvara nova mreža. Koliko god je frekvencija kojom tumačimo vrijeme ubrzana, proces je postepen, pa su ustrajnost i strpljenje naša najjača oružja uma. 
     

  2. Zato smo tu: srca osvjetljena sviješću najpotrebnija su upravo u mraku:  zato smo sada tu inkarnirani, izloženi najvećim pritiscima i trebamo si čestitati čak i kad mislimo da pužemo, lipšemo i ne možemo više. Jer nosimo štafetu svjetla, i opstajemo čisti kao lotus u močvari.

Imajući sve to na umu, mudro je poštedjeti se dodatnih briga i paranoja. Recimo onih koje izazivaju apokaliptičari, s najavama okreta polova te katastrofa koje ga najavljuju i prate. Gledajte, to je kao da vam netko opetovano ponavlja da vas može zagaziti auto. Može, da. Možemo umrijeti u svakom trenutku. Znači li to da nećemo do tad živjeti, nego čučati sklupčani pod dekom? Bez daljnjeg, korisno je povremeno razmišljati o smrti, konstruktivno i pitati se što bismo učinili da nam je ostalo još tjedan ili mjesec dana... Bi li robovali nekom kreditu, zlostavljačkom šefu ili neadekvatnom partneru... Kad tako promišljamo, odmah nam se preslože prioriteti, bude jasnije što želimo napraviti, što nam vrijedi. Tako je jer nas smrt čini osjetljivijima na život i hvala joj.

No, tripovati o katastrofama... Stvarno nema smisla. Prvo, već se nekako nosimo s nizom katastrofa od kojih je najveća masovna ljudska inercija: lijenost promišljanja i djelovanja. Zbog nje i dalje pozamašan broj stanovnika razvijenih zemalja na planeti koji i dalje vjeruju u postojeći sustav (da će im država omogućiti zdravlje, posao, obrazovanje... dok je suprotno u stvari: država ih kroz kvaziobrazovanje samo indoktrinira da postanu njeno još veće roblje, izrabljuje, truje um i tijelo te slično). Ljudi vjeruju jer su lijeni poduzeti išta. Lijeni preuzeti odgovornost za svoju slobodu, slobodu svog mišljenja i djelovanja. To je najveća katastrofa zato što na nju možemo utjecati a ipak.... većina sjedi skrštenih ruku. Protestira kroz internet, ali u praksi gunđa sebi u bradu i trpi dalje. A ove katastrofe na koje ne možemo utjecati tipa poplave i potresi... fućkaj ga. Ionako ćemo svi na neki način izići iz tijela, prije ili poslije, ovako ili onako, tako da... nije produktivno gubiti energiju na to. Sve da i znate datum kataklizme i iskopali ste jamu u koju ćete se sakriti sa svojim džakovima brašna ili setom za preživljavanje... preživjet ćete jedino ako trebate, tako da... pustimo te priče. Imamo svoje ovdje&sad i ako od njega napravimo ljepotu, pa tako od sljedećeg i sljedećeg... imat ćemo cijeli niz lijepih stvari. Kad tako uspije svatko u svom svijetu, svjetovi će se povezati u svjetlu.

 

3 dana noći – let's party!

 

Povod za sve ovo je vijest koja opet kruži netom o 3 dana mraka: navodno je NASA-in dužnosnik u ime svoje institucije objavio kako će zemlju 21., 22. I 23.12. ove godine zadesiti tri dana tame uslijed nezapamćeno velikih solarnih oluja. Prvo sam mislila ignorirati tu vijest jer mi se često čini istinitijim što kaže pijanac ispred dućana nego NASA ili neka slična institucija, no eto, da sutra umrem, bilo bi mi žao što se još jednom nismo zajedno domislili kako napraviti tulum u neobičnim okolnostima. Iako, sam mrak – znamo – nije toliko čudan: najluđe partije i najromantičnije trenutke upravo pamtimo po upaljenim svijećama, ili noćnim šetnjama šumom, ili uz more, uglavnom ispod zvijezda. A tako može biti ako se i dogode famozna tri dana mraka. Tim više što padaju na novu godinu – 21.12. je prirodna nova godina i tada bismo svakako napravili ritual svjetla. To je tren kada je noć najduža i slavi se početak novog prirodnog ciklusa, jer se nakon nje dan počinje produžavati, pa je simbolika rastućeg svjetla simbolika novogodišnjeg ciklusa. Tada svakako vrijedi napraviti svoj sveti ritual: ugasiti elektriku, maknuti se od ekrana i napraviti Krug Svjetla, posvećen plesu uz svijeće, molitvi, meditaciji i svetom vremenu. Pa neka bude što treba – važno je da smo mi u sebi, i svjesni. Povezani s Izvorom i budni. Tako ćemo znati sve što nam je potrebno i biti jasno vođeni prema onome što treba učiniti - nikakva Nasa, ni država, ni itko izvana nam neće trebati reći koji je pravi korak: vodit će nas zvijezde i Majka Zemlja.  

Please reload

COPYRIGHTS: www.elementi.info DESIGN: Dea Devidas 2010. - 2019.

  • Facebook
  • YouTube
  • Instagram