Disciplina Slobode

I tako konačno, dočekasmo... malo lakoće. Nakon dvije i pol godine žestokih i napornih energetskih stanja, situacija i lekcija.. zvijezde najavljuju dah lakoće, aleluja!

Ok, nije to baš čista raspojasanost i „udri brigu na veselje“. Ali dovoljno za žestoku zdravicu. Kao da si dvije i po godine proveo pod teškim sivim oblacima gdje je često i kišilo, a onda se pojavi trak sunca – i tebi svanu Havaji od sreće. Ne, nije skroz sunčano i plavo nebo, ali nema veze, i taj trak dovoljno obasja da ti svane optimizam. Tako otprilike izgleda nakon Saturna u Škorpionu u predstojeći Saturn u Strijelcu, koji traje od preksutra do prosinca 2017. godine (s malom pauzom od ljeta do jeseni 2015. kada na tren retrogradno ide u Škorpiona, pa se vraća u Strijelca).

Elem, za Saturna u Škorpionu smo, što kažu ljudi, „istresli kosti“. Ne gaće samo, nego dušu i kosti. To je kao da je Plesačica Smrti zagrlila sve što smo postigli, bili, osjećali, mislili da jesmo... pa nas temeljito presložila. Hvala mu, na najvećoj tako probuđenoj i osvještenoj snazi – našoj Sjeni. Da, daaa.... iznio je Majstor Karme na svjetlo sve naše osobne i kolektivne stare krame - mračne misli, gotovo suicidalne, užase od osjećaja i spremnost da se potučemo, izvrijeđamo, mrzimo i proklinjemo... da ne pričamo o društvenim zbivanjima i svim prevarama, utajama, lažimja i ne smijem dalje muka mi je od toga. Uglavnom, Sjenu, riječju. Bez mogućnosti da mu izmaknemo, ili ga izignoriramo. I fino nas je sredio, hvala mu: jesmo omudrili, postali odgovorniji prema sebi (meditacijom i fizički) te postali spremni za sljedeću epizodu koju nosi kada 23.12. (baš simbolički nakon nove godine) uđe u znak Strijelca.

Gledano kroz prizmu Tarota, Saturn u Škorpionu bio je kao da je naš cijeli Univerzum, naš cijeli Svijet, u kovitlac uhvatila Smrt. I nema majci –transformacija ide, tresu se kosti, nemamo snage ni mrvu i preispitujemo svu svoju i opću svrhu i smisao temeljitije nego ikad. A kada Saturn prijeđe u Strijelca, to je kao da je naš cijeli svijet odjednom obuhvati arhanđeoska sila koja nas – ne uvijek kroz ugodne načine – gura da prelazeći iz jednog ekstrema u drugi stvorimo treću, novu vrijednost, satkanu od najljepšeg iz oba pola, obe suprotnosti. Zvuči lakše nego jest. Nije alkemija lak zadatak. Ali eto, onima koji su protekle dvije godine postojano odolijevali u oči svojoj sjeni – može biti uzbudljiv, poput znanstvenog eksperimenta jer su naučili koja je prava mjera životnog papra da varivo života bude neodoljivo.

Nekako se na to svodi, najkraće, energija Saturna u Strijelcu. Našeg Svijeta, cijelog Univerzuma u zagrljaju našeg umijeće Umjerenosti. Na prvi pogled, oni su suprotstavljeni: Saturn nosi reputaciju onoga koji steže i postavlja granice, dok Jupiter, vladar karte Umjerenosti, ima vrlinu otvorenog i optimističnog hazardera juri dalje, s najvećom slasti u razbijanju granica i postavljanju novih sloboda. Pa tako izgleda da su njih dvoje u konfliktu. Istina, povezuje ih energija Učitelja: i jedan i drugi šire svijest i daju mudrost - Saturn stiskajući i stežući, Jupiter opuštajući i otvarajući nove mogućnosti. Zato je jedna od Tarot karata na kojoj su ove dvije energije zajedno – 2 zemlje/diskova (o karti ovdje)– prikazana kroz sliku čovjeka koji jednu nogu drži čvrsto na zemlji (Saturn), drugu podignutu u zraku (Jupiter) dok rukama žonglira. I ide mu: usklađuje on to, pomalo napeto, ali više zaigrano. Nekako uspije pomiriti u sebi svjetlo i tamu, plus i minus i drži glavu iznad vode. Čak se smije. To je to – dok nas je dvije prethodne godine žestoko stiskalo, do stupnja da smo mislili kako smo gotovi i nema dalje, sada izranjamo pomalo. Lakše se diše, i nekako se krećemo.

No, nije Žongler s 2 diska jedini koji u Tarotu usklađuje suprotnosti, stojeći jednom nogom na nebu, a drugom ne zemlj. Jak igrač – Sila naše Svijesti – tako prikazana je i Umjerenost, odnosno Uravnoteženje ili negdje nazvana Alkemija – karta kojom vlada Strijelčev nebeski „otac“ (Jupiter). Ona predstavlja upravo našu „pravu mjeru“ – one bez koje bismo ljubavlju ugušili, otrovom umjesto izliječili ubili ili jednostavno, ručak prezačinjavanjem uništili. Umjerenost je onaj naš anđeo vodič, duh koji čini da znamo pravu granicu, kad stati da ne bi sve upropastili.

Aha! Kako sad? Rekosmo da Jupiter ruši granice, a evo Strijelca, njegovog sina, predstavljenog Umjerenošću Tarota koji zna koja je prava – prava mjera! Logično, prava mjera se postiže pretjerivanjem u ekstremima, pa kad dovoljno puta dobijemo „po glavi“ od Saturna – složi se naš unutarnji avanturistični Strijelac s njim po pitanju ograničenja: ustvrdi da je potrebna prava mjera kako muzika ne bi bila buka nego sklad, na svim razinama. A taj kompromis je moguć, na opće dobro, zbog još jedne stvari koju dijele Saturn i Jupiterov Strijelac, a taj je rana. Strijelac, naime, predstavlja i kentaura Hirona. Za razliku od svoje ostale kentaurske braće – poluljudi polukonja koji su sasma stremili ekstremima opijanja, bančenja, osvajanja i razvrata – Hiron je bio oličenje vrline. Bogovi, sam Apolon, su ga učili umijeću iscjeljivanja i mudrosti, pa je postao najmoćniji iscjelitelj među besmrtnicima i smrtnicima. U prijevodu – naš unutarnji Hiron je naš duhovni iscjelitelj i vodič nad vodičima. A Hiron je svoje umijeće razvio upravo svojoj rani – em je bio u djetinjstvu ostavljeno od roditelja, em u mladenaštu ranjen jer se u bici žrtvovao za prijatelja. Tako je Hiron u nama ona sila naše svijesti koja govori „tvoja slabost je tvoja snaga“, koja nas uči kako upravo svoje komplekse i frustracije iskoristiti kao pogonsko gorivo za ozdravljenje, ocjelovljenje. A vrlo slično govori i Saturn u nama – ona faceta našeg bića koja nas tjera da u svom gubitku i boli nađemo svoj dobitak mudrosti. Tako da se ta dva druga potajno rukuju dok Saturn ulazi u Strijelca, poručujući kako će naša ludila i rane polako, ali sigurno - mjerom i umijećemo što smo stekli noseći se strpljivo s našom neugodnom Sjenom - omekšati svoj naboj i okrenuti pol. Postati teret koji lako nosimo - orden iz životne bitke.

To pokazuje karta Tarota gdje se direktno sreću ova dva saveznika: Saturn u Strijelcu oslikava 10 vatre/štapova. To je prizor čovjeka koji je toliko pritisnut teretima života da jedva ide prema cilju, ako ga se uopće više sjeća od toliko posla. Ali ide i gura, svjestan da je na svoja pleća sve natovario sam. Iz prostog strijelačkog optimizma i idealizma zapala ga saturnovska situacija tegljenja i prerađivanja. To su u nam svi životi i karmičke memorije kada smo si na leđa natovarili terete drugih jer smo „htjeli pomoći društvu“ i utjecati svojim vizijama na svijet i zemlju –da budu bolji, slobodniji... Evo nam sad :D Ok, nije takva drama. Istina, astrolozi upozoravaju da je ovo vrijeme također i doba pritiska. No, znamo: pritisak pokreće energiju. Baš tamo gdje nas „stisne“ se pomaknemo, inače se možda ne bismo ni zapitali što nam je i zašto (a Saturn u nama voli kad smo ozbiljni i temeljito mislimo). Uglavnom, ovo je energija kada smo... kao vrijedni radnik na rižinom polju: radimo, radimo, marljivo kao mrav, i nekad nam je teško, ali nam uglavnom ide jer imamo krila – jer nas ideali nose. Nisu to oni naivni, blesavi ideali kao u početku – već smo mrvu realniji i praktičniji s tim mirisom saturna – ali ipak, nada ostaje živa, makar kao titraj u nama. U tome je glavna razlika između Saturna u Škorpiji i ovog što stiže u Strijelcu. Da smo, recimo, tijekom Saturna u Škorpiji protekle dvije godine poželjeli napraviti neki ludi streč ili plesni okret, pa nas štrenculo u leđima, vjerojatno bismo sjeli, zamislili se nad tim i krenuli s paranojama (štrec je sigurno znak da nam tijelo truli negdje i ovo je znak da umiremo od neke opake bolesti), s krivnjama („da smo se redovitije istezali ne bi se dogodilo, vidi kako smo lijeni“), sa strahovima („gotovo, tako je počelo i prijatelju koji je obolio od....“) i da ne nabrajam. Uglavnom sjedili bi smrznuti i nepomični u strahu i plutali sjenama smrti. A za Saturna u Strijelcu je drugačije: hoćemo skočiti jer nema granica (Strijelac), ali nas ipak štrecne (Saturn: „jer granica ipak ima i dobro ih je znati“), no mi ne sjedamo u panici - mi mislimo „ooo, vidi ti to, super, idem sad ponovo da malo po malo razdrmam stvar... pa ću svaki put sve više... fora...“. E to je promjena. Malecna, ali ključna. Presudna. S njom možemo sami orati polje, ali od oranja napraviti proces istezanja umjesto patnje i muke. I to je ključ naše slobode: čuvati svoju slobodu svojom disciplinom i njegovati svoju disciplinu baš da bismo mogli opušteno uživati u slobodi.

COPYRIGHTS: www.elementi.info DESIGN: Dea Devidas 2010. - 2020.

  • Facebook
  • YouTube
  • Instagram