Da sam Bog...

'Ajde zamisli to! Da imaš moć na tri minute biti The One: što činiš?

Mijenjaš vlade u pravednije, humanije, rušiš manipulativne svjetske ljudoubilačke sustave, uvodiš energetsko obrazovanje svijesti od dječje dobi, slobodnu energiju, organsku hranu, prosvjetljuješ i ozdravljuješ društvo da bude sretniji svijet?


Normalno, jer si dobar čovjek. I ja bi tako. Ali... kad razmisliš, pravo razmisliš... Ne bi napravio ništa. Stvarno J Jer se sjetiš da je sve savršeno baš tako kako je. Da, da, baš tako iako sad djeluje trenutno silno nikako, ali baš tako. Znaš onu priču o rataru koji je vikao na Boga? Uglavnom, radio je na svom polju, pogledao ne nebo i rekao „Bože, svaka ti čast, stvarno si najveća faca u svemiru, ali... nemaš pojma o zemljoradnji... To bi ti stvarno netko trebao pokazati....“ I, sasvim neočekivano, pred njim se stvorio Bog: „hoćeš me ti naučiti zemljoradnji?“ – pitao je ratara.

„Evo, budi ti Bog zemljoradnje godinu dana, pa me nauči“ – reče mu Bog, a ratar prihvati ponudu.

Cijelu godinu dana se ponašao prekrasno savršeno prema Zemlji, konačno, bio je Bog: zalijevao je usjeve s baš onoliko kiše koliko trebaju, davao im ooooobilje Sunca, maknuo je sve bubice, parazite i napasnike, uklonio opasne tuče i munje... riječju, napravio idilu i raj od zemlje. I, nakon godinu dana, jedva dočekao vrijeme sjetve. A onda... šok!!! Ništa nije dalo plod, usjevi nisu rodili!!!

Bio je očajan. Urlao je opet prema nebu: „Kaaaaaako, Bože, kaaaaako, zašto??? Učinio sam da sve bude prekrasno, sve baš taman, savršeno i lijepo, kako je moguće da ništa nije uspjelo???“

„Jer je bilo presavršeno“ – odgovori mu Bog. Bez munja, parazita i opasnosti, sjeme nije imalo poticaj za borbu, nije imalo onaj pritisak koji pokreće njegovu snagu da nikne, da se izbori i rodi. Ništa da ga strese iz njegove ugode, ništa da mu prodrma strast.... i ostalo je uspavano. Nije prošlo oluje, nije ojačalo i zato nije niknulo u najljepšu verziju sebe, u plod tog puta. Jer nije imalo poticaj.

Tako kad se sjetiš te priče, shvatiš da ne trebaš napraviti ništa. Osim, možda, kad si već Bog, napraviti da si u miru sa svijetom oko sebe.

Doći će on na svoje, to je prirodna faza. Sada je ponoć i kaotično je, ali je to potrebno da svitanje svane mirno i dobro. Svi ti ljudi koji te sada ljute – jer su ovakvi ili onakvi – trebaju svoje procese, i ti trebaš to, samo da vidiš i odmakneš se. Da te svaki put podsjeti da se nećeš uključivati u te drame. Nego graditi svoj vrt, osobni život, i odrazit će se na Svemir samim tim činom, a globalno prije ili kasnije, jer je to naprosto ritam života. Yin i Yang se mijenjaju, i oboje su potrebno. Stoga udahni i izdahni. Živi mirno. Odbaci rat u sebi, pa već to mnogo znači za sve oko sebe. Ali pusti to oko sebe.

Da, lako je to reći, a izazovnije je prihvatiti da su baš potrebna cjepljenje, čipiranja, gladna djeca i kopači smeća. Ali što ako je to poticaj parazita kojeg sjeme treba da se trgne, protrese i procvate? Znači, ne petljaj se. Imaš dovoljno posla sa svojim sjemenjem i korovima. Pljevljenjima i sadnjama. Popravljanjem staklenika i dogovorima s vjetrom.

A svijet... Svijet ide po svom. Zemlja je pametna, moćnija od svih zemaljskih i vanzemaljskih tehnologija. Pobrinut će se ona. A ti se pobrini za sebe, u ljubavi i razumijevanju svih uspona i padova. Jer već jesi Božansko. Sjeti se.

COPYRIGHTS: www.elementi.info DESIGN: Dea Devidas 2010. - 2020.

  • Facebook
  • YouTube
  • Instagram