Čuvari duše

3.2.2016

Jednom, u vrijeme srednje škole, družila sam se s nekim starijim dečkima iz kvarta i, naravno, pušili su hašiš. Ili tko zna što je to bilo, uglavnom bili su cool, a taj dan sam i ja s njima.

  

I krenemo mi u šetnju, iz našeg kvarta u susjedni. U kojem je bio tek izgrađen veliki šoping centar. Na kojem je, na vrhu zgrade, veeeeelikim narančastim neonskim slovima pisalo „Shopping Centar Prečko“. I kako se približavamo, ja vidim da taj natpis plamti. Kažem dečkima „e, jel' ono požar? Vidite vi kako ta slova blješte, kao da gore?“. Oni krenu urlati od smijeha jer zaključe da haluciniram da je požar, od jakog hašiša. Bome, što se mi više približavamo, sve više to stvarno plamti i totalno izgleda kao požar, čak i oni vide, ali se sada svi zajedno prosipamo od smijeha „jer nas baš super puca“. Budale, znam.

 Uglavnom, sutradan pita mene zabrinuto Mama da nisam slučajno sinoć bila u onom novom šoping centru (znala je da tamo izlazimo ponekad) jer je upravo na radiju čula da je, dok sam bila vani, baš tamo – bio požar. Da.

E sad, ovo je relativno bezazleno, iako da mi nismo imali napuš, možda bi na vrijeme, tj. dok je šteta bila manja, pozvali vatrogasce. Ovako smo samo prošetali pokraj, a dok su ljudi shvatili (jer je bilo kasno navečer) i pozvali pomoć, već je poprilično natpisa izgorjelo. No poanta je ova: možda se tako i možeš ponašati kad si hormonalni napušeni tinejdžer, moguće to i prođe u nekoj intenzivnijoj tranziciji života, ali gledaj, ne možeš i nemoj se tako ponašati kada te Duša alarmira.

 

Alarm Duše

 

A duša alarmira u tišini. U svoj sili buke – stalno beepovi, notifikacije, antene, ekrani... hrpa informacija koja zatrpava – izazovno je naći tišinu. Tri su glavna načina: meditacija, kontemplacija i san. Tako dobivene poruke i vizije su od golemog značaja, a posebno one iz snova jer je um, barem njegov mentalno-manipulativni dio, tada isključen. I kada ti stigne informacija kroz san, znači da je bitna. S druge strane, snovi jesu stvarnost jer pokazuju zbivanja na nekoj od astralnih razina, tako da su kao svojevrsna dušina ogledala.

Sve u svemu, u protekla 24 sata mi je nekoliko ljudi koji se međusobno ne poznaju, ali energetski su vrlo slični u smislu vibracijske i svjesnosne usklađenosti, javili kakav su san sanjali. Nije to isti san, ali je ista priča.  Svi su sanjali kataklizmu, svojevrsno pomračenje u kojem su ljudi preplašeni, zbunjeni i hipnotizirani, nekolicina im pomaže, ali se ovi boje i te nekolicine, jednostavno su zbunjeni, a svijetom vlada tamni lord. I svi mi pišu, u razmaku od nekoliko sati, da što to znači.

E sad, gle. Ja znam da oni znaju što to znači. Ne, to ne znači najavu neke katastrofe, ili proročku poruku da će se nešto dogoditi. Jer se to dogodilo. Događa se. Upravo traje. To je trenutno stanje. Ali im njihova Duša to javlja kroz san, da prepoznaju. Jer se na javi ne čini takvim. Ili vide, naziru, ali ne žele prepoznati. Ne vjeruju si jer je neugodno. Kao onaj požar s početka priče. Lakše je misliti da ludo haluciniramo od jake droge nego se promptno sabrati, primiti posla i pozvati vatrogasce.

Vidi, znam da je ovo neugodna istina, ali... Kada sam dobila sve te mailove o snovima, prva pomisao mi je bila da im duše reagiraju jer se događaju transmisije, odnosno da je u toku neki jači val. Ne čudi već, spomenula sam da postoji povećana mogućnost toga u priči o Marsu u Škorpionu. A transmislije se događaju vibracijskom tehnologijom. Znaš kako ide vibracijska tehnologija? To je kao da imaš kontrolnu ploču u šarenim bojama. Crvena boja su, recimo, fizički radnici, zelena su umjetnici, plava su korporativni manageri... i tako redom (jako karikiram primjer da bude svima shvatljiv, ali kužiš). I sad, recimo, ti stojih za kontrolnom pločom i želiš svima implantirati, ubaciti, u um neku misao. Ubacuješ frekvenciju te misli i „pucaš“ ili na crvene, ili na zelene... uglavnom, koju god skupinu odabereš, ili na sve, ali prilagodiš kako će koja skupina primiti. I sve te pakete šalješ kroz eter, ne samo jako misleći nego imaš fakat tehnologiju: imaš atome koje si ubacio u hranu koju jedu iz dućana, prethodno si im i hranu sa zemlje zaprašio da bude prijemnik, i konačno, svi uglavnom pilje u ekrane, hodaju po betonu i okruženi su antenama, znači prijenosnika koliko te volja. I šibneš vibracijske valove (zato što svaka misao vibrira na određenoj frekvenciji: evo, kopiraj pokus Masarua Emotoa, pa u jednu čašu vode šalji pozitivne, a u drugu destruktivne misli i probaj okus nakon sat vremena toga, vidjet ćeš da je razlika). Uglavnom, tako to ukratko radi.

 

Čuvari Svjetla

 

Zato sam pomislila da ovi ljudi, koje povezuje činjenica da su izrazito osjetljivi, jake opažajnosti na nevidljivi svijet, tuđe misli i emocije, zapravo percipiraju neki žešći od ovih valova usmjerenih na ljude. I to je vrlo velika mogućnost. Manja mogućnost je da je grupa ljudi (skupina s kontrolne ploče, recimo), pogođena određenom manipulacijom, pa sanja snove koje izazivaju strah – manja zato što su ovo slobodni i divlji ljudi koje ne možeš lako kontrolirati jer su svoji, jer su divlji, izvan sistema koliko je to moguće i psihički i fizički. Nisu u kanonu „sad svi brijemo na isto“. Svaki od njih je individua s vrlo osobenim lifestyleom, i teško je naciljati takvu skupinu. Vidiš, ovo je prvo rješenje: tvoja divljina će te spasiti. No, od čega? Svi sanjači su me pitali je li ovo najava nečega što dolazi. I svi su se najviše opirali prihvatiti kada sam im rekla da ne dolazi, nego je došlo. Ne sanjaju budućnost, nego sadašnjost. Već je pomračenje, već jesu ljudi preplašeni i zbunjeni. To što djeluje da su super i da se  bude – samo zato što glasno pričaju o temama za koje do prije pet godina nisu znali ni da postoje, i zato što bučno šeraju duhovne ili kakve poruke na društvenim mrežama, kupuju androide i ajfonove, „briju“ na zakone privlačenje i sve to (uglavnom kroz mental)... ne znači da kuže. Većina ne. Samo je jednu hipnozu zamijenila drugom. Dakle san je istinit.

Nekolicina ljudi koja pomaže, opet san točan. Tako puno „iscjelitelji, proroci, ovi oni, radioničari...“. A sad ne smijem psovati pa reći drkadžije, ali kako da to kulturno kažem... fensi je i fora – 'ajde samo jednom ću – drkati po tome, pa lupaju. A manjina, ona skrivena, koja šuti i radi, pomaže drugima. I hvala Božanskom ovo čita, pa zato kažem: manjina ste. Pomažite onima koji vas traže. Ne sad svima. Zato što nije više faza, kao prije desetak godina, kada hodaš gradom i svima šalješ rei ki. Da smo u ratu, sada bi naredba bila povlačenje i regrupacija, u smislu „hodaj oprezno, kao po jajima.“ Da, da, uzemljeno i iz jaja, znam, nego mislim na ove društvene relacije. Neće te svi moći shvatiti. Moraš to znati i ne smiješ zbog toga očajavati. Niti ne očekuj masu. Jer je noć. Iliti, nemoj očekivati divan dan za sunčanje, kad vani pada kiša.

Gledaj, rekli smo da je počelo tzv. Zlatno doba, jel' tako? E, sad, kako je to počelo nešto lijepo, a nikad gore? Sjećaš se ono kad sam pričala da dan počinje u ponoć, a ne u podne, recimo, i da od ponoći do svitanja ima ihahaaa vremena? To je to. Znači, recimo, ako je sad tek počeo novi dan, imamo do svitanja cca sedam sati, ako gledamo dnevno. Ovako zvjezdano (astrološki i globalno), to ti je tisuću godina. Znači sada smo negdje u ponoć i nešto. Ima do zore cca 600 godina. Pratiš? To ti je sitnica, za dušu, i kozmički. Ovako u tijelima djeluje puuuno. Zapravo nije. No dovoljno je da se svašta prođe. Uključujući najtamniji sat prije svitanja. To svašta je ono, znaš, kad u nekom trenu noći – koliko god je voliš i smatraš mističnom, posebnom i moćnom – osjetiš nelagodu, čuješ sjene i strahove. U društvenom smislu, to su sve manipulacije već obznanjene (znaš ono o padu monetarnog sustava, čipiranju i slično o čemu svi pričaju i šeraju svašta, ali nitko ništa ne poduzima? E to. I nije bed da ne poduzimaju, boje se i vezani su i ucjenjeni, pa imaj to na umu. I usput imaj na umu da je i to ok jer yin i yang uvijek igraju svoj ples, pa ono... ). Uglavnom da, noć ima svoju moć. I u noći budi pametan. Gledaj zvijezde, slijedi svoje baklje i nemoj ih zamijeniti za neonska svjetla. Masa će, po običaju, ići gdje jače blješti. Popušiti neone za svjetlo baklje. Tada nemoj trčati za njima i lomiti se objašnjavajući da je svjetlo svijeće i vatre prirodnije, stvarnije, bla bla. Nemoj. Bacaš se bezveze. Pusti. Usmjeri se na one koji mogu čuti, makar milimetrom svijesti koji im je ostao zdrav.

To vam, drugovi moji, znači taj san. I nazdravite tom mračnom koji vlada zemljom jer neće dugo. Brzo će početi sjaj Zlatnog doba (vrijeme kada se Zemlja najviše približi svojoj binarnoj zvijezdi, tj. Sirijusu), i opet će se uravnotežiti stvari. A tu smo da držimo plamen. Da se vatra srca nikada ne ugasi. I sada ga držimo tako da ga čuvamo. Znači ne izlazimo njime na vjetrometinu, nego formiramo krugove koji sjaji. Mirno. Zen i tantra, ruku pod ruku. Svjesno.

A ostalo... šta reći, možda da priznam što sam ja sanjala dok su ovi sanjali apokalipse. 'Ajde, hoću. Isto istina. Stojim tako na livadi, vedro je, i vrlo suvereno nalažem nekome. Šefujem, po običaju ;) Šalim se. Objašnjavam toj personi, koja izgleda i vibrira kao neki totalni sustavski sluga i idiot (oni koji slijede naredbe i govore rečenice „takav je zakon i to su pravila“) da je njihovo vrijeme gotovo jer je jedini pravi zakon onaj kojeg je postavila Gea, Majka Zemlja. I da sve što raste na Gei ima biti zakonito jer je zakonito. I da marihuana, ayahuasca i sve što je Majka Zemlja dala ima biti dano ljudima da po svojoj volji gaje, jer ako im je to dala Majka Zemlja, nema te ljudske kvazizakonske izmišljotine koja to može osporiti nikakvom pseudologikom. Tako ja mirno iznosim argumente - jer su svete biljke (uz meditaciju i disanje) najjači otvarači zvjezdanog DNK i božanske svijesti u čovjeku (zato ih porobitelj uvijek pokušava anatemizirati, ali i to se bliži kraju) -  a svakom riječju to postaje zakon. Zamisli sna! Vedro je. Polje iza mene. Svijetlo. I pobijedili smo. Jer čuvamo Svjetlo.  

 

 

 

Please reload

COPYRIGHTS: www.elementi.info DESIGN: Dea Devidas 2010. - 2019.

  • Facebook
  • YouTube
  • Instagram