Bolji od ljudi?

E“, pita mene moja Marija, „jel' sa mnom sve u redu ako stvarno mislim da su životinje bolje od ljudi?“

Nema ona ni psa, ni mačku, jer živi u stanu, pa da ne muči životinje, ali zato svaki vikend ide sestri na selo da se do mile volje naigra sa svime što tamo dohvati. I svaki put iznova dobijem set fotografija raznih prekrasnih krznaša. Uglavnom, šta da joj kažem?


Ne objašnjavam ja njoj više da ima i bezobraznih mačaka i ljutih pasa, jer kad su takvi, ionako su takvi zbog čovjeka. Tako da samo slegnem ramenima i kažem svaki put isto:

„Ne, Mare, nisi luda, takvo je nažalost trenutno stanje stvari u svijetu“. Ima naravno divnih ljudi, sjajnih osoba, ali generalno gledano, moram joj priznati da je u pravu.

I zamislim se nad tim. Jer, što znači biti bolji od ljudi? Što je - bolje? Kada ljudi koji misle slično kao Marija govore o tome „bolje“, uvijek navode iste stvari – primjerice, životinje su ISKRENIJE. Ne gledaju što imaš odjeveno, kakve brendove nosiš i kakva su ti usta. Uvijek te gledaju pravo u oči. Gledaju bez osude: gledaju iz mira, spremni za igru, maženje, ili iskreno nezainteresirano odu, bez prenemaganja, bez laži. Kompletno su u OVDJE I SAD – iz trena u tren, bez da rade veliku frku oko toga. Momentalno OPRAŠTAJU. Imaju povjerenja. Privrženi su. Osjećaju i suosjećaju. Ma, duga je lista i mogli bismo do sutra, ali na kraju se sve svodi da su „bolje“ po kriterijima topline, ljudskosti i suosjećanja. Znači, bolje su jer su humanije. Bolji ljudi od samih ljudi?

Ali onda, nisu samo životinje humanije od čovjeka – tu su i biljke, i stabla. Biljke, recimo, mirno rastu, dobrovoljno se daju uzeti kao hrana, one otrovne to pokazuju nekom čudnom vibracijom koja ti govori „makni se“, kao da sikće na tebe, poštene su. Ili, vidi stabla: stoje mirno u zajednicama. Bez Ustava, politike, pregovora ili sporazuma: po prirodnom zakonu stoje u grupama i svako ima neku svoju funkciju, gleda neki svoj prirodni posao i sve štima. Isto kristali: neki kao samotnjaci rastu udaljeno, neki u grozdovima, ako se neki i upetlja u drugi, spoje se mirno i sve je ok. Tako ispada da je priroda – koliko god okrutna zna biti sa svojim potresima, tornadima, otrovnicama - humanija i usklađenija od društva, dotjeranog i uređenog sa svojim smartfonima, umjetnim noktima, velikim institucijama i biznis idejama...

Znam, reći ćete, to je zato što čovjek ima razvijenije mentalno polje od biljaka, pasa i mačaka, pa onda i raspon mišljenja uslijed kojeg prekorači granice morala i zdravog uma. Ali, zar to nije tragedija? Da je upravo ono – izuzetno razvijeno mentalno polje i umijeće razmišljanja – što bi ljude trebalo činiti najnaprednijom vrstom na ovoj planeti, napravilo od njih najnazadniju vrstu. Otuđenu od svoje instinktivne inteligencije, intuitivnih iscjeliteljskih darova, emotivnog bogatstva empatije i mentalnih moći telepatskog komuniciranja. Da, jasno je meni da je čovjeka i njegov um vibracijska tehnologija poprilično unazadila – jer na što udaraju manipulacije nego na mentalno polje – ali ipak? Toliko da sve više ljudi, ne samo Marija, dolaze i govore mi kako su životinje bolje od čovjeka.

I tako ja razmišljam i mislim si, ok, ionako će sve biti lakše za par stoljeća što je, već sam objasnila, skoro pa kozmička sekunda. No, što do tad? 'Ajde, aleluja i boguigospi hvala, sve više ljudi shvaća da je nužan povratak korijenima. Posjećuju šamane diljem svijeta, uvoze ih, dovode i odvode i neka, neka, svi su dobrodošli samo da ih se čuje i shvati. A svi će uvijek reći istu stvar: POKLONI SE PRIRODI. Samo društva koja su u sretnom braku s prirodom mogu biti istinski sretna i uspješna. Vidi kako to ima smisla:

* Ako gledaš bilo koju biljku, vidiš da ona diše svjetlost – FOTOSINTEZA. I ne treba ti tisuće znanstvenih istraživanja isusekriste da ti dokaže kako disanje svjetlosti funkcionira. „Znanstvenici su otkrili...“ Ma nabijem ih. Priroda to oduvijek zna.

* Spomenula sam stabla: obrati pozornost, molim te, kako u šumi vlada sklad. U grupicama stoje, neki u krug, kao da nešto vijećaju, neki izdvojeni ljubuju u parovima, ali sve uređeno do u detalj.

* Onda vidi životinje: recimo mačke. Pazi tu iskrenost – neće se maziti. Neće se sad družiti s tobom. Zdravo. Ode. Nema drame. Nema kompromisa. Kad se kliknete super, ako ne, isto ok. Zen. Nije ono kao čovjek da šizi, analizira zašto se sad netko neće družiti sa mnom, šta misli o meni, sigurno nešto loše, jel' imam neku lošu karmu da me svi odbijaju i da tone sve dublje i dublje. Ne, sad ili poslije, uvijek je ok.

* Pazi pse: radost u očima. Stalan oprost. Kompletno žive iz srca/srčane čakre. A? A čovjek tu treba hiljadu podsjetnika „'ajde diši, spusti se u srce, izdah... Ne, neeeee, nemoj misliti, osjeti, 'ajde osjećaj...“

* O istezanjima i disanjima te kretanju uopće ne znam da li komentirati, ali 'ajde, kad sam već uprla. Oni se istežu svako toliko. Čim osjete. Kao i čovjek do neke treće godine valjda, onda ga društvo zezne. Znači ne idu oni jednom tjedno na jogu ili svaki dan u osam rade program. Neeeee!!! Kad se probudi, istegne se, istrči se, rastegne se. To je prirodno i normalno, ne rade cirkus od toga. A ljudi? Tek rijetki to žive i šute. Kako je postalo in i furka, ima masa onih koja time ego pumpa „bolji smo jer jedemo zeleno, pijemo čajeve i radimo jogu“. Kao da je to nešto ekstra. A to je esencija. Što životinja zna.

* Zvijezde: vidiš kako putuju u grupama. Po dvije, tri, ili u konstelacijama kruže. Znači, zajedno je način. Blaženi internet je tu za konstruktivan dogovor o akcijama svjetskih razmjera. Da gledamo primjere društava koja su od nas naprednija u nekim segmentima, a da oni gledaju gdje smo mi napredni (znam, sada se križate jer djeluje da društvo na našim prostorima iz zemalja nekadašnje JugoSlavije nije nigdje napredno, ali to nije istina jer Južni Slaveni – vrlo slično kao bratsko pleme, odnosno Sjeverni Slaveni tj. danas Rusi - imaju srce, istina izluđeno i izudarano i prešokirano, ali imaju divne intelektualce i dušu koja je specifična). Uglavnom, gledamo, učimo, komuniciramo, razmjenjujemo znanja i ideje i ujedinjujemo se – kao zvijezde na Zemlji.


Eto, tako ćemo, da se Marijama ovog svijeta opet vrati vjera u čovjeka. Ili da bar vrati čovjeka na status „dobar kao životinja“. Pazi izazova, ha? Novi cilj: biti iskreni i zdravi kao životinje i stabla. Lupa to negdje naš android ego, ali neka, jedino ga može probuditi takav udarac, inače će društvo potonuti u eri biorobova. A ne mora tako biti. Ima još vremena do svitanja zlatnog doba, ali je na nama da od onog što prijeti da bude „najcrniji sat prije svitanja“ napravimo najblještaviji noćni tulum, s bakljama i prirodnim svjetlima zvijezda i krijesnica.

COPYRIGHTS: www.elementi.info DESIGN: Dea Devidas 2010. - 2020.

  • Facebook
  • YouTube
  • Instagram