Kipari srca

Znam da nije baš veselo mračiti vedro proljeće s možda nevedrom temom, ali opet je ispravno jer tek kad u nju svjesno pogledamo, možemo uz božansku Milost energije uravnotežiti, stanja iscjeliti.

A sada nas Nebo poziva da hrabrije i odgovornije pogledamo u neke duboke neugode koje čak ne moramo nositi u sebi, kao individualci, ali one postoje u kolektivnom polju ili našoj obiteljskoj genetici, pa ih osjećamo – usprkos procvalim krošnjama i pjevu ptica – kao čudan osjećaj u nama što pomalo zasjenjuje razigranu radost proljeća.

Elem, uvijek je pravo vrijeme za iscjeljivanje određenih strahova i psihoupisa, ali narednih tjedan dana posebno pogodno za:


SRCE KAMENO u SRCE VATRENO


Ponekad čovjek, kad oko sebe vidi samo boli i patnju, a gdje god pogleda prepoznaje pobjedu zla, svoj spas vidi samo u tome da odbaci svijet i sakrije se u svoje pećine. I okuje svoje srce u zidine ledene, da stoik, nedodirljiv na muke svijeta postane. I tako živi kao mramorni kip u svom carstvu straha i snovima punim demona i prikaza. I sada je dobro naći u sebi takvog čovjeka: kod nekog je on velik i vidi se iz aviona, negdje je tek čovječuljak šćućuren i skriven u dubinama, ali svatko ima tu jednu figuricu kamena u nekom od prolaza psihinih labirinata. Bilo da ga je naslijedio genetskim kodom od predaka, ili donio iz drugih razina postojanja ili ga živi ovdje i sad, ista stvar. I tako, treba sjesti na nešto vremena u mir i meditaciju i potražiti ga, da ga se iscjeli i transformira. Kad ga nađeš, nemoj se prepasti iako će te obuzeti ledeni strah, on ga širi, budi svjestan. Nego kad ga osjetiš u sebi, negdje u tijelu će zatitrati. Tada zastani i poštovanje mu odaj. Prvo mu zahvali jer ne znaš kada i gdje ti je zapravo pomogao. Ti bi se možda raspao od boli ili razlio kao očaj, ali te baš njegova hladnoća zaštitila. Čim mu kažeš hvala, onako iskreno, iz srca – ne samo mentalom, nego energetski – prostrujat će prva zraka svjetla koja otključava, i poteći će komunikacija. Ne očekuj raspričanost od njega, davno je on digao ruke od objašnjavanja, ali ako ti i pogled iskosa pruži, to je napredak. A onda malo šuti s njim i samo suosjećaj. Reci mu da ti se otkrila Mudrost Velika, Mudrost koja zna kako preskočiti ograničenja, koja je iznad kamena i granica. I neće ti možda pokazati, a kako i da trepne kad je sav od leda, ali znaj da će u njemu plamičak uzdrhtati, jer je Mudrost ono što on poštuje i u čemu vidi smisla. I tada mu nastavi pričati o tome kako je došlo vrijeme da, ako hoće, uzleti i oslobodi se teškog kamenog tereta: kako mu, ako hoće, možeš pomoći da srce upretano u smrznutu žicu boli, odmota. I on neće reći ushićeno „da“, nikad. Ali ćeš osjetiti odjednom neobičan zrak, kao da je prostrujila lakoća ili svjež povjetarac. To znači da je spreman. Pa ga uzmi, tu kamenu figuricu koju nađeš negdje u sebi, u dlanove i iz njih, dahom i sviješću, laserski šibaj vatru do srca. Ako treba, uzmi sjekiru i razbij oklop, bez straha – za Čovječuljka je to samo oslobođenje sretno, da skine težak oklop sa srca. I tada u to srce diši ružičastu svjetlost voljenja. I osjeti kako kuca. I oko njega stavi kristal koji ti kaže da hoće – ono ipak treba zaštitu kamena, toliko je ranjiva ta duša. I kada jesi, promatraj kako se osjećaš. Promatraj kako se u tvom životu mijenjaju ili otpadaju svi oni ljudi koji su hranili ledenog čovječuljka i strah, a dolaze oni koji podržavaju radost i mir suosjećanja.


STRAHOVI u STAVOVI


Opet, onda, treba vidjeti u sebi gdje su strahovi od neumitnog, kao što su teške bolesti: to je sve ono kada smo mi u nekim životima ili umirali od tuberkuloze ili gubili voljene ljude od raka i mraka. Kada to radimo, dobro je sjesti uspravno i osjetiti gdje ti strahovi titraju u kralježnici. I potom to dahom i rukopolaganjem ljubičastom svjetlosti (upiši u tražilicu rukopolaganje) te točicama (upiši u tražilicu točkice te pročitaj točkice vode) izdisati. E sad, budući da su kosti u tvom tijelu ono što je kamen u zemlji, poveži se s kamenjem, i to dragim: hodaš po kristalima zemlje, i diši njihovu svjetlost u svoj skelet i svoje zube, s namjerom zdravlja. Zdravlje je tvoj stav. Tako ćeš strah za njega transformirati u stav sebe zdravoga, iz suštine zemlje za suštinu sebe.


DEPRESIJE u BEZ PRESIJE


Ima svatko u sebi taj ponor crni bezdani. Očajanja, tuge, osjećaji ostavljenosti i zapostavljenosti, valovi pesimizma što stišću dušu i čine je ili prestravljenom ili ledenom postoje i povremeno – ili nekome i češće – iskoče, pa ili čovjeka zamrznu od strave ili mrziteljem učine. A uglavnom su kao pritisak, stalni kamen na leđima koji ne da plesati. I baš sada je prilika za rasplesati ih: vidjeti svaku svoju depresiju kao . Taj pritisak čini sve teškim, život teškim, bolesti teškima. I dobar način za raspršiti ga, onako ritualno, jest popeti se na vrh neke planine, čak i ako je malecna, tu u susjedstvu. Ili u mislima. Proći taj put. I penjući se, svaku težinu rasplesati. Recimo ideš, a osjećaš kameni teret nad glavom – mrdaj glavom! Vrti je, pleši njom. Pomalo, po sitno, ali joj daj energiju. Ili teret u desnom stopalu – mrdaj, okreći, pleši. A sve polako. Imaš osjećaj pećine koja se srušila na tebe? Ok, ostani sklupčan tako, i pleši u duhu, neka taj pokret poveže razbijene dijelove u mozaik. Ili uđi u meditaciju, pa gledaj kako duh to te dijelove ponovo svjetlosnim nitima tka. Znači ili miruj, kao da si izišao iz tijela (ako nemaš snage za pokret), a ako imaš imalo, neka bude rastreskan, rasplesan.


MAJKE PAĆENICE u MAJKE RATNICE


Teški ženski životi, sudbine umiranja u trudnoći, pri porodu, iskustva sahrana majki, boli neplodnosti.... sve to se sada može izliječiti. Sve to su memorije koje mogu sada pojačano izroniti, pa umanjivati sjaj i miris – plodnu ljepotu –procvjetalih krošnji. I hvala im, jer kako bi se rana zacijelila da se ne pokaže? Stoga, odlučno jer kad sjena straha napadne, ili čovjek svjesno pronađe njenu fleku u psihu, pravi je tren za osvijestiti je srcem. Vidjeti izbore duše iza scenarija, makar najbolnijih. Razumjeti da je nečija smrt, ma kako god izgledala bolna, bio spas i uzlaz te duše; vidjeti da je iza smrti pri porodu zapravo odlazak jedne duše da svoje snage preda onoj koja upravo izlazi na zemaljsku ravan; vidjeti da su majke koje su se u težinama žrtvovale (naše i mi kao takve majke) zapravo herojke jer dati može samo onaj tko ima, pa čak i kad ne zna da ima. I tako, kada sliku crnog platna pogledaš ne kao sliku bezana, nego kao zvjezdane noći, svojom voljom svijesti okreneš energiju iz one koja te ruši, u onu koja te, čak s optimizmom, gradi. Tako patnik shvati da svoju snagu daje ne jer mora ili nema izbora, nego baš jer srce ima i želi dati za neki cilj, pa postane ratnik.


TEŽINE u TRAŽENJE


Ima tih dijelova života gdje „ne možemo“, „ne da nam se“, gdje kao da smo potrošeni ili umorni. Pa opet osjećaj kamena. Ali, ako taj kamen pogledaš kao pritisak koji kaže „stani“ i uči o tome – težina će se polako početi razlijevati, a rađat će se se znanje. Spoznaja. Jer onaj tko traži – nađe. Zato upotrijebi svoje težine kao vrata u spoznaju. Zašto ti je teško? Što ti se ne da? Gdje te stišće, ili guši? Tamo je tvoja spoznaja. Odgovor kojeg trebaš. Počni naivno, ako treba – aha, stisnulo te u jetri, idem izguglati jetru.... I slušaj glas starca u sebi, a i tišinu intuicije dok te vodi kroz traganja. A onda osjeti lakoću na mjestu gdje je bila težina – spoznaja je raspršila oblak... Izdah.... Uz to, koristi kristale biljaka. Da, zato sve ovo kažem, jer je Mjesec u konjukciji sa Saturnom, a sve to skupa u kvadratu s Neptunom, ako hoćeš baš znanstveno. Vidi, Neptun su znanja o iscjeljivanju, Saturn su ona drevna i kamena, kamenje kao kristali, a biljke bey vodenih fluida Mjeseca ne bi sjale i cvale. Možda su zato neke države legalizirale kanabis? Jer THC, trava, kristali, drevno... kužiš? Kako bilo, otvori svoju svijest, onu koja je iznad svih planeta, ono što je Božnasko iz kojeg su izronile sve planete, galaksije, zvijezde i svjetovi na njima, spoznaj i diši.

PANIKE u PANCIRKE


Čitao vijesti ili ne čitao, ma čim si online zapadne te hrpa informacija koje nisu baš radost svjetla, a opet je dobro znati – jer kad vidiš gdje su kvarovi, kreneš smišljati načine da ih popraviš. Pa vidiš kako haraju neki virus i epidemije, evo javlja mi prijateljica o crnim (saturnijanskim) ospicama koje se šire epidemijski (Neptun), a o kojima mediji šute i koje ostavljajju doživotne (saturnijanske) ožiljke.... Pa vidiš sve to o Rusiji, Turskoj... Još onda farmadebili lansiraju antiženske vijesti o tome kako je dojenje neprirodno... I jasno, koliko god tvoj razum vidi bolest i besmisao ovoga, dio bića skoči u PANici. Naravno, jer je Pan i panika koju stvara Saturnovo dijete, pa nemoj da ga negiraš, daj mu tren pažnje i reci hvala. A hvala zato što ti osvijesti da može svaka tvoja panika postati pancirka. Tako što gledaš stvari – informacije, energije, vibracije – koje lete prema tebi i postaviš namjeru da se zaustave baš ispred tvoje aure i zgusnu, praveći sjajnu srebrnu pancirku, tako da se ostale njima srodnovibracijske stvari koje dolaze jednostavno obijaju od njih, meci laserski se odbijaju i ti si siguran. Diši, postavljaj svjesne namjere i zahvaljuj. Jer je Milost ovo znati i primjeniti.



COPYRIGHTS: www.elementi.info DESIGN: Dea Devidas 2010. - 2020.

  • Facebook
  • YouTube
  • Instagram