Vidjeti mrtvi kut

20.4.2016

 Ako postoji trauma u nekom dijelu Bića, posebno neka jaka, ona funkcionira kao slijepa mrlja: znači nije vidljiva na prvu, ali „zrači“, izbija i sabotira.

 

Drži čovjeka u mjestu da se boji napraviti korak prema novome u svakom smjeru, a i kad napravi, nakon prvih par neuspjeha odustane, bez snage, a u međuvremenu pokušaj aktivira ovu nesvjesnu memoriju tako da ga „ubije“ drama i jave se osjećaji bezvrijednosti, očaja, krivnje, gubitka...

 

I onda čovjek digne ruke od sebe i svoji snova. Pomisli da nema smisla. Da je uklet ili da mu sreća nije suđena ili da ga mrzi i kažnjava neka planeta. Pa počne mučiti i sebe sam i prestane prema sebi biti zaštitnički i nježan, a postane umoran, bezvoljan, poput robota koji izvana funkcionira ali ga iznutra bijes na sebe i svijet izjeda. Ako ti se ikad dogodi takav trenutak, prepoznaj da te to iznutra zove tvoja slijepa mrlja da u nju pogledaš. I u redu je ako se bojiš u prvi mah, jer pogled u traumu nije ugodan. Ali je nužan, pa si pomozi: zamisli da gledaš u traumu nekog drugoga jer mu želiš pomoći. Pa mirno sjedi, opusti se disanjima i uzmi bojice pa nacrtaj tog čovjeka kojem želiš pomoći. I opet diši da smiriš um i pogledaj u tog nacrtanog čovjeka gdje mu je trauma, koji dio na slici mu je ranjen ili bolan, ili vrišti vapajem u pomoć, ili sumnjivo šuti kao da je mrtav. Osjeti to. OSJETI. I tada obojaj taj dio na slici bojama iscjeljenja (one koje su tebi to) a u svom tijelu to iscjeljuj fotopopravkom, bojama svemira i mirnim disanjima.

 

 

Please reload

COPYRIGHTS: www.elementi.info DESIGN: Dea Devidas 2010. - 2019.

  • Facebook
  • YouTube
  • Instagram